Pokajanje
Pokajanje
On prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke i zna šta radite.[1]
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Pokajanje pokriva ono što je bilo prije.”[2]
2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Onaj koji se pokaje zbog grijeha je kao onaj koji uopće nema grijeha.”[3]
3. Imam Ali, mir s njim: “Pokajanje čisti srca i sapire grijehe.”[4]
Položaj pokajnika
Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.[5]
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Nema draže stvari Allahu od vjernika koji se kaje i vjernice koja se kaje.”[6]
2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Svi potomci Ademovi čine greške, a najbolji od njih je onaj koji se kaje.”[7]
3. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba nego što se obraduje nerotkinja kada rodi dijete, čovjek kada nađe izgubljenu stvar ili žedan kada naiđe na vodu.”[8]
Oni koji se kaju
Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju.[9]
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Četiri su znaka pokajnika: iskrenost djela radi Allaha, napuštanje krivde, prihvatanje istine i pohlepa za dobrim.”[10]
2. Imam Ali, mir s njim, opisujući one koje se kaju: “Pred očima i srcima svojim predočavaju stabla svojih grijeha koja zalijevaju suzama pokajanja. Ona im rađaju plodove spasa i smiraja što uzrokuje zadovoljstvo i počast.”[11]
3. Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim, u jednom od svojih obraćanja Allahu moli: “Učini me od onih koji su raskinuli vatrene zavjese strasti polijevajući ih suzama pokajanja, i koji su oprali posude svoga neznanja bistrom vodom života.”[12]
Primanje pokajanja
On prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke.[13]
1. Imam Ali, mir s njim: “Kome je dato pokajanje, nije mu uskraćeno primanje, a kome je dato traženje oprosta, nije mu uskraćen oprost.”[14]
Kada je primljeno pokajanje?
Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: “Sad se zaista kajem!” a i onima koji umru kao nevjernici.[15]
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ko se pokaje prije nego što vidi kaznu, Allah mu prihvata pokajanje.”[16]
2. Imam Bakir, mir s njim: “Kada duša stigne dovde (a pokazao je rukom na grlo), nema pokajanja za učenjaka, dok za neznalicu ima.”[17]
3. Imam Rida, mir s njim, na pitanje o razlogu potapanja Faraona od strane Allaha kada je iskazao vjerovanje u Njega i potvrdio Njegovo jedinstvo, rekao je: “Zato što je on uzvjerovao kada je vidio nesreću i kaznu, a vjerovanje pri viđenju nesreće nije prihvaćeno.”[18]
Grižnja savjesti je vrsta pokajanja
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Grižnja savjesti je vrsta pokajanja.”[19]
2. Imam Ali, mir s njim: “Pokajanje zbog greške je traženje oprosta.”[20]
3. Imam Ali, mir s njim: “Kajanje srcem briše grijehe.”[21]
Pohvalnost priznanja grijeha
A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su dobra djela s drugim koja su hrđava izmiješali, njima će, može biti, Allah oprostiti jer Allah prašta i samilostan je.[22]
1. Imam Ali, mir s njim: “Grješnik koji priznaje grijehe bolji je od pokornog koji se oholi zbog svojih djela.”[23]
2. Imam Bakir, mir s njim: “Tako mi Allaha, grijeha će se spasiti samo onaj koji ga prizna.”[24]
3. Imam Bakir, mir s njim: “Tako mi Allaha, Uzvišeni Allah ne traži od ljudi ništa osim dvije osobine: da Mu priznaju blagodati, da bi im ih On uvećao, i da Mu priznaju grijehe, da bi im ih oprostio.”[25]
Stubovi pokajanja
A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se – Allah će sigurno oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je.[26]
Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje.[27]
1 Imam Ali, mir s njim: “Pokajanje je utemeljeno na četiri stuba: kajanju srcem, traženju oprosta jezikom, činjenju djela organima tijela i odlukom da se ne vrati (griješenju).”[28]
