Rezime suprotstavljanja hazreti Zehre, s.a., u nekoliko aspekata

Zehra, s.a., nakon oca

Rezime suprotstavljanja hazreti Zehre, s.a., u nekoliko aspekata

Prvo, poslala je osobu kod Ebu Bekra kako bi se prepirala s njim o pitanjima vezanim za nasljedstvo i kako bi tražila svoje pravo.[1] Ovo je bio prvi potez hazreti Fatime, s.a., koji je povukla kao uvod za direktno djelovanje.

Drugo, ona se na posebnom skupu suočila s halifom,[2] a željela je tim suočavanjem na oštriji način zatražiti svoja prava od humsa, Fedeka i druga, kako bi provjerila do koje je mjere halifa spreman pružiti otpor.

Treće, kao što stoji u Šerhu nehdžil-belaga,[3] deset dana nakon preseljenja Poslanika, s.a.v.a., hazreti Fatima je održala govor u džamiji.

Četvrto, kada su Ebu Bekr i Omer došli kod hazreti Fatime da joj se izvine, ona je pokazala svoju ljutnju prema njima. Rekla je da su njih dvojica ovim djelom rasrdili Allaha i Njegovog Poslanika.[4]

Peto je govor hazreti Fatime na skupu muhadžirki i ensarijki koje su joj došle u posjetu.[5]

Šesto, Fatima, s.a., je oporučila da nijedan njen neprijatelj ne treba da prisustvuje njenom opremanju i dženazi.[6] Ova oporuka je bila posljednji Fatimin proglas o njenoj srdžbi prema aktuelnom halifi.

Ustanak koji je digla hazreti Fatima s jedne strane je doživio poraz, dok je s druge strane došao do pobjede. Suočio se s porazom jer tim pokretom i ustankom koji je digla desetog dana nakon preseljenja njenog plemenitog oca nije mogla svrgnuti halifinu vlast. Naravno, mi ne možemo dobro rasvijetliti sve stvari koje su dovele do poraza ovog pokreta, ali bez sumnje se ličnost halife ubraja u najvažnije razloge ovog poraza jer je halifa imao dovoljno udjela u političkim zavjerama i posebnom spretnošću i pronicljivošću kontrolisao situaciju čiji primjer možemo pronaći u Ebu Bekrovim riječima upućenim ensarijama kao odgovor hazreti Fatimi nakon što je ta cijenjena žena završila govor u džamiji.

Dok je halifa izgarao od hazreti Fatiminog odgovora, sebe je, nesvjesno, pronašao zatočenog u plamenu razbuktale vatre koja je nakon Fatiminog izlaska iz džamije bacala svoje jezičke, kako izgovara sljedeće riječi:

„Kakvo je ovo ponašanje, da slušate sve što se govori? On je lisica čiji je svjedok njegov rep…“

Prethodno smo govorili o ovome. Prema tome, ovakva promjena iz blagog i mirnog stanja u žestoku ljutnju upoznaje nas s veličinom halifine dominacije nad njegovim osjećajima, njegovom sposobnošću prilagođavanja uvjetima i okolnostima i izvršavanju njegove uloge shodno svakoj situaciji.

Međutim, suprotstavljanje i protivljenje hazreti Fatime, s.a., bilo je i uspješno jer je ona Istinu opremila nesalomljivom snagom i što je u okrilju istrajnosti na polju vjerske borbe ulila novu već postojećoj snazi. Ovu pobjedu i uspjeh ovjekovječila je tokom svoga pokreta na općenit, a kroz razgovor s Ebu Bekrom i Omerom na poseban način kada im je rekla:

„Ako vam prenesem predaju od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., hoćete li je prihvatiti i postupati po njoj?“ Oni su odgovorili: „Da.“ Ona je rekla:

نَشَدْتُكُمَا اللهَ أَلَمْ تَسْمَعَا رَسُولَ اللهِ، صَلَّى اللهُ عَلَيهِ (وَآلِهِ) وَسَلَّمَ، يَقُولُ: رِضَا فَاطِمَةَ مِنْ رِضَاي، وَسَخَطُ فَاطِمَةَ مِنْ سَخَطِي، فَمَنْ أَحَبَّ فَاطِمَةَ ابْنَتِي فَقَدْ أَحَبَّنِي، وَمَنْ أَرْضَى فَاطِمَةَ فَقَدْ أَرْضَانِي وَمَنْ أَسْخَطَ فَاطِمَةَ فَقَدْ أَسْخَطَنِي؟

„Tako vam Gospodara, zar vas dvojica niste čuli od Poslanika da je rekao: ‘Fatimino zadovoljstvo je moje zadovoljstvo, a njena srdžba je moja srdžba, ko voli Fatimu voli mene, ko nju učini zadovoljnom, mene je učinio zadovoljnim, a ko nju razljuti mene je razljutio?’“[7]

Rekli su: „Da, taj smo hadis čuli od Poslanika.“ Fatima, s.a., je rekla:

فَإِنِّي أُشْهِدُ اللهَ وَمَلَائِكَتَهُ أَنَّكُمَا أَسْخَطْتُمَانِي وَمَا أَرْضَيْتُمَانِي وَلَئِنْ لَقِيتُ النَّبِيَّ، صَلَّى اللهُ عَلَيهِ (وَآلِهِ) وَسَلَّمَ، لَأَشْكُوَنَّكُمَا إِلَيهِ

