Novi odgoj i obrazovanje

Autor: Muhammed Taqi Falsafi
Izvor: Dijete sa stanovišta naslijeđa i odgoja
Share

Već duže vrijeme novi odgoj i obrazovanje na planu sputavanja nagona i izgradnje istinske civilizacije vladaju zapadnim svijetom. Kroz ovaj novi sistem tokom nekoliko generacija odgojeno je na stotine miliona ljudi. Međutim, uprkos svem naporu i trudu uloženom na ovom planu, osobe koje su prošle taj novi odgojno-obrazovni sistem nezadovoljne su i žale se na sputavanje njihovih nagona i zapreke koje je civilizacija stvorila na putu njihovog zadovoljenja. Takve osobe kada god i kako god mogu, nastoje zadovoljiti svoje nagone i želje duše gazeći sva pravila odgoja i civilizacije.

Edgar Peš, poznati francuski profesor psihologije kaže:
“Nasilna i nedruštvena ponašanja koja mnogi članovi društva ispoljavaju odmah nakon popuštanju društvenih stega i zapreka jasno nam dokazuju da ljudi, i pored toga što žive u društvu i što su stvorili brojne civilizacije, nisu civilizirani. Oni u ovom značenju ne pripadaju krugu civiliziranih ljudi zato jer uvažavaju civilizaciju samo naizgled i dok nad njima traje društvena prisila.”

Frojd (Sigmund Freud) u jednom od svojih djela kaže:

“Broj osoba koje licemjerno prihvataju civilizaciju je mnogo veći od osoba koje su istinski civilizirane. Sistemima i zakonima civilizacije nije isključivi cilj neka vrsta podjele bogatstava, nego ovi činioci trebaju poduprijeti civilizaciju i sačuvati je od nagonskih i neprijateljskih pobuda ljudi.”
“Žalbe ljudi upućene civilizaciji u stvari odražavaju njihove samoljubive, nasilne i nedruštvene nagonske podražaje. Osobe koje pritužbe upućuju civilizaciji te kritikuju njene duhovne, političke ili ekonomske oblike same nisu uistinu civilizirane. To su osobe koje lažu predstavljajući se civiliziranim. Mnogi ljudi nastoje svoje nagone zadovoljiti pod plaštom civilizacije. Otprilike svi oni, kada se nalaze pod pažnjom i prismotrom drugih ljudi, potvrđuju i ističu društvene granice i zabrane, ali samo onda kada se one odnose na druge. Međutim, istog trenutka kada se te granice pred njima ispriječe, oni se počinju buniti i osuđivati ih.”
Iako postoje i drugi činioci koji ograničavaju tjelesne porive i sprječavaju agresivno ispoljavanje nagona, kao naprimjer nacionalni nadzor, osuda javnog mnijenja ili kazneno pravo, od kojih svaki na sebi svojstven način djeluje u smislu uravnoteženja težnji i ograničavanja neumjesnih sloboda, u današnjem svijetu, razum, znanje i odgoj prepoznaju se kao tri velika činioca za obuzdavanje nagona i odgajatelji se uglavnom oslanjaju na njih. Kao što je već rečeno, ni jedan od navedenih činioca nije u stanju oduprijeti se navali pobuđenih strasti i nagona pa njihov rezultat nije u svim slučajevima pozitivan i plodonosan.
Sada se postavlja pitanje zašto razum, znanje i odgoj nisu u stanju pravilno sputati žudnje duše i ljudske nagone? Zašto u trenucima uzbuđenja, strasti i srdžbe i ostalih nagonskih žudnji razum, znanje i odgoj doživljavaju poraz i gube utjecaj?

Odgovor na ovo pitanje je sljedeći: Najveća snaga koja potiče čovjeka na činjenje pohvalnih ili pokuđenih djela i koja ih tjera na kretanje i djelovanje jesu osjećanja. Hrabrost, ponos, iskrenost, viteštvo, samopregnuće, požrtvovanost, ili suprotno od tog, strah, prezrenost, licemjerstvo, samoljubivost, podlost – sve te osobine izviru iz osjećanja.
Razum nam je u stanju svojim preciznim analizama i ispravnim proračunima pokazati put sreće i blaženstva, ali snaga koja je u stanju pokrenuti čovjeka da se uputi na ovaj teško prohodan put pun opasnih krivina i voditi ga kroz njega jeste snaga njegovih osjećanja.
Milost, ljubav, dobročinstvo, čovjekoljublje, širokogrudnost i druga slična čista osjećanja izvor su čovjekove sreće, dok su zavist, samodopadanje, karijerizam, oholost, škrtost i druga slična nečista osjećanja uzrok nedaća i nesreće za čovjeka. Ukratko, ljudski osjećaji su najsnažnija pokretačka snaga u čovjeku i ogroman dio njegovog pozitivnog, ali i negativnog djelovanja na polju njegovog duhovnog i materijalnog života izvire upravo iz njih.

