Poslanik, s.a.v.a., i postavljanje Crnog kamena

Autor: Grupa autora
Izvor: Znamenja Upute 1
Share

Poslanik, s.a.v.a., i postavljanje Crnog kamena

Časna Ka’ba je imala visok položaj kod Arapa – i u džahilijetu se putovalo do Mekke na hadž. Pet godina prije poslanstva našeg Poslanika, s.a.v.a., poplava je srušila Ka’bu, pa su Kurejšije formirale vijeće koje je odlučilo da se Ka’ba ponovo izgradi, te da se proširi. Ovaj posao su na sebe preuzeli velikani Kurejšija i Mekke. Kada je gradnja stigla do mjesta gdje će se postaviti Hadžeru-l-esved, počela je prepirka oko toga koja će osoba imati čast da postavi Crni kamen na njegovo mjesto. Svako pleme željelo je ovu čast za sebe i prepirka je zadobila tolike razmjere da su se spremali međusobno zaratiti. Saveznici su se pridružili jedni drugima i obustavljena je dalja gradnja Ka’be. Zatim su se okupili u Mesdžidu-l-haramu da vijećanjem pokušaju pronaći rješenje i usaglasili su se da sudija bude prva osoba koja uđe, a svi su obećali da će prihvatiti odluku tog sudije. Muhammed, sin Abdulaha, bio je prva osoba koja je ušla i svi su jednoglasno rekli: “On je osoba od povjerenja. Bit ćemo zadovoljni njegovom presudom” pa je on preuzeo odgovornost da riješi spor među njima, a uradio je to na vrlo mudar način. Naime, stavio je Hadžeru-l-esved na neko platno i rekao: “Neka iz svakog plemena neko uhvati za jedan kraj platna.” Kad su postupili tako, rekao im je: “Sada skupa podignite kamen” i oni su poslušali. Kada su kamen prenijeli blizu mjesta gdje ga treba postaviti, on ga je sam uzeo i postavio i tako je završena izgradnja časne Ka’be.[1]

Po predajama koje prenose neki historičari, još u doba džahilijeta ljudi su nosili svoje žalbe kod Muhammeda, jer je bio poznat po tome što ne podržava ničiju stranu bez razloga i što ne voli prepiranje. Ovakvim postupanjem ostavljao je zadivljujući uticaj na ljude, a u pravcu učvršćivanja društvenog položaja Božijeg Poslanika dobijao je jaku i sigurnu podršku i privlačio pažnju na svoje sposobnosti i mogućnosti vođe, što je uzrokovalo sticanje povjerenja u njegovu visoku mudrost i veliku razboritost i povjerljivost.

[1] Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 2, str. 19; Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 1, str. 204; El-Bidajetu ve-n-nihaje, sv. 2, str. 300; Tarihu-t-Taberi, sv. 2, str. 37.

  • 12 Decembra, 2019