Plemenitost duše i poštenje

Plemenitost duše i poštenje 

Imam Ali, a.s., je rekao: “U očima onoga čija je duša plemenita strasti izgledaju jadno i nisko.”[1]

On je, također, kazao: “Onaj čija je duša časna, očistio ju je od niskih prohtjeva.”[2]

Imam Ali, a.s., je rekao: “Onaj kome je duša časna, nikada je neće poniziti prljavštinom grijeha.”[3]

Imam Sedždžad, a.s., je kazao: “Onome kome je duša plemenita Ovaj svijet je (u njegovim očima) nizak.”[4]

Iz ovih nekoliko hadisa dolazi se do jednog vrlo važnog odgojnog i psihološkog zaključka: Veličina, dostojanstvo i plemenitost duše i ličnosti neuskladivi su sa prljavštinom grijeha i moralnim zastranjenjima. Oni koji u sebi osjećaju veličinu i izgrađenost ličnosti, koji vjeruju u plemenitost svoje duše i duhovnu čast, te koji žele ovaj skupocjeni dragulj sačuvati zauvijek u duhovnoj riznici, nikada se neće upuštati u nepodopštine i grijehe. Onaj ko želi da ima plemenitu ćud i istinoljubiv karakter, ne treba se upuštati u laži. Onaj ko želi da u sebi osjeća čast pravde i pravičnosti, nikada neće posegnuti za mitom i korupcijom. Oni koji se u društvu prepoznaju kao pouzdani i koji vole pouzdanost, nikada neće izdati nekoga.

Obrnuto, postojanje onih koji imaju nisku ćud i slabašan karakter i koje zajednica smatra bezvrijednim, a i oni sami imaju osjećaj prezrenosti, opasna je za zajednicu. Oni su se bez zazora i moralnog otpora u stanju upustiti u svaki grijeh.

Imam Ali, a.s., je rekao: “Ne nadajte se dobru od onoga ko sebe smatra prezrenim.”[5]

Imam Hadi, a.s., veli: “Ne budite sigurni od zla onoga ko se vidi prezrenim.”[6]

Imam Ali, a.s., je rekao: “Učinio je sebe prezrenim onaj kome zapovijeda njegov jezik.”[7]

Jezici prezrenih i bezličnih ljudi vladaju njima. Oni kažu sve što požele i zbog niskosti svoje duše ne stide se svojih riječi.

[1] Sefine, str. 726.

[2] Gureru-l-hikem, str. 669.

[3] Isto, str. 677.

[4] Tuhafu-l-‘ukul, str. 278.

[5] Gureru-l-hikem, str. 712.

[6] Isto.

[7] Isto.