Historija časne Ka'be
Historija časne Ka'be
Povjesna rasprava – o izgradnji Kabe i nekoliko obnavljanja
Ovo značenje je i mutevatir i nesumnjivo da je graditelj Kabe Ibrahim, a.s., Božiji prijatelj, i da su stanovnici u njenoj okolini nakon izgradnje bili samo njegov sin Ismail i narod jemenskog plemena po imenu Džurhem. Kaba je zdanje približno kockasto, čiji je svaki ugao okrenut prema jednoj strani svijeta: sjeveru, jugu, istoku i zapadu, a izgrađena je na taj način da kada na nju udaraju vjetrovi iz bilo kojeg pravca da ih ona jednostavno siječe i da je ne mogu oštetiti.
Ova Ibrahimova građevina, stajala je takva kakva je, dok je jednom nisu renovirali Amaličani. Drugi put to su bili Džurhemi – ili su možda prvo bili Džurhemi a zatim Amaličani – kako stoji u predaji od Emiru-l-mu’minina, a.s.
A onda, kada je briga o Kabi prešla u ruke Kasijj ibn Kelaba, jednog od Poslanikovih, s.a.v.a., predaka – dakle dva stoljeća prije hidžre – Kasijj je ruši i gradi iznova, čvršće konstrukcije, koristeći drugu drvenu građu (drvo slično palmi), i palmine balvane da je pokrije. Pored nje gradi još jednu građevinu po imenu daru-n-nedve, vijećnica, koja je ustvari bila centar vlasti i vijećanja sa prijateljima. Tada je smjerove Kabe podijelio među kurejšijskim plemenima, tako da je svako pleme svoje kuće gradilo na liniji činjenja tavafa oko Kabe a kućna vrata su im se otvarala prema tavafištu.
Neki su rekli da je pet godine prije be’sata – poslanikovog poslanstva – poplava uništila Kabu, i da su kurejšijska plemena podijelila poslove između sebe. Za izgradnju su angažovali graditelja rimljanina po imenu Jakum/Bakum, a pomagao mu je zidar iz Egipta. Kada su stigli do mjesta na kojem se treba postaviti hadžeru-l-esved, među njima je počela rasprava, kojem plemenu će pripasti ta čast. Na kraju, svi su se složili da Muhammedu, s.a.v.a., koji je tada imao 35 godina, pripadne odluka o tom pitanju, jer su svi bili svjesni njegove inteligencije i ispravnosti mišljenja. On im je rekao da donesu platno na koje je on stavio hadžeru-l-esved, zatim je rekao plemenima da se svi prihvate za platno i da ga skupa podignu, i da prinesu kamen do mjesta na kojem treba stajati. Tada je on uzeo kamen, i postavio ga na svoje mjesto.
Pošto su im troškovi za izgradnju bili golemi, visina je ostala onolika kolika je i sada. Jedan dio temelja prethodnog zdanja je ostao viriti ispod novog zdanja prema Hidžre Ismailu koje je postalo dijelom Ismailovog zida, jer novo zdanje bijaše manje od prethodnog. I ovo zdanje ostalo je takvo kakvo jeste do vremena Abdullah ibn Zubejra koji je za vrijeme Jezida ibn Muavije preuzeo vlast nad Hidžazom, pa je Jezid poslao komadanta po imenu Hasin, da ga sruši s vlasti. Usljed rata i velikog kamenja koje je Jezidova vojska katapultirala na Meku, Kaba je bila oštećena, zatim su na grad katapultima bacali plamene kugle, zastor Kabe je izgorio kao i dio greda. Nakon što je Jezid umro i borba je bila završena, Abdullah ibn Zubejr je htio srušiti Kabu i iznova je sagraditi, zato je naredio da se iz Jemena dotjera kvalitetni alabaster, pa je gradio gipsom, a Hidžre Ismail je učinio dijelom Kabe, a vrata Kabe koja su prije bila uzdignuta, spustio je do zemlje. Nasuprot vrata koja su od prije postojala, ugradio je i druga, kako bi ljudi mogli na jedna ulaziti a na druga izlaziti. Visina zdanja bila je 27 zira’a – približno 13,5 metara – kada je izgradnja završena, njene zidove iznutra i s vana je namirisao amberom i mošusom i prekrio je svilenim platnom. Godine 64. po hidžri, 17. redžeba, završio je taj projekat.
