Spoznaja Boga kao prva razina bogosluženja

Spoznaja Boga kao prva razina bogosluženja

Poslanik, s.a.v.a., u savjetujući Ebu Zerra počinje objašnjavati razine bogosluženja.

“Znaj, o Ebu Zerre, da je prva razina bogosluženja spoznaja Njega. On je Prvi i nema ništa što bi bilo prije Njega, On je Jedan Jedini i Njemu sličnog nema, On je Opstojeći, Vječni. On je Taj Koji je Nebesa i Zemlju, i ono što je među njima i ono što je u njima, stvorio, On je Blag, Obaviješten i On sve može.”

U ovom dijelu hadisa spoznaja Boga predstavljena je kao prva razina bogosluženja. Svakako da i sama spoznaja Boga posjeduje mnoštvo razina, no ono što je neophodno u obožavanju i bogosluženju jeste općenita spoznaja Boga, to jest da čovjek zna da postoji Bog te da je On Stvoritelj čovjeka i svijeta. Ne ostvari li čovjek makar na ovom nivou spoznaju, neće moći doći na red bogosluženje i obožavanje Boga. Dakle, ova razina spoznaje prethodi bogosluženju. Naravno, čovjek na kraju svoga usavršavajućeg kretanja stiže do najveće razine spoznaje svojstvene samo bogougodnicima (evlija) i mi ne možemo dokučiti zbilju toga. Uopćeno znamo da je ta krajnja spoznaja veoma vrijedna i uzvišena, da nju bogougodnici ostvaruju na kraju svoga putovanja i da je to posljednja razina bogosluženja.

Nakon što čovjek ostvari prvu razinu bogosluženja i uvjeri se da Bog postoji, potrebno je da razmišlja o atributima i djelima Boga, kako bi se ta spoznaja udubila i učvrstila u njegovom srcu, te kako ne bi ostala samo na razini neke umske spoznaje, već da se ta spoznaja pretvori u spoznaju koja je prisutna, živa i ima učinka u čovjekovim djelima. Ova razina spoznaje, koja se odlikuje promišljanjem, naziva se “srednja razina spoznaje”.

Sama “srednja razina spoznaje” također posjeduje mnoštvo razina. Čovjek posredstvom promišljanja o dokazima Božijim i posredstvom praktičnog bogosluženja može postići ovu razinu. Iz rečenog je postalo jasno da promišljanje o atributima i djelima Božijim te trud zarad boljeg spoznavanja Boga jesu i sami bogosluženje i tiču se čovjekovog slobodnog izbora. U toj vertikali ostvaruje se spoznaja koja spada u uvode bogosluženja (promišljanja o znamenjima Božijim sačinjavaju “bliski uvod” spoznaje, a prisustvovanje predavanjima profesora i proučavanje knjiga jesu iz skupine “daljih uvoda” za stjecanje spoznaje Boga).

2. vjerovanje u Poslanika, s.a.v.a., i priznavanje njegovog poslanstva

(Na drugoj razini) “Zatim slijedi vjerovanje u mene i priznavanje da me je Uzvišeni Bog poslao da obradujem, da opominjem i da pozivam ka Njemu, sa Njegovom dozvolom, i da me je učinio svjetiljkom upute za sve ljude.”

Svaki od opisa spomenutih u Kur'anu i predajama o Poslaniku, s.a.v.a., potrebuje objašnjenje i komentar. Ako naše vjerovanje u Poslanikovo poslanstvo bude ojačano i upotpunjeno, izbjeći ćemo opasnost upadanja u zamku mnoštva sumnji. Nepoznavanje Poslanika u dovoljnoj mjeri i nemanje dovoljno jake vjere u njega kod većine muslimana koji su slabog vjerovanja uzrokuje upadanje u sumnje. Kao rezultat tih sumnji, oni polahko skreću s puta istine, te na kraju, neka nas Bog sačuva, mogu biti odvedeni i u nevjerstvo, jer ne vjeruju da je istina sve što je Poslanik rekao.

Neki pojedinci slabog vjerovanja govore: Propise koje je Poslanik donio nije nužno u naše vrijeme provoditi u praksi. Ti propisi i pravila bili su s ciljem popravljanja lošeg stanja u kom su se nalazili narodi arapskog poluotoka tadašnjeg doba, a u ovom vremenu više nema potrebe za zakonima i propisima islama. Ovakvi stavovi pojavljuju se zbog toga što njihovi zagovornici ne vjeruju u Božijeg Poslanika, s.a.v.a., a da vjeruju govoru Poslanika u kojem kaže: “Poslao me svim ljudima”, onda njegovo poslanstvo ne bi ograničavali vremenom ili bilo čime drugim. Mora se reći da se u zbilji sva skretanja u vjeri javljaju kao posljedica slabosti vjerovanja u Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i darove njegovog poslanstva.