Imajući u vidu činjenicu da nagonske težnje i prohtjevi duše spadaju u grupu izuzetno moćnih i snažnih osjećaja, jasno je zašto razum, znanje i odgoj nisu u stanju sputati nagone i strasti, jer je snaga nagona i prohtjeva duše znatno veća od snage razuma i znanja, a manja sila nikada nije sposobna nadvladati i poraziti silu veću od sebe.
U današnjem svijetu, ogroman naučni napredak čovječanstvu je omogućio da izgradnjom brana ukroti velike rijeke i sakupi na milione kubnih metara vode kako bi, u odgovarajućem trenutku i odgovarajućoj mjeri, pokrenuo protok vode s ciljem izgradnje i razvoja. Ovakim postupkom, s jedne strane, na najbolji način iskoristi se potencijal jedne rijeke, a s druge strane, štiti se od razaranja nastalih poplavom.
Nesumnjivo temeljni uvjet da bi se rijeka ukrotila jeste ravnoteža snage pritiska vode i otpora brane. Obrazovani i stručni arhitekti svojim preciznim proračunima grade branu na takav način da je snaga njene izdržljivosti veća od maksimalnog pritiska vode, kako bi brana bila sposobna prilikom poplave rijeke oduprijeti se najsnažnijem pritisku vode.
Nagonske težnje i prohtjevi duše u biću svakog čovjeka su poput blagoslovljenih izvora koji, ukoliko se budu na ispravan način ukrotili i koristili u ispravnoj mjeri i u svom vlastitom toku, postaju izvor sreće i blaženstva za čovjeka i društvo. Ukoliko budu razuzdani i nepopustljivi, uzrokovat će velika nedjela i nenadoknadive štete i opasnosti.

U cilju sputavanja nagonskih osjećanja i kroćenja tjelesnih poriva potrebno je upotrijebiti snažnija osjećanja. Razum, znanje i odgoj ne posjeduju snagu otpora pred razarajućom poplavom nagona i ne mogu ih spriječiti u njihovom nasrtaju i izljevu. Samo je osjećanje u stanju sputati drugo osjećanje, pobijediti ga i ukrotiti.

“Niko se potpuno ne žrtvuje zarad neke naučne istine. Čak je i Galilej odustao od svjedočenja. Razumska ispravnost neke dužnosti ne podrazumijeva nužno i pokoravanje toj obavezi. Kada neka teorija ostvari utjecaj na promjene u postupcima naroda, to je stoga što je, pored razumskih činilaca, u sebe uključila i emotivne. Samo je ljubav u stanju porušiti debele zidove iza kojih smo skrili naše samoljublje i rasplamsati u nama žar i želju te nas odvesti radosna i ozarena lica na bolni put požrtvovanosti. Zbog majčine ljubavi čak se i malodobno dijete ponaša razumski. Izučavanje knjige prava nije u stanju pobuditi u nama gorljivost i strast. Mučenici koji su pali na putu Isaovom, a.s., nisu žrtvovali svoje živote zbog prirodnih zakona. Jedan apstraktan pojam ne može biti pokretač čovjeka osim kada je praćen nekim vjerskim faktorom.

U nebeskoj školi islama, u cilju sputavanja nagona i uravnoteženja prohtjeva duše, puna pažnja se poklanja razumu, znanju, odgoju, stidu, kao i društvenoj vrijednosti, nacionalnoj kontroli i nadzoru, zakonskim kaznenim propisima, tj. svim djelotvornim činiocima. Brojni su kur'anski ajeti i vjerske predaje koji govore ponaosob o svakom od njih. No, najveća snaga i moć koja se koristi u cilju sputavanja nagona i koja ostvaruje najbolje i najplodotvornije rezultate je osjećaj potrebe za vjerom.

  • 22 Oktobra, 2019