Nakon što je Abdulmelik Mervan postao halifa, naredio je Hadžadž ibn Jusufu, zapovjedniku vojske da ide u rat protiv Abdullaha ibn Zubejra. Hadžadžova vojska je pobijedila protivnike i na kraju ubila Abdullaha. Ušli su u Kabu i obavijestili o tome šta je Zubejrov sin uradio. Abdulmelik je naredio da se sruši ono što je Abullah izgradio i da se izgradi u prethodnom obliku.
Hadžadž je od sjevernog zida Kabe skinuo 6 laktova i jedan pedalj, i stigao do kurejšijske osnove te je odatle nastavio graditi u skladu s njom. Istočna vrata koja je Zubejrov sin spustio, ponovo vraća na staru visinu – negdje između 1,5 do 2 metra iznad zemlje – a zazidao je zapadna vrata koja je Abdullah dodao, a zatim je patos Kabe popločao viškom kamenja.
Kaba je bila u tom stanju sve dok na vlast nije stigao sultan Sulejman, 960. godine po H. On je izmijenio krov Kabe. A kada je 1120. godine sultan Ahmed došao na vlast, on je izvršio popravke na Kabi, te kada je velika poplava, 1139. godine oštetila sjeverni i zapadni zid, sultan Murat IV izdaje naređenje da se izvrše popravke, i Kaba više nije imala izmjena do danas, 1375. godine po H.
Oblik Kabe
Kaba je zdanje skoro kao kocka, izgrađena od tvrdog kamena modre boje. Visoka je 16 metara, dok je za vrijeme Poslanika, s.a.v.a., bila puno niža. Ono što razumijemo iz hadisa o oslobađanju Mekke, kada je Poslanik, s.a.v.a., dao Aliju da mu se ispenje na ramena a on je odatle uspio da se ispenje na krov, i da polomi kipove koji su se nalazili na njoj – dokazuju ovu tvrdnju da je tada Kaba bila puno niža.
Dužina sjeverne strane, na kojoj se nalazi oluk i Hidžre Ismail, kao i južne strane koja se nalazi nasuprot sjevernoj iznosi 10 metara i 10 cm. Dužina istočne strane na kojoj se nalaze vrata Kabe na visini od dva metra iznad zemlje, i zapadne strane, iznosi 12 metara. Hadžeru-l-esved se nalazi na ćošetu, s lijeve strane onome ko ulazi u Kabu. Ustvari, hadžeru-l-esved, se nalazi 1,5 metar iznad zemlje, na početku južne strane, to je čvrsti neobrađeni kamen, ovalnog oblika, crne boje koja naginje na crvenu. U njemu se mogu vidjeti crvene fleke i žućkaste linije, koje su nastale u procesu prirodnog zatvaranja naprslina.
Unutar Ka'be
Četiri ćošeta, ili rukna Kabe, od davnina se nazivaju: sjeverno ćoše – rukne Iraki; zapadno ćoše – rukne Šami, južno ćoše – rukne Jemani i istočno ćoše na kojem se nalazi Crni kamen – rukne esved. Razmak ili prostor između Crnog kamena i vrata Kabe naziva se Multezem. Jer hadžija i onaj koji tavafi oko Kabe, u dovi i vapaju prilazi ovom dijelu.
Oluk koji se nalazi na sjevernoj strani, a koji nazivaju olukom milosti, izgradio je Hadžadž ibn Jusuf. Kasnije ga, tačnije 954. godine sutlan Sulejman mijenja srebrenim olukom. A onda 1021. godine, Sultan Ahmed, umjesto toga postavlja minijaturni srebreni, pocakljeni plavičasti oluk, ukrašen zlatnim gravurama, a na kraju, 1273. godine, sultan Abdu-l-Medžid, mijenja ga sa jednodijelnim zlatnim olukom, koji i sada postoji.
Naspram ovog oluka nalazi se ovalni zid kojeg nazivaju Hatim, i on je polukružan i njegova dva kraja završavaju na sjevernom i zapadnom uglu. Svakako, nisu spojeni s njima, već se prekidaju prije nego se spoje s njima. Na oba kraja nalazi se prolaz, širine 230 cm. Zid je visok 100 cm, a širok 150 cm. Na unutrašnjoj strani zida korišteno je kamenje s reljefom. Sredina zida udaljena je od Kabe 8 metara i 44 cm.
