Proživljenje
Proživljenje
1188. Lukman, a.s., savjetujući svoga sina: “Sine moj, ukoliko imaš sumnju u vezi sa smrću, pokušaj da ne spavaš, a to ne možeš izvesti, a ukoliko sumnjaš u proživljenje, po kušaj se proći buđenja nakon spavanja, što također nećeš moći učiniti.”[1]
1189. Poslanik, s.a.v.a.: “Proživljenje je poprište djela. Onaj koji je za života radio postići će uspjeh, a onaj koji nije iskoristio priliku kajat će se za propušteno.”[2]
1190. Imam Zejnul-Abidin, mir s njim: “Znaj, o sine Ademov, da nakon ovoga postoji veće, strašnije i za srca bolnije, a to je Sudnji dan. To je Dan kada će se sakupiti ljudi, dan kada će svi biti prisutni. U njemu će Allah, dž.š., sakupiti prve i posljednje.”[3]
Činioci dokazivanja proživljenja
Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?[4]
Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s bogobojaznim isto kao i s grješnicima?[5]
I Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?” Reci: “Oživjet će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio.”[6]
Čovjek kaže: “Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?” A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?[7]
On je Onaj Koji iz ničega stvara i On to ponovo čini, što Mu je lakše; On je Uzvišen i na Nebesima i na Zemlji; On je Silan i Mudar.[8]
Zato pogledaj tragove Allahove milosti kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! To je Onaj Koji mrtve oživljava, On je svemoćan.[9]
Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele upravlja mo i njima zemlju oživljavamo, koja je mrtva bila; takvo će biti oživljenje.[10]
Bliskost Časa
Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, u nemaru, odvraćeni.[11]
1191. Poslanik, s.a.v.a., pokazujući na svoj kažiprst i srednji prst: “Vremenski razmak između moga poslanstva i Sudnjega dana je kao ova dva prsta.” Zatim reče: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, zatičem taj čas među mojim plećima.”[12]
1192. Imam Ali, mir s njim: “Vi i Dan sudnji na užetu ste istom.”[13]
Samo Bog zna vrijeme Časa
Ljudi te pitaju o Času, reci: “To jedino Allah zna!” A ti ne znaš, možda je Čas blizu![14]
1193. Imam Sadik, mir s njim: “Rekao je Isa sin Merjemin, a.s., Džebrailu, mir s njim: ‘Kada će Sudnji dan?’ Džebrail se tako usplahiri da je ostao bez svijesti. Kada je došao sebi, reče: ‘O Ruhullah, pitani o tome ne zna bolje od onoga koji pita. A Onaj Kojem pripadaju oni koji su na Nebesima i na Zemlji priredit će vam ga iznenada.”[15]
Predznaci Sudnjega dana
Zar oni čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu? A šta će im koristiti opomena kad im on dođe?[16]
I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na Nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.[17]
Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese.[18]
A nije tako! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi.[19]
A planine s mjesta pomaknu![20]
A planine postanu kao šarena vuna iščupana.[21]
I kada zvijezde popadaju.[22]
Kada Sunce sjaj izgubi, i kada zvijezde popadaju.[23]
I kada se mora jedna u druga uliju.[24]
I nebo će se razdvojiti, tada će labavo biti.[25]
Dan izlaska iz grobova
Dan kada će oni uistinu zov čuti, to će biti Dan izlaska iz grobova.[26]
1. Imam ZejnulAbidin, mir s njim: “Najteži trenuci za čovjeka su tri sljedeća: trenutak kada ugleda meleka smrti, trenutak kada ustane iz groba i trenutak kada će stati pred svoga Gospodara Uzvišenog.”[27]
Odlike zborišta na Sudnjem danu
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Čovjek umire kako je živio, a bit će proživljen kako je umro.”[28]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista ćete sresti Boga goli, bosi i neobrezani.”[29]
3. Poslanik, s.a.v.a.: “Svi će na Sudnji dan doći žedni.”[30]
4. Imam Ali, mir s njim: “Čuj, o nemarniče zalutali, od savjetovaoca uputitelja! Učinjen je Sudnji dan danom podnošenja djela i ispitivanja, danom na grade i kazne. Danom kada će djela ljudi biti razmatrana, i kada će biti prebrojavani grijesi. Danom kada će se topiti očne zjenice od sramote i kada će trudnice pobacivati ono što im je u utrobama.”[31]
5. Imam Ali, mir s njim: “To je Dan kada će Allah u njemu sakupiti prve i posljednje radi sviđanja računa i isplate za djela. Oni će pokorno stajati, dok će im znoj do usta dopirati, a tlo se pod njima tresti. U položaju najboljem od njih bit će onaj koji nađe mjesto za obje noge svoje i dovoljno pros tora za sebe.”[32]
