Rasprava Imama Alija, a.s., sa Ebu Bekrom o Fedeku

Rasprava Imama Alija, a.s., sa Ebu Bekrom o Fedeku

Imam Ali, a.s., je došao kod Ebu Bekra koji bijaše u džamiji, a oko njega su bili muhadžiri i ensarije, pa mu je rekao: “O Ebu Bekre, zašto si odbio dati Fatimi njeno pravo i njeno nasljedstvo od Poslanika, s.a.v.a., a ona ga je posjedovala za vrijeme Poslanikovog života? “

Ebu Bekr je rekao: “To je plijen koji pripada svim muslimanima, pa ako ona dovede svjedoke da ga je Poslanik, s.a.v.a., njoj dao, uredu je, a inače, ona nema pravo u njemu.”

Imam, a.s., mu je rekao: “O Ebu Bekre, zar u vezi nas sudiš suprotno onom što je Allah sudio u vezi muslimana?”

Rekao je: “Ne.”

Imam, a.s.: “Pa ako nešto bude u ruci muslimana, potom ja izjavim da je to moje, od koga bi ti tražio svjedoka?”

On reče: “Od tebe bih tražio svjedoka!”

Imam, a.s.: “Šta je sa Fatimom, što onda od nje tražiš svjedoka za ono što je bilo u njenoj ruci, a ona je posjedovala Fedek za života Poslanika, s.a.v.a., i poslije njega, a nisi tražio svjedoka od muslimana o onom što oni tvrde, kao što si od mene tražio o onom što ja tvrdim?”

Ebu Bekr je šutio.

Pa je Omer rekao: “O Ali, ostavi nas, mi ne možemo s tobom raspravljati. Ako dovedeš pravedne svjedoke, uredu je, a inače, Fedek je plijen za muslimane, ni ti, ni Fatima nemate pravo u njemu.”

Zapovjednik vjernika Ali, a.s., je rekao: “O Ebu Bekre, učiš li ti Božiju knjigu?”

Da. On je odgovorio.

Imam, a.s.: “Reci mi o Božijim riječima: Doista, Allah želi da od vas odstrani svaku prljavštinu, o Ehli bejte, i da vas potpuno očisti![1] O kome je objavljen ovaj časni ajet? O nama ili o nekom drugom?”

On je rekao: “Ne, o vama je objavljen.”

Imam Ali, a.s.: “Ako bi neki svjedoci svjedočili protiv Fatime, Poslanikove, s.a.v.a., kćerke, da je počinila nemoral, šta bi ti uradio s njom?”

On je rekao: “Izvršit ću određenu šerijatsku kaznu, isto kao što bih učinio sa ženama muslimana!”

Imam Ali, a.s.: “O Ebu Bekre, onda si kod Allaha od nevjernika!”

Ebu Bekr: “Zašto?”

Imam, a.s.: “Zato što si odbacio Božije svjedočenje o njenoj čistoći, a prihvatio si svjedočenje ljudi, kao što si odbacio Božiji sud i Poslanikov sud kad je za svog života odredio Fedek za nju i ona ga tada preuzela! A prihvatio si svjedočenje nekog beduina koji ne čuva ni svoju mokraću i oduzeo si Fedek od nje tvrdeći da je plijen muslimana, a Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Ko tvrdi nešto u svoj korist mora dovesti svjedoka, a optuženi je dužan da se zaklinje,’ pa ti si odbacio riječi Poslanika, s.a.v.a.: ‘Ko tvrdi nešto u svoj korist mora dovest svjedoka, a optuženi je dužan da se zaklinje.’

Tada su ljudi počeli mumljati i osuđivati i jedan drugog su gledali govoreći: “Tako nam Allaha, istinu je govorio Ali ibn Ebu Talib.”

[1] El-Ahzab, 33.