Savjeti Božijeg poslanika, s.a.v.a. Ebu Zerru, r.a.

Ebul-Esved Ed-Dueli kazuje: “Kada je Ebu Zerr bio u izgnanstvu u mjestu Rebze, došao sam kod njega, a on mi je prenio sljedeću predaju.

Ebu Zerr je rekao: ‘Jedno jutro, ušao sam kod Božijeg Poslanika s.a.v.a. u njegovom mesdžidu. Nisam vidio nikog drugog od ljudi u mesdžidu osim Božijeg Poslanika s.a.v.a. a pored njega je sjedio Ali a.s. Nakon ukazivanja poštovanja Poslaniku, iskoristio sam to što u mesdžidu nema nikoga i rekao sam: O Božiji Poslaniče, žrtvovao bih i majku i oca za tebe, savjetuj me nečemu zbog čega će mi Allah dati koristi.’”

Poslanik, s.a.v.a., ljubazno odgovori: “Da, O Ebu Zerre, kako si ti plemenit čovjek i zaista si ti od nas od Ehli bejta!”

“Dajem ti jedan savjet i očekujem da ćeš ga sačuvati i djelovati po njemu, jer on obuhvata sve puteve dobra (hajr) i sreće. Ako budeš djelovao po ovom savjetu, biti će ti podareno dobro i ovog svijeta i Ahireta.”

“O Ebu Zerre, obožavaj Boga kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.”

Ovaj dio hadisa, ako nije mutevatir, onda je u najmanju ruku mustefiz, i prenesen je preko više lanaca prenosilaca od Poslanika, s.a.v.a., uglavnom preko Ebu Zerra sa različitim izrazima.

U vezi sa ovim značenjem u jednom drugom hadisu se kaže: “Dobročinstvo je da obožavaš Boga kao da Ga vidiš.” (Biharul-envar, sv. 65, str. 116)

Za Ebu Zerra, koji dugi niz godina korača putem robovanja Bogu i želi se okoristiti praktičnim savjetima Poslanika da bi postigao sreću, možda bi najbolji savjet mogao biti da ga poduči najboljem načinu robovanja i da mu otvori vrata dobivanja najvećih koristi od svoga robovanja, a to je posjedovanje prisutnosti srca tokom bogosluženja.

Put zadobivanja prisutnosti srca je vježbanje, praktično djelovanje i opažanje prisutnosti Boga, to jest da čovjek stalno osjeća da je u prisustvu Boga i blizak Njemu, jer kada bi se neko zbližio s Bogom, nikada se ne bi osjećao umornim od obraćanja Njemu i slušanja Njegova govora, jer što zaljubljeni više bude s voljenom i što joj se više obraća, to stanje mu samo povećava intenzitet ljubavi.

To što se mi brzo umaramo prilikom obavljanja ibadeta i što namaz klanjamo u žurbi da bismo stigli svoje poslove, pa ako se slučajno namaz odulji, ne samo da ne uživamo u njemu, već se osjećamo kao da smo zatvoreni u kavezu, sve je to zbog toga što ne znamo i ne opažamo pred Kim stojimo i s Kim razgovaramo. Moguće je da stečenim znanjem spoznamo položaj obožavanja i uzvišenost Boga i da dokučimo Njegovu veličanstvenost, no ti umski pojmovi nisu ostavili trag u našim srcima i ne mogu biti povod za uspostavljanje istinske veze s Bogom. Ono što je povod uspostavljanja zbiljske istinske veze sa Bogom jeste prisutnost srca prilikom obavljanja ibadeta (bogosluženja). Ibadeti koje uspijevamo obavljati za rezultat imaju samo oslobađanje od obaveze, a one koristi koje bismo trebali ostvarivati ibadetom mi ne ostvarujemo jer su naši ibadeti lišeni duha i obavljamo ih bez prisutnosti srca. Zabavljenost ovosvjetskim poslovima sprečava zbližavanje srca sa Bogom i zadobijanje prisutnosti srca, a to je problem s kojim se mi suočavamo.