Bogobojazni na Sudnjem danu
1. Poslanik, s.a.v.a., o riječima Božijim: Dan kada ćemo bogobojazne pred Milostivim sakupiti kao izaslanike: “Zaista, izaslanici jašu, to su ljudi koji su bogobojazni i Allah ih voli pa ih je izdvojio i zadovoljan je njihovim djelima i nazvao ih je bogobojaznim.”[33]
Grješnici na Sudnjem danu
1201. Imam Sadik, mir s njim: “Ko se odnosi prema muslimanima licemjerno i sa dva jezika, doći će na Sudnji dan a imat će dva jezika od vatre.”[34]
1202. Imam Sadik, mir s njim: “Ko silom jede iz imetka svoga brata, a to mu ne vrati, jede žeravicu od vatre na Sudnjem danu.”[35]
1203. Imam Sadik, mir s njim: “Svako onaj ko uči Kur’an da bi zaradio njime od ljudi, doći će na Sudnji dan sa licem bez mesa.”[36]
1204. Imam Sadik, mir s njim: “Zaista će oholi biti proživljeni u obliku mrava, tako da će ih ljudi gaziti, sve dok Uzvišeni ne završi obračun.”[37]
1205. Imam Sadik, mir s njim: “Kada nastupi Sudnji dan, čut će se poziv: Gdje su oni što su odbacivali Moje prijatelje?’ Ustat će ljudi na čijim licima neće biti mesa. Pa će biti rečeno: ‘Ovi su uznemiravali vjernike, nanosili im bol, bili protiv njih i korili ih zbog njihove vjere.’ Zatim će biti naređeno da ih vode u Džehennem.”[38]
Knjiga djela
I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati: “Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!”[39]
1. Imam Bakir, mir s njim, u vezi s ajetom: I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati: “Gdje god da bude, s njim su i njegova dobra i loša djela; neće se moći odvojiti od njih sve dok mu se na Sudnjem danu ne preda knjiga njegovih djela.”[40]
2. Imam Sadik, mir s njim, u vezi s ajetom: Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!: “Spomenut će se čovjeku sve ono što je radio i što mu je za njega zapisano. Kao da ga je tada učinio, zato će i govoriti: Teško nama, kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve ih je pobrojala.”[41]
3. Imam Sadik, mir s njim: “Kada nastupi Sudnji dan, dat će se čovjeku knjiga njego vih djela, pa će mu biti rečeno: ‘Čitaj!’” Reče prenosilac: “Upitah: ‘Poznaje li ono što je u njoj?’ Imam odgovori: ‘Sjetit će se on svakog trena i riječi i koraka i šta god je radio, kao da je sve to tog trenutka učinio. Upravo zbog toga će reći: Teško nama, kakva je ovo knjiga…’”[42]
Desni i lijevi
1. Imam Sadik, mir s njim: “Kada Allah Uzvišeni bude htio svesti račun s vjernikom, dat će mu knjigu s desne strane i razračunat će ono što je među njima, pa će reći: ‘Moj robe, učinio si tako i tako i radio si to i to!’ Odgovorit će: ‘Tako je, Gospodaru moj, učinio sam to.’ Pa će reći: ‘Oprostio sam ti i pretvorio u dobra djela.’ Reći će ljudi: ‘Slavljen neka je Allah, zar ovaj nije imao
nikakvog grijeha?’ A to se vidi u riječima Božijim: A onaj kome se knjiga da u desnu ruku, imat će brz i lahak obračun i vratit će se svojima radostan.”[43]
2. Imam Sadik, mir s njim: “Kada Uzvišeni Allah želi obračun sa svojim zlim robom, to čini u prisustvu ljudi, osuđuje ga i predaje mu knjigu u lijevu ruku. To se vidi u riječima Božijim: A onaj kome se knjiga iza leđa bude dala, ubrzo će reći: ‘Teško meni, propadoh’, i otići će u vatru raz buktalu, zaista je bio među svojima radostan.”[44]
[1] Biharul-envar, 7/42/13.
[2] A‘lamud-din, 341.
[3] El-Kafi, 8/73/29.
[4] El-Mu’minun, 115.
[5] Sad, 28.
[6] Ja-Sin, 78-79.
[7] Merjem, 66-67.
[8] Er-Rum, 27.
[9] Er-Rum, 50.
[10] Fatir, 9.
[11] El-Enbija, 1.
[12] El-Dža‘ferijjat, 212.
[13] Nehdžul-belaga, govor 190.
[14] El-Ahzab, 63.
[15] Kisasul-enbija, 271/346.
[16] Muhammed, 18.
[17] Ez-Zumer, 68.
[18] Ez-Zilzal, 1.
[19] El-Fedžr, 21.
[20] Et-Tur, 10.
[21] El-Kari‘a, 5.
[22] El-Infitar, 3.
[23] Et-Tekvir, 1-2.
[24] El-Infitar, 2.
[25] El-Hakka, 16.
[26] Kaf, 42.
[27] El-Hisal, 119/108.
[28] Tenbihul-havatir, 2/133.
[29] Et-Tergibu vet-terhib, 4/384/11.
[30] Kenzul-‘ummal, 38938.
[31] Emalit-Tusi, 653/1353.
[32] Nehdžul-belaga, govor 102.
[33] El-Kafi, 8/95/69; Merjem, 85.
[34] Sevabul-a‘mal, 319/1.
[35] Isto, 322/8.
[36] Isto, 329/1.
[37] El-Kafi, 2/311/11.
[38] Isto, 351/2.
[39] El-Isra, 13-14.
[40] Tefsirul-Kummi, 2/17; El-Isra, 13.
[41] Tefsirul-‘Ajjaši, 2/228/35; El-Isra, 14; El-Kehf, 49.
[42] Tefsirul-‘Ajjaši, 2/238/34; El-Kehf, 49.
[43] Ez-Zuhdu lil-Husejn ibn Se‘id, 92/246; El-Inšikak, 7-9.
[44] Ez-Zuhdu lil-Husejn ibn Se‘id, 92/246; El-Inšikak, 10–13.
