Vjerovjesnik je upoznat sa stavom kurejšijskih klanova i stavom licemjera

Autor: Ahmed Husejn Jakub
Izvor: El-Muwadžihetu ma’a Resulillahi we alihi
Share

Vjerovjesnik je upoznat sa stavom kurejšijskih klanova i stavom licemjera

Vjerovjesnik, s.a.v.a., je bio potpuno upoznat sa stavom kurejšijskih klanova i sa stavom licemjera i beduinskih plaćenika o pitanju hilafeta i islamskog vođstva i znao je da će se oni koji su se protivili njegovom vjerovjesništvu i poslanstvu i nastojali da odliku vjerovjesništva i poslanstva okrenu od njega, protiviti predvodništvu Alija i nastojat će da okrenu od njega odliku vođstva.  Znao je obim bliskosti između kurejšijskih klanova i licemjera Medine i okoline te beduinskih plaćenika.

Međutim, čovjek na razini Muhammeda neće kleknuti pred olujama i neće ga ništa na svijetu spriječiti od dostavljanja poslanice njegovog Gospodara u potpunosti i neko poput njega neće donositi sud o namjerama i onom što se krije u nutrini ljudi, pa može da odustaju od tiha namjera ili da ih Allah na neki način otkrije.

Zbog toga, on je nastavio dostavljati poslanicu svog Gospodara i dostavio je ummetu, kako društvu tako i pojedincima, da je imam ummeta i njegov autoritet i vođa nakon njega Ali ibn Ebu Talib i jedanaest imama od njegovog potomstva i posebno se usredsredio na Alija ibn Ebu Taliba, jer je on prvi imam nakon njega. Da vjernici ne bi zaboravili vezu pitanja vođstva sa Poslanikovom porodicom i vezu Poslanikove porodice sa časnim Kur’anom, časni Kur’an je predstavio kao veliki “sikl” – teška dragocijena stvar – a Poslanikovu porodicu kao mali “sikl” – teška dragocijena stvar – i jasno je obznanio da ne postoji nikakva mogućnost dolaska do upute bez ove dvije teške dragocijene stvari i da ne postoji nikakva mogućnost izbjegavanja zalutalosti bez čvrstog držanja do njih dvoje, te je naglasio je da Poslanikova porodica poput Nuhove lađe, ko se ukrca u nju, izbavio se, a ko zaostane za njom, propao je, kao što je naglasio da je porodica vjerovjesništva zaštita za ummet. Obznanio je ljudima da je Svevišni Allah Taj Koji je njemu naredio obznanjivanje spomenutih zbilja, jer on slijedi ono što mu se objavljuje, te im je on dostavio ove obaveze kako bi upotpunio dokaz protiv njih.

Poslanik, s.a.v.a., ja nastavio dostavljati poslanicu svog Gospodara i predstavljati imama nakon sebe svim sredstvima dostavljanja i svim putevima obznanjivanja i otkrivati obmane licemjera i klanova i njihove složene metode bez izazivanja osjetljivosti.

Savezništvo kurejšijskih klanova i licemjera radi upropašćavanja imameta nakon Poslanika

Nakon oslobađanja Mekke i uklanjanja gnijezda idolopoklonstva, kurejšijski klanovi, kako njihovi muhadžiri tako i njihovi “tuleka” – oslobođeni robovi – shvatili su da je Vjerovjesnik počeo uređivati doba nakon vjerovjesništva i da se njegova smrt približila, a licemjeri su shvatili ono što su klanovi shvatili i svi su se uvjerili da Muhammed planira da imam – vođa ummeta – nakon njega bude njegov amidžić, zet i otac njegovih sibta – Ali ibn Ebu Talib.

Klanovi su bili uvjereni da ukoliko Vjerovjesnik uspije postaviti Alija ibn Ebu Taliba za imama nakon sebe, vođstvo neće izaći iz Beni Hašima do Sudnijeg dana i ummet će se složiti o njihovom vođstvu.

Tako će Beni Hašim objediniti u sebi vjerovjesništvo i vođstvo ili vjerovjesništvo i hilafet ili vjerovjesništvo i vlast, kako se Omer ibn Hattab izrazio, pa ako oni to učine, prednjačit će u svom narodu pokazujući oholost za ohološću, kako se također Omer ibn Hattab izrazio.

