Kurejšijski klanovi suprotstavljaju se Poslaniku i nakon primanja islama

Autor: Ahmed Husejn Jakub
Izvor: El-Muwadžihetu ma’a Resulillahi we alihi
Share

Kurejšijski klanovi suprotstavljaju se Poslaniku i nakon primanja islama

Ključ najveće pobjede i njen jedini temelj je bio sam Muhammed kao predvodnik i kao političko vođstvo i ono što je on donio od Allaha kao šerijat i kao zakon, i samo njih dvoje – Muhammed, s.a.v.a., i šerijat – su bili jedini temelj na kojem je izgrađen novi ummet i njih dvoje su ključ svih pobjeda koje su postignute jedna za drugom u periodu vjerovjesništva koji je trajao oko 23 godine.

Uloga ummeta je bila ograničena na prihvatanje Muhammeda, s.a.v.a., kao političkog vođe i autoriteta i prihvatanje onog što je on donio kao djelotvornog zakona, a Allah je odabrao Muhammeda, s.a.v.a., kao predvodnika ili autoriteta ili kao političkog vođu, jer je on najučeniji, najrazumniji, najbolji, najbogobojazniji i najsposobniji po Božijom znanju koje je zasnivano na izvjesnosti.

On je njemu objavio Kur’an da bude kao zakon koji se primjenjuje na njega i na podanike njegove države, a Sam Allah je odabrao pravila ovog zakona, jer su dostojniji i bolji za uređivanje svih odnosa nastalih od novog poziva i države, u smislu da vođstvo ili autoritativnost Muhammeda, s.a.v.a., i primjena Božanskih pravila i zakona će sigurno voditi u najveću pobjedu i u apsolutni ideal koji će donijeti dobrobiti društvu i državi i zaštiti od zla stanja društva i države, jer država, svaka, drži u rukama povodac svih stvari, drže u ruku opskrbe i pretvara se u strašnu silu pred kojom ni pojednici niti društvo ne mogu stati ukoliko ona ne bude u povjerljivoj ruci ili ne postoji stvarna garancija da će država svoje strašne sile upotrijebiti na zdrav način.

Čimbenici pobjede

Ako bismo htjeli ukratko otkriti čimbenike najveće pobjede i njenog jedinog temelja, svest ćemo ih u tri elementa: prvi element: političko vođstvo ili autoritativnost ili predvodništvo samog Muhammeda, s.a.v.a., jer je on najučeniji i najrazboritiji u vezi onog što je Allah objavio, najbolji, najbogobojazniji i najsposobniji po Božijom znanju utemeljenom na izvjesnosti i neopozivosti, a to jest idealno stanje za vlast, jer zajednicu predvodi najučeniji, najrazboritiji, najbolji, najbogobojazniji i najsposobniji u njoj. Da vođstvo, autoritet i predvodništvo nije pripadalo samom Muhammedu, s.a.v.a., u periodu njegovog poziva, vođstvo ne bi bilo islamsko, ne bi bilo idealno i ne bi ostvarilo cilj svoga postojanja.

Drugi element: da Božanska pravila koje je Allah njemu objavio ili nadahnuo budu djelotvorni zakon koji će vladati svim odnosima nastalima od Božanskog poziva i Božanske države. Pa ukoliko se primjenjuje dio ovih zakona, a drugi dio se zanemari, zakon neće biti Božanski i tako će ostati beskoristan, neće moći stići do svhe svog postojanja.

Treći element: prihvatanje vođstva Muhammeda, s.a.v.a. od strane muslimanske zajednice, njega lično, njegov autoritet i predvodništvo, i prihvatanje Božanskih pravila kao zakona za uređivanje odnosa nastalih od kretanja poziva i države.

Ako zajednica ne prihvati ovo dvoje zajedno, onda ona u zbilji nije islamska zajednica, već je nešto između, i prije ili kasnije će ta zajednica platiti cijenu ovog neprihvatanja.

Ovi su ključevi pobjede i poraza, dostojanstva i poniženja i oni su temelji legitimnosti, pa ako nedostaje ijedan od ovih čimbenika, legitimitet će biti poljuljan iz temelja i izgubit će svoje postojanje.

