Odgoj članova Poslanikove porodice

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj II
Share

Odgoj članova Poslanikove porodice 

Teški događaji i teški životni porazi u najvećem broju slučajeva lome duh dostojanstvenih osoba. One se gube i zapadaju u slabost i poniženje. Ali, u vrijeme neposredno prije Hidžre, i pored toga što je na putu islamu i muslimanima stajala najveća zastrašujuća oluja i njeni jaki talasi su prijetili svemu, jaki mladić islama Ali ibn Ebu Talib nijednog trena nije se izgubio i njegova čelična ličnost nije pretrpjela ni najmanju štetu.

Ova čvrstina i istrajnost, čak ako se i zanemari njegova urođena podobnost, proizvod su dubokog i djelotvornog odgoja njegovog velikog učitelja Poslanika, s.a.v.a., koji ga je učinio ovako snažnom ličnošću i karakterom.

Hasan i Husejn, a.s., također su uživali u povlasticama najboljeg odgoja. U djetinjstvu su od velikog djeda kao i svojih cijenjenih roditelja naučili sve savršene osobine.

Halifa Me’mun je u prisustvu velikana svoje države o njihovoj vrijednoj ličnosti kazao: “Časni Poslanik, s.a.v.a, uzeo je zavjet od Hasana i Huseina, a.s., iako su oni imali manje od šest godina, a Poslanik nije uzeo zavjet ni od jednog drugog djeteta.”[1]

Njihova sposobnost po iskonskoj prirodi i ispravan odgoj toliko su ovo dvoje djece učinili vrijednim da su i sa manje od šest godina zavređivali da se zavjetuju Poslaniku.

Imam Ali, a.s., često je znao u prisustvu ljudi svoju djecu propitivati o nekim naučnim pitanjima, ili bi njima prepuštao da odgovore na pitanja ljudi. Jedan od svijetlih učinaka ovako dobrog postupanja jeste poštovanje djece i oživljavanje njihove ličnosti. Jednoga dana Ali, a.s., postavio je nekoliko pitanja iz određenih oblasti svojoj djeci Hasanu i Husejnu. Svaki od njih je dao kratke, mudre i sadržajne odgovore. “Potom se (Imam Ali) okrenu Harisu el-A‘veru i reče mu: ‘Podučite svoju djecu ovim mudrostima, jer će im to ojačati razum, razboritost i učiniti misli ispravnim!’”[2]

Otac koji ovako postupa sa svojom djecom i koji njihove govore, kao uzor, prenosi drugoj djeci u zajednici, na ovaj način im na najbolji način iskazuje poštovanje i u njima gradi najveće ličnosti i samostalnost.

Nakon smrti Alija ibn Musaa Ride, a.s., halifa Me’mun došao je u Bagdad. Jednoga dana krenuo je u lov. Na putu se igralo nekoliko djece. Hazreti Dževad, a.s., sin Imama Ride, a.s., u to vrijeme imao je oko jedanaest godina i stajao je među djecom. Kada se Me’mun približio na svojoj jahalici, druga djeca su se razbježala, ali je Imam Dževad ostao. Kad mu je halifa prišao, pogledao ga je. Prijatno lice djeteta privuklo je halifu. Stao je i upitao: “Šta ti bi pa nisi pobjegao sa ostalom djecom?” Imam Dževad, a.s., mu brzo odgovori: “O Predvodniče pravovjernih, put nije bio uzak da bih ga svojim sklanjanjem načinio širokim za prolazak halife, a nisam učinio nikakav prekršaj da bih imao straha od halifine kazne. Osim toga, ja o muslimanskom halifi imam dobro mišljenje: ti nevine ne kažnjavaš, te sam zato ostao na svom mjestu.” Me’mun je bio zadivljen čvrstim i logičnim djetetovim odgovorom, kao i njegovim prijatnim izgledom, te ga upita: “A kako se ti zoveš?” On odgovori: “Muhammed.” Halifa upita: “A čiji si?” On odgovori: “Ja sam sin Alija Ride, a.s.” Me’mun od Uzvišenog zatraži milost za njegovog oca i nastavi svoj put.

Imam Dževad, a.s., odgojen je u skutima svoga velikog oca, Imama Ride, a.s., i od svog istaknutog odgajatelja je stekao osobine snažne ličnosti, samostalnost i sve druge izuzetne moralne vrline.

Kćeri i žene Ehli-bejta dobivale su dobar porodični odgoj te su od svojih čistih roditelja naučile sve moralne i ljudske odlike i osobine. Nakon smrti velikog Poslanika, s.a.v.a., počela su se događati velika previranja, i tada, kroz njihove riječi i djela, dolaze do izražaja njihove duhovne vrijednosti, samostalnost i jačina ličnosti. Učeni i argumentirani govor hazreti Fatime, s.a., u Poslanikovoj džamiji, u prisustvu halife i ljudi Medine, kao i izuzetno dojmljivi i začuđujući govori hazreti Zejneb i hazreti Sekine, kćeri Husejnove, na Kerbeli jasni su pokazatelji visokog duhovnog položaja i snage ličnosti žena i kćeri iz Ehli-bejta.

Da bi očevi i majke u svojoj djeci oblikovali snažnu ličnost i uspostavili u njima osobine samostalnosti i neovisnosti, trebaju ih od početka njihova djetinjstva poštivati, a izbjegavati njihovo ponižavanje i vrijeđanje.

“Poštujte svoju djecu i uljepšajte svoj odnos prema njima.”

 

[1] Biharu-l-envar, sv. 12., str. 119.

[2] Isto.

  • 2 Maja, 2019