Nazivanje selama djeci

Nazivanje selama djeci 

Pravi odgajatelj je onaj koji u djetetu dobro upućuje ovaj osjećaj samoljublja i koji na pravi i dostojan način zadovoljava ovo duševno htijenje, te na osnovu toga razvija u djetetu lijepe moralne osobine, a moguće opasnosti koje mu stoje na putu otklanja od njega…

Jedan od načina izražavanja poštovanja prema ljudima, koji se koristi u svakodnevnom životu, jeste nazivanje selama. U svim zemljama svijeta koriste se posebne fraze i izrazi kojima se ljudi pozdravljaju i kojima pri međusobnom susretu jedni drugima ukazuju poštovanje. Selam je u islamskoj etici posebno naglašen sunnet i dvojica muslimana su dužni da prilikom susreta međusobno nazovu selam prije nego započnu bilo kakav razgovor.

Susreo se čovjek sa Imamom Husejnom, a.s., i odmah ga upitao za zdravlje i zamolio Allaha da mu podari zdravlje. Imam mu reče: “Reci selam prije raspitivanja za bilo šta, Bog ti zdravlje dao!” Da bi mu potom poručio: “Nikome ne dozvoli razgovor prije selama.”[1]

Dijete u porodičnom okruženju na dva načina saznaje ovu moralnu zadaću:

1) slijeđenjem roditelja i ostalih odraslih osoba,

2) posredstvom učitelja koji ga podučava da obavezno treba selamiti starije.

Kako se u porodici bude ukazivala pažnja i poštovanje prema djetetu i koliko god roditelji budu pazili na njegovu ličnost, u skladu s tim će se povećati i njegova poslušnost prema njima, a bit će i učtivije prema drugima. Dijete koje se otpočetka dobro odgoji i s kojim se postupa s ljubavlju i nježnošću, što je i njegovo pravo, rijetko će odstupati od ponašanja koje se od njega očekuje.[2]

Ukoliko dijete nazove selam odrasloj osobi, potrebno je da ona ljubazno odgovori na selam, iskazujući time poštovanje prema djetetovoj ličnosti. Ako na njega ne obrati pažnju i ne odgovori na selam, onda je praktično ponizila dijete i time mu je nedvojbeno iskazala nepoštovanje i povrijedila ga.

Prvak islama, izražavajući posebno poštovanje prema djeci, čak je nadilazio uobičajene odgovore na dječiji selam, te je, i pored istaknutog mjesta koje je imao u društvu, prilikom susreta prvi djeci nazivao selam i neposredno ukazivao čast njihovoj ličnosti. Ovakvi Poslanikovi postupci ponukali su hadisku ulemu da u knjigama hadisa napišu posebna poglavlja, imenujući ih npr. Odgovaranje na selam djeci, gdje su u vjerski pohvalna djela uvrstili i nazivanje selama djeci.

Prenosi se od Enesa ibn Malika da je rekao: “U prolazu se Božiji poslanik susreo sa skupinom djece, poselamio ih je i dao im hrane.”[3]

U vrline Božijeg poslanika, s.a.v.a., ubraja se i to što je selamio sve, i malo i veliko.[4]

Imam Džafer Sadik od svojih očeva, a.s., prenosi da je Poslanik, s.a.v.a., kazao: “Pet je stvari koje neću ostaviti sve do smrtnog časa… Jedna od njih je nazivanje selama djeci, i ja pazim na izvršavanje tog djela, a to treba ostati sunnet i poslije mene.”[5]

Nazivanje selama djetetu ima dva psihološka uticaja:

a)  onaj ko naziva selam djetetu stiče pohvalnu osobinu skrušenosti i poniznosti,

b) kod djeteta se oživljava ličnost i stvara nezavisnost. Dijete kojem odrasli nazove selam i time mu iskaže poštovanje, počinje u sebi osjećati vrijednost te će u takvom ozračju rasti s uvjerenjem da ga ljudi prepoznaju kao čovjeka i da mu zajednica poklanja pažnju.

One osobe koje žele dosljedno slijediti sunnet Poslanika, s.a.v.a., trebaju prve pozdravljati i selamiti dijete, čime će jačati u sebi vrlinu skromnosti, a kod djeteta muslimana ličnost i samostalnost.

[1] Mustedrek, sv. 2., str. 68.

[2] Ma ve farzandane ma, str. 30.

[3] Mustedrek, sv. 2, str. 69.

[4] Isto.

[5] Vesail, sv. 2., str. 209.