Predvodništvo ili vođstvo je najvažniji čimebenik

Između tri čimbenika, vođstvo ili predvodništvo ili autoritet je najvažniji čimbenik, jer imam tj. predvodnik je temelj vjere i osovina svih čimbenika, zato što niko ne može shvatiti pravo značenje nijednog šerijatskog teksta koji je zasnovan na izvjesnosti i neopozivosti osim imama tj. vođe ili autoriteta.

Dakle, on je utočište kome se obraćaju vjernici, on je povjerenik od kojeg oni primaju objašnjenje Božanskih pravila i on je ovlašten da odgovori ummetu za svako pitanje. Pa ako ummet izgubi svog vjerovjesnika, ili imama ili šerijatskog vođu ili autoritet kome se trebaju obratiti, tad ummet postaje kao tijelo bez glave ili kao organizma bez srca ili stado bez pastira. Zato je imamet tj. vjersko predvodništvo nužnost bez kojeg se ne može ni u jednom Božanskom ubjeđenju, a i svjetovni zakonodavni sistemi su također stigli do ovog zaključka da je vođstvo nužno za pravilno društvo.

Razlika je u tome da je imam tj. vjerski vođa u Božanskim ubjeđenjima najučeniji, najrzboritiji i najbolji, dok u svjetovnom uređenju je onaj taj koji je pobjednik.

Osovina Poslanikove, s.a.v.a., zaokupiranosti nakon oslobađanja Mekke

Nakon što je Poslanik, s.a.v.a., oslobodio Mekku i predalo se vođstvo kurejšijskih klanova, vođstvo tj. imamet i autoritet nakon njega je bilo najveća njegova briga i zaokupiranost i on je svoju svoju pažnju posvetio na uređivanje institutcije imameta ili vođstva i predočavanje njegovog značaja te određivanje imama ili vođe koji će zamijeniti Vjerovjesnika nakon njegove smrti. On je predstavio imama ummetu kao njegovog zaštitnika, njegovog vođu i mjesto obraćanja nakon smrti Vjerovjesnika, objasnio je zašto je baš njega izabrao, kako se položaj imameta tj. vođstva prenesi sa jednog na drugog imama, jer je najveća opasnost s kojom će ummet sresti nakon preseljenja Poslanika, s.a.v.a., sukob za vlast.

Poslanik, s.a.v.a., je posvetio svu pažnju na ubjeđivanje ummeta u to da imam nakon njega mora biti najučeniji, najrazboritiji u shvatanju vjere, najbolji, najbogobojazniji i najsposobniji između postojećih ljudi svog vremena, a ova svojstava ne zna niko osim Allaha.

Stoga, Vjerovjesnik, s.a.v.a., nije odredio ovog imama od sebe, nije ga predstavio ummetu samovoljno, već ga je Svevišnji Allah odabrao nakon njega, osposobio ga za vođstvo te naredio Svom Vjerovjesniku, s.a.v.a., da ga predstavi muslimanima kao imama, kao vođu i kao mjesto obraćanja za njih nakon preseljenja njihovog Vjerovjesnika.

Naglasio im je da on za jednostavne stvari čeka i iščekuje Božije naredbe, pa kako neće kad su u pitanju stvari o važnosti vođstva ummeta tj. imameta. “Ja ne sljedim ništa drugo do li ono što mi se objavljuje.”

Prema tome, Svevišnji Allah je Taj Koji je odabrao imama, odredio ga, osposobio ga, te objasnio način prenošenja vođstva sa jednog imama na drugog budući da je imamet neodvojivi i sastavni dio vjere i njegovo dostavljanje i objašenjenje je dužnost Poslanika, s.a.v.a., onda nije razumno da on objasni manje važne stvari, a izostavi važnije.

Iz knjige El-Muwadžihetu ma’a Resulillahi we alihi, jordanski pravnik i slamski mislilac Ahmed Husejn Jakub, izdanje Muessesetu daireti ma’arifi-l-fikhi-l-islami, treće izdanje, 2005., str. 239 – 241.

 

 

  • 13 Oktobra, 2020