Obilježavanje rođenja Poslanika, s.a.v.a. – Obaveza prema Poslaniku, s.a.v.a.

Obilježavanje rođenja Poslanika, s.a.v.a.

3 – Obaveza prema Poslaniku, s.a.v.a.

Uvod

Muslimani su stoljećima navikli prakticirati obilježavanje dana rođenja Poslanika, s.a.v.a. Ovaj časni povod još uvijek je prisutan i živ u srcima svih muslimana. U mnogim zemljama islamskog svijeta muslimani ovaj dan svečano obilježavaju po džamijama i kućama nastojeći ga ovjekovječiti, onako kako i pripadnici drugih religija cijene svoje svetinje i veličaju svoje velike dane i plemenite povode. Naravno, uvijek se želi da ovo obilježavanje iz samog radovanja, izražavanja sreće i zahvaljivanja Allahu, pređe u svjesni proces primanja inspiracije od ovog povoda i njegovih darova.

Uprkos jasnoći dozvoljenosti, neki su ljudi nastojali tragati za stvarima koje bi im opravdale zabranjivanje obilježavanja rođenja Božijeg Poslanika, s.a.v.a., pozivajući se na pogrešno shvatanje značenja bid'ata. A ovo shvatanje stoji i u pozadini zabrane mnogih dozvoljenih stvari pod izgovorom da o tim slučajevima nisu preneseni posebni vjerski tekstovi. Zato ovdje želimo razmatrati pitanje obilježavanja rođenja Poslanika, s.a.v.a., i analizirati stupanj njegove dozvoljenosti, a zatim ćemo kritizirati tvrdnje zabrane.

Ovu ćemo diskusiju rasporediti u okvir sljedećih tačaka:

Obaveza prema Poslaniku, s.a.v.a.

Treće, obaveznost uvažavanja Poslanika, s.a.v.a.

U časnom Kur’anu objavljeni su brojni ajeti koji podstiču na uvažavanje i veličanje Poslanika, s.a.v.a., i ljubav prema njemu:

1. Uzvišeni je rekao:

﴿فَالَّذِينَ آمَنُوا بِهِ وَعَزَّرُوهُ وَنَصَرُوهُ وَاتَّبَعُوا النُّورَ الَّذِي أُنْزِلَ مَعَهُ أُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ﴾

Oni koji budu u njega vjerovali, koji mu budu potporu dali, njega pomagali i Svjetlo koje mu bude objavljivano slijedili, takvi će uspjeti i spašeni biti.[1]

Tumači časnog Kur’ana naveli su da riječ te’zir u časnom ajetu ne znači samo pomaganje, jer se to razumije od riječi neseruh, a da je riječ te’zir značila samo pomaganje, onda ne bi bilo potrebno ponavljati isto značenje. Stoga te’zir u ajetu znači poštivanje, uvažavanje i veličanje ili pomaganje uz veličanje.[2]

2. Jedan od tih ajeta je i ovaj:

﴿يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَرْفَعُوا أَصْوَاتَكُمْ فَوْقَ صَوْتِ النَّبِيِّ وَلَا تَجْهَرُوا لَهُ بِالْقَوْلِ كَجَهْرِ بَعْضِكُمْ لِبَعْضٍ أَنْ تَحْبَطَ أَعْمَالُكُمْ وَأَنْتُمْ لَا تَشْعُرُونَ۞إِنَّ الَّذِينَ يَغُضُّونَ أَصْوَاتَهُمْ عِنْدَ رَسُولِ اللَّهِ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ امْتَحَنَ اللَّهُ قُلُوبَهُمْ لِلتَّقْوَىٰ  لَهُمْ مَغْفِرَةٌ وَأَجْرٌ عَظِيمٌ﴾

O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa, niti sa njim glasno govorite kao što jedan sa drugim govorite da vam ne bi propala djela vaša a da vi i ne osjetite. Doista, One koji pred Poslanikom Allahovim stišavaju svoje glasove, a to su oni čija je srca On iskušao u bogobojaznosti, njima pripada oprost i nagrada velika.[3]

U ovom ajetu časni Kur’an ukazuje na poseban edeb i kodeks ponašanja kojeg se muslimani trebaju pridržavati u vezi s Poslanikom, s.a.v.a., uz neophodnost čuvanja njegovog položaja kao poslanika i upućivača ka Gospodaru, jer ga časni ajet opisuje odlikom vjerovjesništva.

3. Božije riječi su i ovaj ajet:

﴿لَا تَجْعَلُوا دُعَاءَ الرَّسُولِ بَيْنَكُمْ كَدُعَاءِ بَعْضِكُمْ بَعْضًا﴾

Ne smatrajte Poslanikov poziv među vama kao poziv kojim pozivate jedan drugoga.[4]

U ovom ajetu, časni Kur’an zabranjuje da se Poslanikov, s.a.v.a., poziv tretira na isti način kao poziv drugih ljudi.

4. Takav je i časni ajet:

﴿إِنَّ اللهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا﴾

Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu šaljite![5]

U ovom časnom ajetu, muslimanima je naređeno da Poslanika, s.a.v.a., spomenu dovom, blagosiljanjem i selamom zbog njegovog uzvišenog položaja kod Allaha i hvaljenog mjesta.

Također, u brojnim predajama naređuje se poštivanje i veličanje Poslanika, s.a.v.a., i ljubav prema njemu. Ukazat ćemo na samo neke od njih:

1. Preneseno je da je Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Ne vjeruje niko od vas kome ja nisam draži od njegovog imetka, porodice i svih ljudi.”[6]
2. Preneseno je da je Omer ibn Hattab rekao: “Poslaniče, doista, ti si meni draži od svega osim od mene samog.” Poslanik, s.a.v.a., mu reče: “Tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, (nećeš biti vjernik) sve dok ti ne budem draži od tebe samog.” Omer je rekao: “Pa ti si mi sad draži od mene samog.” On reče: “Sad je u redu, Omere!”[7]
3. Od Ibn Abbasa je preneseno da je rekao: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘… i volite mene zbog ljubavi prema Allahu, a volite moj Ehli bejt zbog ljubavi prema meni.’”[8]

Prema tome, po argumentima iz časnog Kur’ana i časnog sunneta utvrđena je obaveza poštivanja, uvažavanja i ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.a.

Međutim, način izražavanja ovog poštovanja i veličanja šerijat je prepustio muslimanima kako bi ga sami primijenili u skladu sa svojim raznolikim i promjenjivim običajima i tradicijom i posredstvom onog što potiče iz njihovog osjećanja prema Poslaniku, s.a.v.a., pod uvjetom da se ne čini neka zabrana i da ne bude u suprotnosti s ustanovljenim islamskim kodeksima po Knjizi i sunnetu.