Pritisak na muslimane
Pritisak na muslimane
U toku opsade muslimani su bili izloženi različitim pritiscima, kao što su:
1. nestašica prehrambenih materijala i pogoršanje stanja do blizu gladi,[1]
2. teškoće klimatskih uslova zbog nepodnošljive zimske hladnoće u dugim noćima,
3. psihološki rat koji su vodili dvoličnjaci u redovima muslimana, obeshrabrujući ih u bitkama i plašeći ih posljedicama dalje ustrajnosti,
4. neprekidno noćno bdijenje u toku opsade iz straha od iznenadnog napada, koje je iscrpilo muslimane zbog njihovog neznatnog broja u odnosu na neprijatelja i 5. iznevjera Beni Kurejze koji su postali prava opasnost iznutra i povećali zabrinutost zbog sigurnosti porodice boraca.
Poraz neprijatelja
Savezničke snage su u opsadi imale oprečne ciljeve i namjere: Jevreji su pokušavali povratiti svoj uticaj u Medini, dok su Kurejšije nastojale obnoviti svoj ugled, potaknuti neprijateljstvom prema Poslaniku, s.a.v.a., koji im je izmakao iz njihovih kandži, kao i prema islamu, koji se širio velikom brzinom. Plemena Gatafana, Fezare i druga žudila su za prihodima Hajbera koje su im Jevreji bili obećali. Međutim, teški uslovi opsade uzrokovali su kod saveznika umor i mrzovolju, pored neočekivane zaštite i stabilnosti i ustrajnosti muslimanskih boraca i razdora koji je u neprijateljskim redovima izazvao Nuejm ibn Mes'ud kada je, primivši islam, iskazao podršku Poslaniku, s.a.v.a., rekavši: “Naredi mi šta god želiš,” pa dobio odgovor:
إِنَّمَا أَنْتَ فِينَا رَجُلٌ وَاحِدٌ، فَخَذِّلْ عَنَّا مَا اسْتَطَعْتَ، فَإِنَّما الْحَربُ خُدْعَةٌ.
“Ti si među nama samo jedan čovjek, pokušaj radije njih obeshrabriti koliko god možeš jer je borba u stvari varka.”
Svevišnji Allah je konačno na saveznike poslao žestoki hladni vjetar, koji je izazvao u njima strah i zabrinutost, iščupavši im šatore i prevrnuvši kotao, pa je Ebu Sufijan napokon izdao naredbu Kurejšijama za odlazak. Uzeli su od svojih stvari koliko su mogli ponijeti te su pobjegli, a za njima i ostala plemena, tako da do ujutro nije ostao niko.[2]
﴿وَكَفَى ٱللهُ ٱلْمُؤْمِنِينَ ٱلْقِتَالَ﴾
… a Allah je vjernike poštedio borbe![3]
[1] Tefsiru-l-Kumi, sv. 2, str. 186-187.
[2] Medžme'u-l-bejan, sv. 8, str. 134-135; Biharu-l-envar, sv. 20, str. 207-208; Tarihu-t-Taberi, sv. 2, str. 242-243; El-Kamil fi-t-tarih, sv. 2, str. 182-184; El-Bidajetu ve-n-nihaje, sv. 4, str. 128-129.
[3] El-Ahzab, 25.
