Spoznaja Allaha

Share

Spoznaja Allaha

Jedan od najznačajnijih uvjeta uslišenja dove jeste znanje o Allahu te vjerovanje u Njegovu neograničenu moć i vlast, kojima je u stanju ispuniti ono što čovjek ište od Njega. U Ed-Durru-l-mensuru, posredstvom Muaza ibn Džebela, navode se sljedeće Poslanikove, s.a.v.a., riječi: “Kad biste vi Allaha spoznali istinskom spoznajom, vašim dovama brda bi se pokrenula!”[1]

Ajjaši u svom tefsiru, u kontekstu Allahovih riječi:

I neka se oni Meni odazovu i neka u Mene vjeruju.[2]

od Sadika, a.s., navodi sljedeće:

“Znaju da sam Ja u stanju dati im ono što od Mene traže!”[3]

Tabrisi u Medžme‘ul-bejanu, pri tumačenju istog ajeta, bilježi ovu izjavu Imama Sadika, a.s.:

I neka vjeruju u Mene, odnosno – neka budu čvrsto uvjereni u to da sam Ja u stanju dati im ono što od Mene traže…kako bi na Pravom putu bili![4]

Bilježi se da je Imam Sadik proučio:

Koji se nevoljniku odaziva kad Ga on pozove [5],

pa je bio upitan: “Šta je s nama – činimo dovu, ali nam se ne uslišava?” Odgovorio je: “To je zato što vi tražite od Onog Kojeg ne poznajete i tražite ono što ne razumijete!”[6]

U ovoj predaji potvrđuje se značaj uloge svijesti o traženju i o onom što se traži pri samom uslišenju dove.

Od Ebu Abdullaha Sadika, a.s., prenosi se da je rekao: “Božiji poslanik, s.a.v.a., kaže da je Allah Uzvišeni rekao: ‘Ko od Mene bude tražio, a zna da samo Ja korist i štetu donosim, Ja ću mu se i odazvati!’”[7]

U Šaputanjima Imama Alija ibn Husejna Zejnul-Abidina stoji: “Hvaljen si neovisnošću o Svojim stvorenjima, te si Ti Posjednik neovisnosti o njima. Njima si pripisao ovisnost, a oni zbilja i jesu ovisni o Tebi. Pa, ko od Tebe želi odvraćanje svog siromaštva od sebe, i ko hoće Tobom odbiti siromaštvo od sebe, zaista je zatražio svoju potrebu tamo gdje treba, i uputio je svoj zahtjev na pravi način!”[8]

Veli Vođa pravovjernih, a.s., u svojim šaputanjima: “Slavljen neka je Onaj na Kojeg se svaki vjernik oslanja, i Kojem svaki poricatelj u nuždi pribjegava, jer niko bogatstvo ne može steći osim zahvaljujući onom što je kod Njega!”[9]

Imam Zejnul-Abidin, a.s., kako stoji u šestoj dovi Sahife, kaže: “Osvanusmo u vlasništvu Tvojem, dok nas Tvoja vlast i moć obuhvata, a Tvoja volja uza se privija. Postupamo po Tvojoj zapovijedi i hodimo po Tvojoj uredbi. Nama ne pripada ništa osim onog što nam Ti dosudiš, niti od dobra osim što nam Ti podariš!”

A u Sahifi ‘Alevijji kaže se: “Ko je taj koji Tebi može štetu nanijeti i Tebe nadjačati, ili se od Tebe zaštititi, ili Tvom određenju umaći?!”

U spoznaju o Bogu spada i to da onaj koji čini dovu zna da je Allah blizu njega, i da mu je bliži od svake stvari, da On dobro poznaje nagovaranja duše njegove, i da mu je bliži od vratne žile kucavice, te da se upliće između čovjeka i njegove duše.

Uzvišeni Allah kaže:

A kad te Moji robovi za Mene pitaju, reci da sam Ja blizu.[10]

I kaže:

I Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice! [11]

I kaže:

Uistinu se Allah upliće između čovjeka i njegova srca![12]

Vođa pravovjernih u jednoj dovi kaže:

“Približavam Ti se širinom milosti Tvoje koja sve obuhvata. Ti vidiš, Gospodaru, položaj moj, i imaš uvid u moju nutrinu, znaš moje tajne, nije Ti nepoznato moje stanje, jer Ti si mi bliži od vratne žile kucavice!”[13]

A u Dovi petkom kaže: “Nema boga osim Allaha Koji se odaziva onom ko Ga doziva najtišim glasom, Koji čuje onog koji Mu šapuće zarad najskrovitije tajne, Blagog prema onom ko se od Njega nada otklanjanju briga, Bliskog onom koji Ga zazove da mu bol i tugu rasprši!”[14]

U jednoj od svojih hutbi rekao je: “Prednjači u uzvišenosti tako da nema ništa više od Njega, Blizak je u svojoj bliskosti tako da nema ništa bliže od Njega. Niti ga Njegova uzvišenost udaljava od bilo koga od stvorenja, niti njih Njegova blizina izjednačava u položaju s Njim!”[15]

[1] El-Mizan, sv. 2, str. 43.

[2] El-Bekare, 186.

[3] Ibid.

[4] Ibid.

[5] En-Neml, 61.

[6] Es-Safi, 57; litografsko izdanje – Iran, u kontekstu tumačenja 86. ajeta sure El-Bekare.

[7] Sevabu-l-a‘mal, str. 84.

[8] Es-Sahifetu-l-kamiletu-s-sedždžadijje, dova 13.

[9] El-Beledu-l-emin, str. 96.

[10] El-Bekare, 186.

[11] Kaf, 16.

[12] El-Enfal, 24.

[13] El-Beledu-l-emin, 96.

[14] El-Beledu-l-emin, 93.

[15] Nehdžu-l-belaga, 49.

  • 8 Marta, 2019