Prostor između hatima i zida naziva se Hidžre Ismail. Približno tri metra tog prostora bilo je u zdanju Kabe koju je Ibrahim, a.s., izgradio, kasnije je ostao izvan nje. Upravo zbog toga je u islamu farz da se tavaf obavlja oko hidžra i Kabe, da bi na taj način tavafom bio obuhvaćen cio prostor Kabe iz Ibrahimovog vremena. Ostatak prostora, bio je tor za Ismailove i Hadžerine ovce. Neki kažu da su u ovom prostoru ukopani Hadžera i Ismail.
Dakle bilo bi to o geometriji Kabe, a što se pak tiče promjena, popravki te ceremonija i rituala koji su obavljani na tom mjestu pošto se ne tiču tefsirskih intencija, nećemo ih ni izlagati.
Prekrivač Kabe
Već smo u suri Bekare u predajama koje smo naveli u vezi sa dešavanjima Hadžere i Ismaila i njihovog dolaska na tlo Mekke, vidjeli da je Hadžera, nakon što je Kaba izgrađena okačila zastor na nju.
Što se zastora tiče koji prekriva sva četiri zida Kabe, kako su rekli, prva osoba koja je to učinila bio je Jemenac po imenu Ebu Bekr Es’ad, koji je prekrio sa platnom optočenim srebrenim vezom, čije su ivice bile od srebrenih niti. Nakon navedenog, nasljednici su slijedili ovaj običaj, nakon toga ljudi su je pokrivali različitim tipovima platna, na način da su ih stavljali jedna na druge, kako bi koje platno truhnulo preko njega bi stvaljali drugo. Dok nije stiglo vrijeme Kasijj ibn Kelaba, a on je za pokrivanje Kabe prikupljao godišnju pomoć od arapa tako što je među plemenima bio podijeljen udio u davanju, taj običaj je ostao i kod njegovih potomaka, pa je naprimjer Ebu Rebi’a ibn Mugire za prekrivač davao jedne godine, a druge godine davala su druga kurejšijska plemena.
Za vrijeme Poslanika, s.a.v.a., on je Kabu prekrivao jemenskim platnom i to je bio običaj do godine kada je abasijski halifa otišao na hadž, pa mu se poslužitelj Kabe požalio na to da ljudi toliko opterećuju Kabu platnima da strahuje da će srušiti od težine tereta. Abasijski halifa Mehdi je naredio da se to sve smakne, i namjesto toga da se godišnje Kaba prekrije samo jednim prekrivačem. Taj običaj je ostao do današnjeg dana, a naravno, Kaba ima zastore i s unutrašnje strane. Prvi koji je prekrio unutrašnje zidove Kabe bila je majka Abbasa ibn Abdulmutalliba, koja je bila učinila nazar za svog sina Abbasa.
Položaj i status Kabe
Kaba je poštovana i svećena od strane različitih ummeta. Naprimjer, poštovali su je Indijci, vjerovali su da se duh Sife, koja je po njima treća suština, utjelovio u crnom kamenu a to se dogodilo kada je Sifa srela svoga muža iz Hidžaza. Isto tako Kabu su poštovali i Sabe’ini iz Farsa i Kaldejci, vjerujući da je Kaba jedna od sedam svetih kuća, od kojih je druga Mars, koja se nalazi na planini u Isfahanu, a treća je zdanje Mandusan koje se nalazi u Indiji. Četvrta je Novbahar u Belhu, peta je bejt Gamdan u San’i, šesta je Kavsan u gradu Farganu u Horasanu. Sedma je na najvisočijim gradovima Kine, i govori se da su Kaldejci vjerovali da je Kaba kuća Saturna, jer je drevan i dugo je živio.
Poštovali su je i Perzijanci vjerujući da se u njoj utjelovila duša Hormoza. Čak su išli i u zijaret Kabi.
Jevreji isto tako su je poštovali, i u njoj su činili ibadet Bogu u skladu sa Ibrahimovom vjerom, u Kabi su bile ikone i skulpture, poput skulptura Ibrahima i Ismaila u čijim rukama su bili štapovi od trušljike. Isto tako tu je bila ikona djevice Merjeme i Mesiha, što govori o tome da su Kabu poštovali i Jevreji i hrišćani.
