Oprost grijeha, plod straha od Boga

Poslanik, s.a.v.a., u vezi sa plodovima straha od Boga govori:

“O Ebu Zerre, na Sudnjem danu grijesi roba – vjernika predočit će mu se pa će on reći: Ja sam, zaista, bio u strahu zbog svoga svršetka, i na kraju će mu grijesi biti oprošteni.”

Dosad smo shvatili važnost straha od Boga, a upoznali smo se i sa njegovom ulogom u pomaganju čovjeku na putovanju ka Bogu. U ovoj rečenici Poslanik, s.a.v.a., ukazuje na neke koristi i interese koji postoje u strahu od Boga, da bi se u nama pojavio poticaj za stvaranje straha ili da bi se pojačao postojeći strah.

On daje do znanja da je jedna od koristi straha od Boga pomilovanje i oprost grijeha. Općenito, svaki pojedinac prilikom činjenja grijeha može imati dva stanja:

1 – Može prilikom činjenja grijeha nemati strah od posljedica tog čina te biti siguran, mirne duše i bez ikakve brige i uznemirenosti, zauzet korištenjem užitka toga grijeha. Ovakvo stanje uzrokuje da se čovjek ohrabri u činjenju grijeha, da istrajava na grijehu i na koncu završava lošim krajem tog pojedinca.

2 – Može prilikom činjenja grijeha strahovati od Boga i bojati se za svoj kraj; bojati se da umre, a da se ne uspije pokajati. Ovaj strah i strepnja prilikom činjenja grijeha biva uzrokom smanjenosti užitka koji se ostvaruje grijehom i na kraju biva uzrokom pokajanja i oprosta grijeha.

Naravno da će se na Sudnjem danu razmatrati grijesi čovjeka; ako neki grijeh nije nadoknadio, ako se čak nije pokajao – jer da se pokajao, bilo bi mu oprošteno – bit će upućen ka Džehennemu. Ali, zbog toga što je rob Božiji na Ovom svijetu bio u strahu, reći će: “Bože, ja sam se prilikom činjenja grijeha bojao posljedica svoga grijeha”, i na kraju će mu biti oprošteno. Ukoliko se čovjek zbog svoga grijeha bude bojao Boga, može se nadati da će mu na Sudnjem danu biti oprošteno.

Strah od Boga biva uzrokom smanjivanja griješenja, budnosti i osvješćenja čovjeka. On je činilac koji upozorava i koji u vremenu skretanja i posrnuća sprječava čovjeka od zapadanja u nemar. Stoga Kur'an Časni one koji se boje Boga hvali i obećava im nagradu za strah od Boga.

Jednim općenitim pogledom na Kur'an stići ćemo do zaključka da je različitost razina straha uvjetovana različitošću razina spoznaja ljudi. Tako se čisti i mudri ljudi, kao što su imami Ehli-bejta, a.s., nalaze na najvećoj razini straha od Boga, a ostali su na nižim razinama.

Kur'an Plemeniti kao predmet straha navodi dvije stvari:

1 – strah od položaja Božijeg,

2 – strah od Božije kazne.

U suri Ibrahim se kaže:

…I poslije njih vas ćemo na Zemlji nastaniti. Bit će to za one koji se položaja Moga boje i koji od prijetnje Moje strahuju.[1]

U ovom ajetu spomenuti su i strah od Boga i strah od Božije kazne. Najveća razina straha je strah od položaja Božijeg.

Rahmetli Allame Tabatabai kaže: “Strah od Boga nekada je u značenju straha od Božije kazne koja se odnosi na nevjerstvo i griješenje i on podrazumijeva da čovjek čini ibadet radi spasa od kazne, a ne ibadet koji se čini samo radi Boga. Ovo je ibadet robova, koji svome Gospodaru robuju zbog straha od Njegove kazne. Neki pak zbog pohlepe prema nagradi robuju Bogu, a ova vrsta ibadeta nazvana je ibadet trgovaca. Međutim, strah od položaja Gospodara nije kao strah od kazne. Ovaj strah javlja se iz osjećaja malenkosti i poniznosti pred veličinom položaja Boga i veličanstvenošću Božijom, a ona je posljedica poniznosti i malenkosti pred ogromnom moći i veličanstvenošću Božijom.

U zbilji, ibadet i robovanje zbog straha od položaja Božijeg znači skrušenost i strahopoštovanje pred Bogom. Nije zbog straha od kazne niti zbog pohlepe za nagradom, već se ovaj iskreni i čisti ibadet čini samo radi Boga. Dakle, oni koji se boje položaja (mekam) Božijeg iskreni su i skrušeni spram Njegova veličanstva.”[2]

[1] Ibrahim, 14.

[2] El-Mizan, sv. 19, str. 122.