Odluka o odabiru imama nakon Vjerovjesnika objavljena je na dan obznanjivanja vjerovjesništva

Odluka o odabiru imama nakon Vjerovjesnika objavljena je na dan obznanjivanja vjerovjesništva

Nakon velike pobjede ostvarene oslobađanjem Mekke i uklanjanjem idolopokličkih snaga te nakon ulaska ljudi u vjeru u skupinama, ummet je počeo pomalo predstavljati način života Muhammeda, velikog čovjeka koji je napravio mnoge velike mudžize tako da je ujedinio Arape i preveo ih iz jedne religije u drugu u periodu od oko 10 godina. Postalo je jasno da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., na dan kada je obijelodanio vjerovjesništvo, poslanicu i Knjigu, istovremeno obznanio vijest o prijestolonasljeđu, odnosno o predvodništvu nakon njega tako da je Poslanik na istom skupu gdje je obijelodanio svoje vjerovjesništvo, jasno  istakao da je njegov prijestolonasljednik i imam nakon njega Ali ibn Ebu Talib kada mu je rekao: “Ti si moj brat, moj halifa i moj opunomoćenik među njima nakon mene!” ili: “Doista, ovo je moj brat, moj halifa i moj opunomoćenik među vama nakon mene, pa poslušajte njega i pokoravajte mu se!” Naravno, Poslanik, s.a.v.a., nije to uradio od sebe, već je to Božanska naredba koju je primio od svog Gospodara i On mu je naredio da u isto vrijeme kada obznani svoje vjerovjesništvo, poslanicu i Knjigu, obznani i to.

Od tog vremena nije izdata druga Božanska naredba koja ukida ili derogira odluku o određivanju Imama Alija za prijestolonasljednika i halifu nakon Vjerovjesnika, kad je ova Božija naredba ostala djelotvorna od početka poziva do poslije oslobađanja Mekke i nastavila je da važi, jer nije ukinuta niti je derogirana, a muslimani su znali za to i kurejšijski klanovi su to dobro znali te oni koji su primili islam ili su glumili da su ga primili, znali su za to.

I kada je tek izdata Božanska naredba, kurejšijski klanovi je nisu uzeli zaozbiljno, jer im je tada bilo nevjerovatno da će Muhammed uspjeti u svom pozivu ili da će on uspostaviti vlast.

Poslanik, s.a.v.a., je nakon svog uspjeha, želio ljudima napomenuti da će on umrijeti kao svi ljudi, da mu je smrt blizu te da je ljudima potreban imam, vođa i autoritet kome se nakon njega mogu obratiti, koji će ih voditi pravim putem i da je taj imam, Ali ibn Ebu Talib, kojeg je Allah (kao i njegovo potomstvo) odabrao i osposobio za vođstvo, predvodništvo i učinio ih da budu autoritet nakon Poslanika, te da je On naredio Svom Vjerovjesniku da to obznani u istom danu i času kada obznanjuje vjerovjesništvo i poslanicu, kako bi stvari bile jasne nakon smrti Poslanika, s.a.v.a., i kako se niko ne bi razilazio u tome.

Imam nakon Poslanika je bio svima poznat

Imam kojeg je Allah odabrao za vođstvo nakon Poslanika, tj. Ali ibn Ebu Talib, nije bio nepoznat niti je bio neugledan, jer je on sin Abdumenafa ibn Abdulmuttaliba ibn Hašima, poznatog kao Ebu Talib. Njega, njegovog oca i njegovog djeda poznaju i Arapi i nearapi, a oni su poglavari Mekke. Ebu Talib je poglavar i mudrac Mekke, poznaju ga Arapi i nearapi, poznaju da je on taj koji je zaštitio poziv i pozivatelja i odgojio Vjerovjesnika u svom okrilju. Poslanik je ostao u njegovoj kući sve dok se nije oženio sa Hatidžom bint Huvejlid. Važnije od toga je to što je Ali sin Poslanikovog amidže, suprug Poslanikove kćerke Fatime Zehre, prvakinje žena svih svjetova, te da je on otac dvojice Poslanikovih unuka, prvaka mladića dženneta i otac dva Poslanikova mirisna cvijeta u ovom ummetu.

Zatim, Ali ibn Ebu Talib je junak islama. On je najhrabriji i najjači i on je najviše vodio džihad. Dakle, ko god tvrdi da je u ovim stvarima nadmašio Alija ili ga je pretekao, on je lažov, ko god da je. A ko sumnja u ovo nek nam neko od ljudi ili džinna ukaže na čovjeka koji se odazvao Amru ibn Abdiveddu na dan Handaka, mimo njega, uprkos tome što je on bio promukao od dozivanja: “Ima li iko da izađe na dvoboj?” I nek nam neko od ljudi ili džinna ukaže na jedan slučaj da je Ali pobjegao sa bojnog polja, a nek neko od ljudi ili džinna negira bježanje drugih! Potom, Ali je bio najučeniji po pitanju vjerskog teksta, a on je ovlašten da objasni ono oko čega će se ljudi razilaziti nakon Poslanika, on je uputitelj posredstvom vjerskog teksta, on je ovlašten da izvrši umjesto Poslanika njegovu dužnost, on je najpravedniji po pitanju vjerskog teksta i tako je on najbolji po neophodnim sposobnostima, po razumu i vjerskim tekstovima.

Ukratko, Ali ibn Ebu Talib je među Arapima poput punog mjeseca na sredini neba, koji prima svoju svjetlost i sjaj od sunca vjere, a on je Muahmmed, s.a.v.a.

I kada ga Vjerovjensik, s.a.v.a., predstavlja ummetu kao vođu, kao autoritet i kao njegovog imama nakon Poslanika, on ustvari predstavlja onog koga je Allah odabrao za dužnosti vođstva, predvodništva i autoriteta i za to ga je On osposobio.

Iz knjige El-Muwadžihetu ma’a Resulillahi we alihi, jordanski pravnik i islamski mislilac Ahmed Husejn Jakub, izdanje Muessesetu daireti ma’arifi-l-fikhi-l-islami, treće izdanje, 2005., str. 242 – 243.