Opasna razmišljanja oprečna vjeri
Jedno od opasnih razmišljanja koje je oprečno vjeri jeste da svako djelo koje bude poprimilo vjerski izgled jeste dobro i za njega slijedi nagrada, čak i ako vjera i onaj Poslanik, koji je donio tu vjeru, drži to djelo odvratnim ili da ne zna ništa vezano za njega. Svaki oblik ceremonije koji nosi ime Imama Husejna, mir s njim, podarit će čovjeku ponos na ovom i budućem svijetu, čak i ako to izaziva negodu svetoj duši Imama Husejna, mir s njim. Svaka riječ koja se izgovori na minberima Imama Husejna, mir s njim, bit će nagrađena i čuva se kod Boga, bez obzira da li je istinita i da li se radi o hvaljenju ili pogrdi ljudi. Upravo su zbog tih opasnosti neki velikani vjere i vjerski učenjaci, iako su sami bili sposobni i dostojni da podučavaju druge, svoja vjerska uvjerenja predočavala Imamu svoga vremena kako ne bi, ne daj Bože, u ime vjere gajili uvjerenje u nešto što je oprečno vjeri, ili da ne bi učinili nešto oprečno vjeri, misleći da rade u skladu s vjerom. Jedan od njih bio je Abdul-Azim Hasani, koji se preko četiri koljena veže s Imamom Hasanom, mir s njim. Živio je u vrijeme Imama Dževada i Imama Hadija, mir s njim. Sam je bio jedan od velikana iz Poslanikove porodice i islamske uleme i kao takav dolazi kod Imama Hadija, mir s njim, i kaže:
“Ja vam želim predočiti moje vjerovanje, pa ako budete zadovoljni s njim, da nastavim postojano djelovati po njemu.”
Nakon što je predočio svoje vjerovanje,Imam Hadi, mir s njim, reče:
“Ovo je vjera Božija, ona kojom je On zadovoljan za svoje robove, pa ostani postojan, Allah te učvrstio u njoj postojanim govorom na ovom i budućem svijetu.”[1]
Zbilja je zanimljivo da je Abdul-Azim Hasani, uprkos svojoj veličini i visokom naučnom položaju koji je imao, nije bio spokojan sve dok nije predočio svoje vjerovanje Imamu svoga vremena. Kako se često dešava da jedan običan čovjek bude potpuno siguran da sve što on zna i sve što on izvršava upravo ono što je Božiji poslanik donio od Svevišnjega Gospodara.
Humran ibn E'jen jedan je od velikana među ashabima Imama Bakira i Imama Sadika, mir s njima. Imam Bakir jednom mu je prilikom rekao: “Ti si naš sljedbenik i na Ovom i na budućem svijetu.”
On se ubraja među učače Kur'ana, poznavaoce Kur'ana i gramatike arapskog jezika. Nakon što je predočio svoju vjeru Imamu Sadiku, mir s njim, Imam mu je rekao:
“Ko ti se god suprotstavi ovom uvjerenju koji si predočio, on nema vjere.”
Humran je rekao: “Pa čak i kad bi bio iz Fatimine i Alijeve porodice?”
Imam je rekao: “Čak i kad bi bio i iz Muhammedove, Fatimine i Alijeve porodice.”
To znači da srodstvo i krvna povezanost s Božijim poslanikom, Alijem i Fatimom ne može nadomjestiti vjeru.
Abdullah ibn Ebu Je'fur predočio je svoju vjeru Imamu Sadiku, mir s njim, kao što je to uradio i Amr ibn Haris. Imam Sadik, mir s njim, rekao mu je:
“O Amr, tako mi Boga, to je moja vjera i vjera mojih očeva koju smo svjedočili javno i tajno. Pa budi svjestan Boga i pazi da tvojim jezikom ne poteče ništa osim dobra. Nemoj kazati ja sam sebe uputio, već te je Allah uputio pa Mu budi zahvalan za ono što ti je podario.”[2]
Halid Bedželi jedan je od ashaba Imama Ride, mir s njim. Svoje vjerovanje predočavao je Imamu sve dok mu on nije rekao:
“Dovoljno je to što si rekao. Nemoj dalje govoriš jer ono što si rekao istinaje.”
Jedan od ljudi koji je svoje vjerovanje predočio svom Imamu jeste Safvan ibn Mihran Esadi. On je iznajmljivao kamile. Kaže da je, predočavajući svoje vjerovanje Imamu Sadiku, mir s njim, rekao:
“Svjedočim i da je Allah Bog, Koji nema sudruga. Potom je rekao: Svjedočim da je Muhammed, s.a.v.a., Božiji poslanik. Dok je bio živ, on je bio Božiji dokaz Njegovim stvorenjima na Zemlji. Poslije njega Zapovjednik vjernih Ali, mir s njim, bio je dokaz Božiji. Dok je bio živ, on je bio dokaz Božiji Njegovim stvorenjima na Zemlji.”
Imam Sadik reče: “Bog ti se smilovao!”
Rekao sam: “Poslije njega Hasan ibn Ali, mir s njim, bio je Božiji dokaz Njegovim robovima.”
Ponovo je Imam Sadik rekao: “Bog ti se smilovao!”
Rekao sam: “Potom je Husejn ibn Ali, mir s njim, bio Božiji dokaz Njegovim stvorenjima.”
Imam Sadik reče: “Bog ti se smilovao!”
Rekao sam: “Potom je Ali ibn Husejn, mir s njim, bio Božiji dokaz Njegovim robovima, poslije njega Muhammed ibn Ali, mir s njim, a sada si ti Božiji dokaz Njegovim stvorenjima.”
Tada Imam Sadik, mir s njim, reče: “Bog ti se smilovao!”
Ovaj sretni čovjek koji je jedan je od vrlih ashaba Imama Sadika i Imama Kazima, mir s njima, više puta vodio je Imama Sadika od Medine do Iraka. Imam Sadik od njega je iznajmljivao kamile. Sam Safvan putovao je s Imamom i jedna od blagodati saputništva s njime jeste to što je saznao gdje se nalazi mezar Imama Alija, mir s njim, za kojeg se dotada nije znalo gdje je. Proveo je 20 godina svoga života u sudsjedstvu Imama Alija, mir s njim.
Safvan je jedan od velikana sljedbenika Ehli-bejta u prenošenju hadisa. On je prenio mnogo stvari od čistih Imama. Jedna od njih jeste i zijaret varis, zatim poznati zijaret ašura vezana za Imama Husejna, mir s njim, dova ‘Alaqe. On je prenio i jedan zijaret Zapovjednika vjernih. Šejh Tusi u knjizi Misbahul-mutehedždžid prenosi zijaret varis upravo od Safvana, a on od Imama Sadika, mir s njim. Jedan od dvaju zijareta Erbeina Imama Husejna prenio je od Imama Sadika, mir s njim, upravo ovaj Safvan, koji je iznajmljivao kamile.
[1]Vasailu ši‘e, sv. 1, str. 20, poglavlje 1.
[2]Biharu-l-anvar, sv. 66, str. 5, poglavlje 28.
