Poznavanje zakona i propisa

Poznavanje zakona i propisa

Prije negoli započne sa bilo kojim poslom, predanik duhovnog puta se treba upoznati s njim i saznati koje zakonske obaveze i propisi se na nj odnose, a sve kako bi svoje ponašanje i postupke uskladio sa mjerama islamskog zakona. Izvršavanje obaveza i postupanje po pravilima nije moguće bez poznavanja zakonskih obaveza i propisa. Prema tome, svi moraju znati svoje vjerske propise koliko je to neophodno i potrebno – slijedeći mišljenje nekog islamskog pravnika ili slijedeći vlastito u slučaju da je osoba i sama islamski pravnik. U najmanju ruku, jedna skupina ljudi trebala bi prednjačiti u temeljitom poznavanju vjere i vjerskih pitanja i učenja, kako bi bili u stanju drugima prenijeti znanje o njihovim vjerskim dužnostima. Bog Uzvišeni kaže:

فَلَوْلاَ نَفَرَ مِن كُلِّ فِرْقَةٍ مِّنْهُمْ طَآئِفَةٌ لِّيَتَفَقَّهُواْ فِى الدِّينِ وَلِيُنذِرُواْ قَوْمَهُمْ إِذَا رَجَعُواْ إِلَيْهِمْ لَعَلَّهُمْ يَحْذَرُونَ

…Nek’ se po skupina jedna iz svake zajednice njihove potrudi da se u vjerske nauke duboko uputi i da opominju narod svoj kad mu se vrate, ne bi li se Boga bojali.[1]

U jednoj predaji stoji:

Od Imama Sadika, mir neka je s njim, prenosi se da je, kada je bio upitan o riječima Uzvišenog Boga: “Bog ima dokaz jak”, rekao: “Uistinu će Bog Uzvišeni na Danu sudnjem reći robu Svome: ‘Robe Moj, jesi li učen bio?’ Pa kaže li da jeste, reći će mu: ‘Pa zašto nisi radio po onom što si naučio?’ A ako bude neuk, reći će mu: ‘A zašto nisi naučio pa da po znanju radiš?'”[2]

Da se zaključiti da se robovanje i obožavanje mogu ostvariti kroz ispunjenje sljedeća dva uslova: ljubav i pokoravanje, s tim da je nemoguće pokoriti se bez znanja o željama Gospodara i zadovoljstvu Voljenog. Oni koji sami nešto izmišljaju i aljkavo pred sebe postavljaju neke obaveze, vršeći ih kao čini ibadeta i pokornosti, nisu Božiji, već svoji robovi. Uzvišeni Bog kaže:

آللّهُ أَذِنَ لَكُمْ أَمْ عَلَى اللهِ تَفْتَرُونَ

“…Da li vam je Bog to dozvolio ili o Bogu laži iznosite?”[3]

[1] Et-Tevbe, 122.

[2] Tefsiru Safi, Islamija, sv. 1, str. 555, kraj 149. ajeta sure  el-En'am; Tefsiru Nuri-s-sekalejn, sv. 1, str. 776.

[3] Junus, 59.