Razlozi obnavljanja Vjerovjesništva
Razlozi obnavljanja Vjerovjesništva
Iako se Vjerovjesništvo javljalo kao jedan neprekidan tok i Božija poruka, odnosno, vjera je uvijek bila samo jedna, razlozi obnavljanja Vjerovjesništva i uzastopna pojava poslanikā koji su donosili i predstavljali Šerijat, te obustavljanje njihove pojave nakon Pečata vjerovjesnika dati su u narednim rečenicama.
Kao prvo, čovjek u prošlosti – zbog nerazvijenosti i misaone nezrelosti – nije bio sposoban čuvati svoju nebesku Knjigu. Obično su nebeske knjige bile predmet iskrivljivanja i promjene ili su u potpunosti nestajale. Stoga, bilo je potrebno da se ova poruka obnovi. Vrijeme spuštanja Kur'ana, prije četrnaest stoljeća, došlo je onda kada je čovječanstvo ostavilo iza sebe razdoblje svoga djetinjstva i sazrelo da može čuvati svoju naučnu i vjersku baštinu. Zato se u posljednjoj svetoj nebeskoj knjizi, tj. Kur'anu nije desila promjena. Muslimani su svaki ajet, od trenutka njegovog spuštanja, čuvali u svojim srcima, ali i napismeno. Na taj način je nestala mogućnost bilo kakve promjene, ispuštanja i dodavanja. Prema tome, više nije dolazilo do promjene i nestanka nebeske Knjige, a sa njenom pojavom i nepromjenjivošću nestao je i razlog obnavljanja Vjerovjesništva.
Kao drugo, u prethodnim razdobljima čovječanstvo, usljed nezrelosti i nerazvijenosti, nije bilo sposobno da primi jedan sveopći plan za svoj put i da ga nastavi koristeći se uputama tog plana. Bilo je potrebno da se ljudi upućuju postepeno, korak po korak, i da ih uvijek prate upućivači.
Istovremeno sa razdobljem okončavanja Poslanstva i nakon njega kod čovjeka se javila sposobnost da primi sveopći plan, te je postepeno, korak po korak, obustavljen raspored primanja uputa. Razlog obnavljanja Šerijata, pored prethodno navedenog – nestajanja nebeskih knjiga ili javljanja iskrivljenja u njima – bio je taj što čovjek nije bio sposoban primiti svoj univerzalni program i sveobuhvatni plan. Pojavom ove mogućnosti i ove sposobnosti, sveopći plan se našao na raspolaganju čovjeku i nestao je i ovaj razlog obnavljanja vjerovjesništava i Šerijata. Učenjaci ummeta su stručnjaci koji, koristeći sveopći plan upute, sastavljaju i uređuju pravilnik te privremenim postupcima nastavljaju put.
Kao treće, većina poslanika, čak ogromna većina koja uključuje gotovo sve njih, bili su poslanici koji su potvrđivali Šerijat, a ne oni koji su ga donosili. Poslanika koji su donosili Šerijat možda nije bilo više od broja prstiju jedne ruke. Zadatak poslanikā koji su predstavljali Šerijat bio je širenje, dostavljanje, provođenje i tumačenje Šerijata njihovog vremena. U vrijeme završetka Objave – u vrijeme znanja – učenjaci ummeta bili su sposobni primijeniti Božiji propis i iznalaziti nova rješenja, zato što su bili posvećeni spoznaji općih načela islama, vremena i mjesta njegovog nastanka, te su uspjeli prilagoditi ih uvjetima vremena i mjesta te potrebama svoga vremena. Ovo djelo zove se idžtihad. Idžtihadom i posebnom obavezom predvođenja ummeta ulema islamskog ummeta izvršava mnoge obaveze poslanikā koji su potvrđivali vjeru i dio obaveza poslanikā koji su donosili zakon (iako sami nisu bili zakonodavci).
Stoga, postoji stalna potreba za vjerom. Što čovječanstvo više napreduje u svom društvenom razvoju, povećava se i njegova potreba za vjerom, a potreba za obnavljanjem Vjerovjesništva dolaskom nove nebeske Knjige i novog Poslanika zauvijek nestaje i Poslanstvo je okončano.[1]
Izvor – Objava i vjerovjesništvo, Murteza Mutahari
[1] Za upotpunjavanje rasprave Svršetak poslanstva pogledati odvojenu knjigu istog naziva, od ovog pisca.