I Arapi su je poštovali, potpunim poštovanjem, smatrali su je kućom Boga svevišnjeg, dolazili su u obilazak sa svih strana, znali su da je izgradio Ibrahim, i pitanje hadža je bio vjerski obred Arapa, koji je među njima ostao putem naslijeđa.
Staranje o Kabi
U početku o Kabi se starao Ismail, nakon njega njegova djeca, sve dok Džurhemi nisu nadvladali Ismailove potomke pa je staranje o Kabi pripalo njima. Nakon Džurhema starateljstvo prelazi u ruke Amaličana, plemena od Beni Karkara a koji su ratovali protiv Džurhema. Amaličani su u svojim zimskim i ljetnjim seobama boravili u nižim djelovima Mekke, dok su Džurhemi za boravak birali visočije predjele Mekke.
Prolaskom vremena prilike idu u korist Džurhema i oni stiču dominaciju nad Amaličanima, kako bi se starali o Kabi, što je trajalo oko 300 godina, i tada vrše određene dodatke na zdanju i visini na ono što je bilo postojeće od Ibrahima, a.s.
Nakon toga što su Ismailovi potomci postali brojni, moćni i slavni, Mekka im je postala tijesna, bili su prisiljeni da iz nje protjeraju Džurheme, što su na kraju i postigli ratom i sukobom. Tada je veliki potomak Ismaila bio Amr ibn Luhaj, uglednik Huza’ija, ovladao Mekkom, preuzeo je brigu staranja o Kabi na sebe. Ovaj Amr je upravo onaj čovjek koji je na krov Kabe stavio kipove i pozivao ljude da ih obožavaju. Prvi kip kojeg je postavio na krov Kabe bio je Hubel, kojeg je dovezao iz Šama. Nakon toga je donio druge kipove, dok njihov broj nije postao veliki, i dok obožavanje kipova među arapima nije zaživjelo a nestalo je pravovjerja i monoteizma.
U vezi s tim se Šahane ibn Halef Džerhi obraća Amru ibn Luhaju stihovima:
یا عمرو انک قد احدثت آلهة
شتى بمکةحول البیت انصابا
و کان للبیت رب واحد ابدا
فقد جعلت له فى الناس اربابا
لتعرفن بان اللّه فى مهل
سیصطفى دونکم للبیت حجابا
“O Amre, napravio si velik broj kipova božanstvima u Mekki oko Kuće, a Kuća je uvijek imala Gospodara jednoga, pa si među ljudima za Njeg napravio idole, siguran budi da je Allahu lahko da mimo vas za Kuću odabere služitelja.”
Staranje o Kabi je bilo u rukama potomaka Huza'e sve do vremena Halila Huzai'ja, on ga prenosi na svoju kćerku, suprugu Kasijja ibna Kelaba. Dužnost otvaranja vrata Kabe, drugim riječima dužnost ključara, dao je čovjeku Huza'iju po imenu Ebu Gabšan Huza'i. Ebu Gabšan ovu dužnost prodaje Kasijju za jednu devu i krčag vina. Ovaj postupak postao je poznati poslovični primjer za svaku maloumnu i štetnu trgovinu, sagledan kroz poslovicu: Biti na većoj šteti od trgovine Ebu Gabšana.
Na kraju staranje o Kabi u svim aspektima prelazi na Kurejšije, te Kusejj ibn Kelab renovira Kabu, na što smo već ukazali. To je nastavilo tako sve dok Poslanik, s.a.v.a., nije oslobodio Mekku kada je ušao u Kabu i naredio da se sklone ikone i skulpture i unište kipovi, da se Mekame Ibrahim, mjesto na kojem se nalazi otisak Ibrahimovih stopala, a koji je do tada bio u nekom okviru pored Kabe, premjesti na svoje staro mjesto, a to je sadašnje mjesto, na kojem je izgrađeno malo kube sa četiri stuba, sa svodom nad otiscima stopala, a hadžije nakon tavafa, obavljaju tavaf-namaz na tom mjestu.
O Kabi i propratnim vjerskim pitanjima postoji veliki broj opsežnih predaja, a mi se zadovoljavamo s ovim i to s namjerom jer čitaoci ajeta o hadžu i Kabi imaju potrebu za tim predajama.
Jedna od karakteristika Kabe koju je Bog učinio blagoslovljenom i sredstvom upute ljudi, jeste to da među muslimanima, bez obzira kojoj grupi pripadali, nema mimoilaženja u položaju i značaju Kabe.