2. Veheb ibn Abdu Rabbih prenosi od jednog velikana Naha‘a: “Pitao sam Ebu Džafera (Imam Bakir): ‘Ja sam namjesnik od vremena Hadžadža sve do danas. Da li se moje pokajanje prihvata?’ Imam je šutio. Potom sam ponovio moje pitanje. Imam reče: ‘Ne, sve dok ne vratiš svakome njegovo pravo.’”[29]
Vrste pokajanja
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Pokaj se za svaki grijeh, za skriveni skriveno, za javni javno.”[30]
Iskreno pokajanje
O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno.[31]
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Iskreno pokajanje je: grižnja savjesti kada se desi grijeh, traženje oprosta od Allaha, a potom odluka da se nikada ne vrati tom grijehu.”[32]
2. Imam Hadi, mir s njim, na pitanje o iskrenom pokajanju: “Da nutrina bude kao vanjština, pa da bude čak i bolja od toga.”[33]
Odlaganje pokajanja
1. Imam Ali, mir s njim: “Kada učiniš grijeh, požuri da ga izbrišeš pokajanjem.”[34]
2. Imam Ali, mir s njim: “Onaj koji odgađa pokajanje je u najvećoj opasnosti od pristizanja smrtnog časa.”[35]
3. Imam Dževad, mir s njim: “Odgađanje pokajanja je samoobmana, a produživanje odgađanja je smetenost.”[36]
Lakše od pokajanja
1. Isa, a.s.: “Onaj ko nije dužan ljudima bezbrižniji je i ima manje brige od onoga koji je dužan, pa makar i vratio svoj dug na vrijeme. Isto tako, onaj koji nije učinio grijeh bezbrižniji je od onoga koji je učinio grijeh, pa čak i kada je učinio iskreno pokajanje i vratio se Allahu.”[37]
2. Imam Ali, mir s njim: “Lakše je napustiti grijeh nego tražiti oprost.”[38]
Allahovo prikrivanje pokajnika
- Imam Ali, mir s njim: “Onome ko se pokaje, Allah će oprostiti i bit će naređeno njegovim dijelovima tijela da ga pokriju i zemlji da ga prikrije (da mu sačuva čast, obraz), a meleci pisari zaboravit će ono što su o njemu zapisali.”[39]
Promjena loših djela u dobra
Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.[40]
1. Imam Sadik, mir s njim: “Allah, dž.š., je objavio Poslaniku Davudu, a.s: ‘O Davude, kada moj rob vjernik počini grijeh i potom mi se vrati, pokaje se za taj grijeh i stidi Me se kada se taj grijeh spomene, oprostio sam mu, i učinio sam da meleci čuvari djela zaborave na njega i ta sam djela zamijenio dobrima. Ja se toga ne ustručavam, jer Ja sam Najmilostiviji.’”[41]
Zaposjedanje Allahova položaja
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Teško onima iz moga ummeta koji zaposjedaju Allahov položaj, koji kažu: ‘Taj će u Džennet, a taj u Džehennem.’”[42]
2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Jednom prilikom neki čovjek reče: ‘Tako mi Allaha, Allah neće oprostiti tom čovjeku!’ Potom Allah, dž.š., reče: ‘Ko je taj koji se zaklinje Mojim imenom da neću oprostiti tom čovjeku?! Ja sam oprostio tom čovjeku, a djela drugoga sam poništio zato što je rekao: Allah neće oprostiti tom čovjeku.’”[43]
[1] Eš-Šura, 25.
[2] Mustedreku-l-vesail, 12/129/13706.
[3] Kenzu-l-‘ummal, 10174; Sunenu Ibn Madždže, 4240.
[4] Gureru-l-hikem, 1355.
[5] El-Bekare, 222.
[6] El-Bihar, 6/21/15.
[7] Ed-Durru-l-mensur, 1/626; Sunenu Ibn Madždže, 4241.
[8] Kenzu-l-‘ummal, 10165.
[9] Et-Tevbe, 112.
[10] Tuhafu-l-‘ukul, 20.
[11] El-Bihar, 78/72/38.
[12] Isto, 94/127/19.
[13] Eš-Šura, 25.
[14] El-Bihar, 69/410/124.
[15] En-Nisa, 18.
[16] El-Kafi, 2/440/2.
[17] Isto, 2/440/3.
[18] El-Bihar, 6/23/25.
[19] Kenzu-l-‘ummal, 10301; Sahihu Ibn Hibban, 612.
[20] Mustedreku-l-vesail, 12/118/13674.
[21] Isto, 12/118/13674.
[22] Et-Tevbe, 102.
[23] Gureru-l-hikem, 6334.
[24] El-Bihar, 6/36/56.
[25] El-Kafi, 2/462/2.
[26] El-Maide, 39.
[27] Ta-Ha, 82.
[28] El-Bihar, 78/81/74.
[29] El-Kafi, 2/331/3.
[30] El-Bihar, 77/127/33.
[31] Et-Tahrim, 8.
[32] Kenzu-l-‘ummal, 10302.
[33] El-Bihar, 6/22/20.
[34] Isto, 77/208/1.
[35] Mustedreku-l-vesail, 12/130/13707.
[36] Tuhafu-l-‘ukul, 456.
[37] Isto, 392.
[38] El-Bihar, 73/364/96.
[39] El-Bihar, 6/28/32.
[40] El-Furkan, 70.
[41] El-Bihar, 6/28/30.
[42] Kenzu-l-‘ummal, 7902.
[43] Vesailu-š-ši‘a, 11/267/13.