Odavanje priznanja za vjernost

Odavanje priznanja za vjernost

Rahmetli Mukerrem navodi da se Imam, s.a., u noći Ašure u tami udaljio od šatora. Naf'i ibn Hilal, jedan od Imamovih prijatelja, došao je do njega i pitao je šta je razlog njegovog udaljavanja od šatora i dodao:

“Sine Poslanika Božijeg! Vaš odlazak u pravcu vojske ovog silnika mnogo me zabrinuo.” Imam mu je odgovorio: “Došao sam da pregledam uzvisine i udubljenja oko šatora da nema kakvo skrovište za neprijatelja koje bi iskoristio za svoj napad ili za odbijanje vašeg napada.” Potom je držeći Naf'ievu ruku u svojoj rekao: “Večeras je upravo ona obećana noć, obećanje koje ništa ne može izmijeniti.”

Potom je Imam, s.a., Naf'iu pokazao lanac planina koji se mogao vidjeti na mjesečini i upitao ga:

 أَلَا تَسْلُكُ بَينَ هَذَينِ الجَبَلَينِ فِي جَوفِ اللَّيلِ، وَتَنْجُو بِنَفْسِكَ؟

 “Zar ne želiš da se u ovoj noćnoj tami skriješ u onim planinama i spasiš se od smrti?”, ali Naf'i ibn Hilal se bacio pred Imamove noge i rekao: “Majka me ožalila. Ja sam ovaj mač platio hiljadu dirhema i svoga konja hiljadu dirhema. Zaklinjem se Bogom koji je iz tvoje ljubavi spustio milost na mene, neću se odvojiti od tebe dok se ovaj mač ne istupi, a konj izmori.”

Mukerrem ovako prenosi od Naf'ia ibn Hilala:[1]

“Nakon što je pregledao okolinu, Imam se vratio do šatora i ušao u šator Zejneb Kubra, a ja sam stražario ispred šatora. Zejneb Kubra ga je upitala: ‘Brate! Jesi li ispitao svoje prijatelje i utvrdio njihove namjere i ustrajnost, da te ne bi u teškim trenucima napustili i ostavili samog među neprijateljima?’, a Imam joj je odgovorio sljedeće: ‘Da, tako mi Boga! Iskušao sam ih i nisam vidio ništa osim heroja i lavova, postojanih i čvrstih. Oni toliko čeznu da budu ubijeni uz mene kao što dojenče čezne za majčinim prsima.’”[2]

وَ اللهِ، لَقَد بَلَوْتُهمْ فَما وَجَدءتُ فِيهِمْ إِلَّا الأَشْوَسَ الأَقْعَس يَسْتَأْنِسُونَ بِالْمَنِيَّةِ دُونِي اسْتِينَاسَ الطِّفْلِ إِلَى مَحَالِبِ أُمِّهِ

Naf'i nastavlja:

“Kada sam čuo ovo pitanje i odgovor, grlo mi se stislo u plaču i otišao sam kod Habiba ibn Muzahhera i ponovio mu ono što sam čuo od Imama i njegove sestre. Habib ibn Muzahher je rekao: ‘Tako mi Allaha, da nismo čekali Imamovu zapovijed, večeras bismo napali neprijatelja.’ Rekao sam: ‘Habibe, Imam se sada nalazi u šatoru svoje sestre, a možda su i žene i djeca s njim, pa je bolje da ti i jedna skupina tvojih prijatelja odete do njihovog šatora i ponovo iskažete svoju vjernost kako biste utješili te gospođe’ i on je odmah glasno pozvao Imamove prijatelje koji su bili u svojim šatorima. Svi su izašli. Habib se prvo obratio mladićima Beni Hašima: “Molim vas da se vratite u vaše šatore i nastavite ibadet i pripremu.” Potom je ostalim prijateljima ponovio Nafijev govor. Oni su rekli: ‘Tako nam Allaha, koji nam je pokazao milost i počastio nas ovom velikom čašću, da nismo čekali na Imamovu zapovijed, sada bismo svojim sabljama pojurili na neprijatelja. Habibe, budi siguran i neka ti se srce raduje.’ Habib ibn Muzahher je, nakon što je zatražio od Uvišenog nagrade za njih, predložio da svi zajedno odu do šatora Poslanikove porodice, kako bi im ojačali samopouzdanje. Kada su stigli do šatora, Habib se obratio gospođama iz Beni Hašima: ‘Kćeri Allahovog Poslanika, porodico Božijeg vjerovjesnika. Ovi požrtvovani mladići sa svojim britkim sabljama su se zakleli da ih neće uvući u korice sve dok ne pokose vratove vaših neprijatelja i ovi vaši sljedbenici u čijim su rukama ova oštra, duga koplja su se zakleli da ih neće zabiti nigdje do pravo u prsa vašim neprijateljima.’ Tada im je jedna žena odgovorila: ‘Čestiti muškarci, branite kćeri Allahovog Poslanika i žene iz porodice Zapovjednika vjernih!’ Kada su čuli ove riječi, svi su počeli glasno plakati, a potom su se razišli odlazeći prema svojim šatorima.”

Ovo je bilo još jedno odavanje priznanja imama Husejna svojim prijateljima za vjernost, kao i govor Nafi’ ibn Hilala i ostalih Imamovih prijatelja uoči Ašure.

 بِأَبِي أَنتُمْ وَ أُمِّي، طِبْتُم وَ طَابَتِ الأَرْضُ اللَّتِي فِيهَا دُفِنْتُم وَ فُزْتُمْ فَوزًا عَظِيمًا

“Neka vam je žrtva moj otac i majka. Bili ste čisti i zemlja u koju ste ukopani se očistila vama. Vi ste postigli veličanstven položaj.”

[1] Naf'i ibn Hilal je jedan od prijatelja Husejna ibn Alija, koji je usljed brojnih rana pao u borbi, a zatim je zarobljen i odveden u Kufu. Predaje o Ašuri, a između ostalih i ovaj dio, prenesene su od njega.

[2] Preuzeto iz Mektelu-l-Husejn od Mukarrema, str. 262.