Blagdan Gadira

Blagdan Gadira

Kulejni u Kafiju od Salima prenosi da je upitao imama Sadika, a.s., imaju li muslimani još blagdana osim Džumme, Ramazanskog i Kurbanskog bajrama? On je odgovorio da imaju, pa ga je Salim upitao koji je to dan, a ovaj mu je odgovorio: “To je dan kada je Poslanik postavio Emirul-mu'minina na položaj zaštitništva i vođe i kada je rekao: ‘Kome sam ja zaštitinik i vođa, pa i Ali mu je zaštitnik i vođa’.”

Ako eyd, blagdan, znači uspomene na velike promjene u životu, na vagi islamskih kulturnih događaja Dan Gadira zaslužuje da bude proglašen jednim od značajnijih blagdana među ljudima, posebno među muslimanima, i da se upravo zbog toga obilježava, jer se toga dana desila velika promjena u ljudskom životu: toga je dana din islam upotpunjen i ljudima zagarantirana sreća.

Nijedan događaj u čovjekovom životu nije toliko važan i djelotvoran kao što je to upotpunjavanje religije i upravo zbog toga nijedan dan nije toliko podesan za proslavu i veselje kao Dan Gadira, zbog čega je Poslanik ovaj dan i nazvao blagdanom i poručio vjernicima da mu ga čestitaju.

Poslanik je rekao: “Čestitajte mi, čestitajte mi, zaista me je Uzvišeni Allah počastio poslanstvom, a moj Ehli bejt imametom.”

Božiji Poslanik je rekao: “Dan Gadira najbolji je blagdan moga ummeta. To je dan kada mi je Allah naredio da kao znak svome ummetu postavim svoga brata Alija Ibn Ebi Taliba, koji će ih upućivati nakon mene. To je dan u kojem je Allah upotpunio din i svoju blagodat mome ummetu i bio zadovoljan time da im islam bude vjera.”

U skladu sa spomenutim činjenicama, obilježavanje ovog dana kao blagdana vuče korijene još iz vremena Poslanikovog života. Poslanik je ovaj dan proglasio blagdanom i on je zapravo njegov utemeljitelj. Nakon njega, čisti Imami također posvećuju posebnu pažnju ovom datumu. Emirul-mu'minin je jednoga petka koji se bijaše poklopio s Danom Gadira održao hutbu i između ostalog rekao: “Neka vam se Allah smiluje! Danas u porodicama odriješite kese, činite dobro svojoj braći i zahvaljujte Allahu na ovoj blagodati trajnoj koju vam je udijelio. Budite skupa da bi Allah učinio da se zbližite tamo gdje ste udaljeni. Činite jedni drugima dobro kako bi se Allah usljed te usrdnosti smilovao nad vama, kao što vam je već učinio dobro kad je nagradu današnjeg dana umnožio nekoliko puta u odnosu na nagrade drugih blagdana. Udjeljujte iz blagodati koje vam je On dao jer dobročinstvo učinjeno u ovom danu uvećava imetak i produžava život, a milostinja u ovom danu privlači milost i dobrotu Božiju.”^[1]

Jezikoslovci riječ (عيد) ‘eyd objašnjavaju kao izvedenicu od korijena ‘awd (عود) što znači “povratak”; u tom smislu svaki eyd, tj. blagdan obilježava se u namjeri povratka. Kontinuirani povratak predstavlja pokret koji započinje nakon što se silazni dio luka okonča te nastupi faza putovanja prema gore, tj. uspinjućim dijelom luka.

Ako bismo htjeli ovaj oblik pretočiti i usporediti s religijskim viđenjima, koja povod za nastanak cijelog svijeta vide u stvaranju čovjeka, a kao razlog čovjekovog stvaranja navode poštivanje Boga, u tom slučaju blagdan (povratak) treba slaviti kao povrat duhovnog života čovjeka. Prema tom učenju, nova godina čovjekova jeste dan kada se čovjek vraća sebi i nalazi izgubljeno. To je dan kada materijalne ponore oblikuje u nijanse duhovnih razina, dan kada se čovjeku pomaže da skine nikab prašine s lica duše svoje te da to isto lice okrene Bogu.

Časni mjesec ramazan prilika je kada duhovni putnik, postač, dobija pomoć u otporu arogantnim olujama vezanosti. Tada se vatra Božanske ljubavi, koja bješe utrnuta u ledu materijalnih sklonosti, ponovno budi i brine da plamičci zagriju i rastope sve strane primjese u biti čovjekovoj, da bi se pojavilo sjajno poštivanje Boga i da bi cilj stvaranja došao do izražaja. E, tada je blagdan fitra ramazanski.

Već sada postaje jasna razlika između blagdana i veselja. Veselje je povod za radost, a blagdan (eyd) za ponovno uzdizanje života čovjekovog. Isto tako, razlika je što je blagdan, nasuprot veselju, pravosnažan, odnosno islamski su blagdani propisani šerijatom. Na temelju toga, zbilja islamskog blagdana sadržana je u ponovnom ostvarenju života, a njegovo određivanje u rukama je svetog šerijata.

Mi vjerujemo da i Dan Gadira sadrži sva istinska obilježja jednog islamskog blagdana, a i da je veliki islamski zakonodavac, Poslanik, s.a.v.a., predstavio ovaj dan kao islamski blagdan.

I, što je najvažnije, među islamskim bajramima samo jedan je nazvan Ey'dullahe ekber – tj. najveći bajram Božijim, a to je – Eyde Gadir. Dakle, ostali bajrami, uza svu svoju veličinu i značaj, nisu najveći. Što bi značilo da bismo ga trebali obilježavati više i prije nego ostale iz prostog razloga jer je ovaj eyd omogućio opstanak svih ostalih islamskih bajrama.

[1] El-Gadir, tom I, str. 284; Iqbalul-e'amal, str. 463.