Zato su klanovi preuredili svoje redove radi suprotstavljanja Muhammedovim namjerama i došlo je do ozbiljnog približavanja između onih koji su prije oslobađanja Mekke primili islam i onih koji su nakon tog događaja primili islam tj. tuleka.

Tako je Osman ibn Affan, a on je muhadžir, postao istinski saveznik Ebu Sufjana, Muavije, Jezida, Hakema ibn Asa, a ovi su tuleka, i nastalo je jedinstvo između deveterice kojima je obećan džennet i vođe tuleka i njihovih sljedbenika u smislu da su oni kurejšijski klanovi koji su prije oslobađanja Mekke primili islam formirali jedan front sa onima koji su primili islam nakon oslobađanja Mekke i svi pripadnici kurejšijskih klanova dalje su imali jedinstven ili sličan stav o svim dešavanjima.

Kurejšijski klanovi su upravljali gradićem Mekkom u džahilijetskom političkom obliku, a sad je Muhammed ostvario veliku vlast, a to je vlast nad Arapima. Zato nije u interesu Kurejšija da se protive Muhammedovom vjerovjesništvu, a da ne govorim o efikasnosti tog protivljenja.  Za klanove je najbolje da čvrsto drže do Muhammedovog vjerovjesništva i da priznaju legitimno parvo Beni Hašima na vjerovjesništvo, a da zauzvrat Beni Hašim prizna pravo klanova na vlast!

I to je pravedna podjela – Hašimijama svo vjerovjesništvo bez drugih, a klanovima vlast koju će oni prenositi među sobom bez Hašimija, a to je ispravan način i put uspjeha po obrazloženju teoretičara klanova Omera ibn Hattaba.

Međutim, Muhammed ne prihvata ovu podjelu i on planira uspostaviti imamet kojim će upravljati dvanaest imama iz njegove porodice koji će vladati u posebnom redosljedu, a klanovima je najbolje da ne diraju Muhammeda i da formiraju istinsko savezništvo između sebe i svih ostalih, uključujući i munafike. Tako su se klanovi nakon oslobađanja Mekke ujedinili protiv Alija i Beni Hašima, kao što su se ranije ujedinili protiv Muhammeda i Beni Hašima radi upropašćavanja vjerovjesništva.

I da bi ostvarili ovaj cilj, vođe klanova su pružile ruku licemjerima i stavili ih u tok dešavanja da budu upoznati sa onim što je neophodno da znaju i sklopili koaliciju sa interešdžijama od ensarija.

Ne znam kako bismo tumačili riječi Omera ibn Hattaba kad je govorio: “Čim sam ugledao pripadnike plemena Eslem, postao sam siguran u pobjedu!” Ko je obavijesto Omera da će pleme Eslem ući u Medinu? Kako je Omer saznao da je pleme Eslem uz njega i da će podržati njegov novi režim? Jedini logičan odgovor je to da je pleme Eslem u potpunosti u toku i da je po dogovoru došlo da podrži novi režim, “kada su se medinski sokaci preplavili njima”, kako je opisao Omer.

Sigurno je da su se kurejšijski klanovi ujedinili nakon oslobađanja Mekke protiv Alija, njegovog vođstva i protiv Beni Hašima, upravo kako su se ujedinili protiv Muhammeda, njegovog vjerovjesništva i protiv Beni Hašima, ali ovaj put su rekli da je Muhammed iz Kurejša i da je njegovo pleme preče njemu, a da su Ali i Hašimije pohlepni za poglavarstvom, i nije dobro da vlast preuzme onaj ko je pohlepan za njom! I sigurno je da su kurejšijski klanovi formirali savezništvo sa licemjerima Medine i okoline i sa beduinskim plaćenicima. I najzad, sigurno je da je vođstvo kurejšijskih klanova privuklo sebi veliki dio ensarija i da su svi bili saveznici!

Iz knjige El-Muwadžihetu ma’a Resulillahi we alihi, jordanski pravnik i slamski mislilac Ahmed Husejn Jakub, izdanje Muessesetu daireti ma’arifi-l-fikhi-l-islami, treće izdanje, 2005., str. 247 – 249.

  • 20 Oktobra, 2020