Poslanikovo poštivanje djeteta

Poslanikovo poštivanje djeteta 

Kada bi se Poslanik vraćao s putovanja, pa kada bi naišao na djecu, zaustavio bi se, a potom bi naredio da mu ashabi dodaju djecu. Onda bi on neku uzimao u naručje, a neku bi stavljao na svoja leđa i ramena. Govorio bi i svojim prijateljima da uzmu djecu u naručje i stave ih na ramena. Djeca bi se zbog ovog čina osjećala neobično sretnom i klicala bi od sreće i zadovoljstva. Ova lijepa sjećanja nikada nisu zaboravljala. Poslije bi se, nakon dugo godina, sastajali i budili uspomene na ove divne trenutke. Jedan bi govorio: “Mene je Poslanik držao u naručju, a tebe je na leđima. Drugi bi kazivao: “Poslanik je svojim ashabima zapovjedio da tebe stave na svoja leđa…”[1]

Kaže se da se u današnjem svijetu izuzetna pažnja poklanja djetetu te da je odgoju djece i poštivanju njihove ličnosti u porodici i u društvu posvećena puna pažnja i države i naroda. Da li je moguće da današnje društvo iskaže više poštovanja prema djetetu nego što je to činio časni Predvodnik islama?

Govore da vladari civiliziranih zemalja odlaze povremeno u sirotišta i vrtiće i tamo po sat-dva sata borave sa djecom. Uzimaju ih u naručje i njihove slike s dječicom objavljuju se u novinama, pišu se kolumne o njima i tako javnosti pokazuju visoke stepene svog poštivanja djece. Ali, koji se to vladar poput Poslanika na tako jednostavan način zadržava sa djecom na ulici, pokazujući im ljubav i ljubaznost, uzimajući ih u svoje naručje i stavljajući ih na svoja leđa i ramena? U najkraćem, on je prema djeci, svojoj ili tuđoj, iskazivao posebnu i naročitu ljubaznost i samilost.

Nježnost i ljubaznost prema djeci bila je jedna od pohvalnih navika i lijepih osobina Božijeg poslanika, s.a.v.a.[2]

Božiji poslanik je svojom prijaznošću, samilošću i poštovanjem prema djeci, pored praktične poduke o odgoju djece, ostvario dva značajna učinka:

1. a) Uspijevao je djecu oblikovati u snažne i samostalne ljude, a za prvog čovjeka jedne slobodne i na zakonu uspostavljene zemlje najbolje bogatstvo je slobodan i karakteran narod.
2. b) Moralno dobročinstvo i Poslanikova osjećajnost razlog su velike ljubavi koju su djeca gajila prema njemu. Milost Poslanikova je usađivana u srca djece i ona su od početka zavoljela svog velikog vođu.

Imam Sadik, a.s., je rekao: “Ljudska priroda je tako ustrojena da čovjek voli onoga ko mu čini dobro, a neprijateljem smatra onoga ko mu čini zlo. A koje je dobro ljudima vrjednije od njihovog poštivanja? I koje je zlo gore od vrijeđanja i ponižavanja njihove ličnosti?”[3]

On je također kazao: “Srca ljudska su prirodno okrenuta ljubavi prema onome ko prema njima postupa dobro i mržnji prema onome ko prema njima postupa loše.”[4]

Poštivanje ljudi najbolje je sredstvo zadovoljavanja njihovog osjećaja ljubavi prema sebi. Djeca, mladi, žene i muškarci – svi uživaju u izražavanju poštovanja prema njima i imaju naklonost prema onima koji ih poštuju. Vladari izražavajući svoje poštovanje prema narodu mogu izazvati uzvratnu poslušnost naroda prema njihovim zapovijedima. Isto tako, ukoliko dijete osjeća poštovanje u porodičnom okruženju, ono će manje biti sklono neposlušnosti. Ukratko, iskazivanje poštivanja ljudima jedan je od najznačajnijih činilaca koji osiguravaju poslušnost i ljubav, a vrijeđanje ličnosti ljudi jedan je od najjačih činilaca izazivanja neprijateljstva i neposlušnosti.

Imam Rida, a.s., je kazao: “Potrebno je da imaš najljepši odnos i uvažavanje, kako prema djeci tako i prema odraslim.”[5]

Imam Ali, a.s., je kazao: “Uljudno i učtivo razgovarajte sa svojim sagovornikom kako bi on vama odgovorio s poštovanjem.”[6]

U današnjem svijetu postoji samo jedno sredstvo kojim se neko može potaknuti na činjenje određenog djela. Jeste li ikad o tom sredstvu razmišljali? To jedino sredstvo jeste stvaranje volje u čovjeku za činjenje tog djela…

Sigurno, vi možete na putu usmjeriti cijev oružja u prolaznika i uzviknuti: “Daj svoj sat!” Radnika prijetnjom otkazom možete prisiliti na rad. Ali, sve će to uspijevati samo dok im ne okrenete leđa. Možete šibom svoje dijete natjerati na pokornost, ali će ove ružne metode imati svoje neželjene i opasne posljedice.

Prema dubokom uvjerenju filozofa Johna Davyja, najvažniji motiv čovjekovog bića jeste želja da bude važan. Dobro ovo upamtite: želja da se bude važan! U ovom izrazu krije se cijeli jedan svijet značenja.

Historija je puna svjedočanstava i primamljivih primjera velikih ljudi, koji su učinili dodatni napor da pokažu svoju važnost. George Washington je zahtijevao da mu se obraćaju sa: “Njegovo veličanstvo, predsjedniče Sjedinjenih država!”

Cristofor Colombo je želio da ga zovu admiralom okeana i svjetskim moreplovcem ili princom Indije. Neke osobe se čak razbolijevaju da bi time privukle pažnju ostalih i tako skrenule pažnju na sebe, ne bi li na taj način bolje osjetile vlastitu važnost.

[1] El-Mehedždžetu-l-bejda, sv. 3., str. 366.

[2] Isto.

[3] Vesail, sv. 4., str. 74.

[4] Vesail, sv. 4., str 74.

[5] Mustedrek, sv. 2., str. 67.

[6] Gureru-l-hikem, str. 139.