„Uzimam za svjedoka Allaha i Njegove meleke da ste vas dvojica mene rasrdili i da niste nastojali da me učinite zadovoljnom. Ako se sretnem sa svojim ocem, požalit ću mu se na vas dvojicu.“[8]

Iz ovog hadisa shvatamo do koje je mjere hazreti Fatima, s.a., bila uporna da svoj prigovor uputi svojim protivnicima i da im otvoreno pokaže svoju srdžbu i prezir[9] kako bi došla do sigurnog rezultata, tj. pobjede u ubjeđenju i vjeri u smislu da je Ebu Bekr rasrdivši hazreti Fatimu zaslužio srdžbu Allaha i Poslanika i po izričitom i jasnom vjerodostojnom hadisu od Poslanika Uzvišeni Gospodar i Božiji Poslanik povređivanjem hazreti Fatime bivaju povrijeđeni, a zbog njene srdžbe rasrđeni. Prema tome, halifa koji je zaslužan da bude predmetom srdžbe nije dostojan da bude halifa Uzvišenog Gospodara i Njegovog Poslanika. Uzvišeni Gospodar kaže:

وَمَا كَانَ لَكُمْ أَن تُؤْذُوا رَسُولَ اللهِ وَلَا أَن تَنكِحُوا أَزْوَاجَهُ مِن بَعْدِهِ أَبَدًا إِنَّ ذَلِكُمْ كَانَ عِندَ اللهِ عَظِيمًا

Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh![10]

إِنَّ الَّذِينَ يُؤْذُونَ اللهَ وَرَسُولَهُ لَعَنَهُمُ اللهُ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ وَأَعَدَّ لَهُمْ عَذَابًا مُّهِينًا

 

One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.[11]

وَالَّذِينَ يُؤْذُونَ رَسُولَ اللهِ لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ

A one koji Allahova Poslanika uznemiravaju čeka patnja nesnosna.[12]

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَوَلَّوْا قَوْمًا غَضِبَ اللهُ عَلَيْهِمْ

O vjernici, ne prijateljujte s ljudima koji su protiv sebe Allahovu srdžbu izazvali.[13]

وَمَن يَحْلِلْ عَلَيْهِ غَضَبِي فَقَدْ هَوَى

a koga snađe srdžba Moja – nastradao je![14]

[1] U komentaru Nehdžul-belage od Ibn Ebul-Hadida, sv. 14, str. 218-219, od Ebu Tufejla se prenosi da je rekao: “Hazreti Fatima je poslala osobu kod Ebu Bekra da ga upita: ‘Da li ti nasljeđuješ Božijeg Poslanika ili njegova porodica?’ On je rekao: ‘Njegova porodica…’”

[2] Ibid., sv. 16, str. 230.

[3] U istom izvoru, sv. 16, str. 211, prenosi se da je hazreti Fatima, kada je do nje došla vijest da joj je Ebu Bekr odlučio oduzeti Fedek, stavila mahramu na glavu i zajedno sa skupinom služavki i Hašimijki ušla u džamiju u kojoj je sjedio Ebu Bekr među skupinom muhadžira i ensarija.

[4] Vidi: Ibn Kutejbe, El-Imametu ves-sijase, str. 31; Ibn Ebul-Hadid, Šerhu nehdžil-belaga, sv. 4, str. 281, 264. Božiji Poslanik je rekao: “Fatima je dio mene, ko nju rasrdi, mene je rasrdio.” E'lamun-nisa’, sv. 4, str. 123, Kenzul-ummal, sv. 12. hadis 34222.

[5] Šerhu nehdžil-belaga, sv. 16, str. 233.

[6] Ibid., sv. 6, str. 281.

[7] U vjerodostojnim hadisima od Božijeg Poslanika prenose se različiti izrazi koji upućuju na ovo značenje. Između ostalog stoji da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao Fatimi, s.a.: “Zaista Allah biva zadovoljan zbog zadovoljstva tvoga i srdit zbog srdžbe tvoje.” Također je rekao: “Fatima je dio mene, žalosti me ono što nju žalosti i uznemirava me ono što nju uznemirava.” Sahihu Muslim, Darul-ihja et-turas, sv. 4, str. 902, hadis 2449; Mustedreku Hakim, sv. 3, str. 158; Zehairul-ukba, str. 47; Musned Ahmed ibn Hanbel, sv. 4, str. 323 i 332; Džame'e Tirmizi, sv. 5, str. 699; Darul-ihja Et-Turasel-arabi, Bejrut; Ibn Hadžer, Es-Savaikul-muhrike, Kairo, str. 190; Kefajetut-talib, str. 365; Daru ihjait-turasi Ehli bejt, Teheran.

[8] Događaj vezan za ljutnju hazreti Fatime na Ebu Bekra nalazi se u Sahihul-Buhari, sv. 5, str. 5; Sahihu Muslim, sv. 2, str. 72; Musnedu Ahmed, sv. 1, str. 6; Tarihut-Taberi, sv. 4, str. 27; Kefajetu-t-talib, str. 266; Sunenul-Bejheki, sv. 6, str. 300.

[9] Vidi: Fedek fit-tarih, 112-119.

[10] El-Ahzab, 53.

[11] El-Ahzab, 57.

[12] Et-Tevbe, 61.

[13] El-Mumtahine, 13.

[14] Ta-ha, 81.