Predaje o samospoznaji

Predaje o samospoznaji
Kao što smo i napomenuli, od Čistih Imama, a.s., prenose se zanimljive i potresne predaje koje govore o važnosti samospoznaje, a mi vam navodimo neke od njih:
Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
“Onaj ko spozna sebe, spoznao je Gospodara svoga.”[1]
Hazreti Ali, mir neka je s njim, kaže:
“Najbolje znanje je čovjekovo znanje o sebi.”[2]
U Indžilu se navodi da je uzvišeni Bog rekao:
“O čovječe, spoznaj sebe, spoznat ćeš Gospodara svoga!”[3]
Taj što dušom svojom ponižen se pati
Gospodara svoga kako će spoznati?
Hej, u biti svojoj nejak što postade!
Pa ti Boga svoga – nikad ne spoznade!
U pogledu ove spoznaje svako je odabrao određeni put: filozofi su na polje spoznaje zakoračili oslanjajući se na filozofsko i racionalno dokazivanje, dospjevši do stanovitih razina spoznaje; psiholozi su se putem iskustva upoznali sa nekim njenim dimenzijama; gnostici su opet putem duhovnih vježbi i otkrovenja spoznali određene istine; isposnici i pobožnjaci su putem isposništva i robovanja Bogu prevalili neke dijelove puta; borci i oni koji su se žrtvovali na putu Božijem su posredstvom borbe i žrtvovanja dosegli visoke razine; dok su dobročinitelji putem služenja Božijim robovima zakoračili u ovu dolinu bliskosti i spoznaje. Ukratko, svako traga za svojom izgubljenom stvari, a u Kur'anu stoji:
… وَمَن يُؤْتَ الْحِكْمَةَ فَقَدْ أُوتِيَ خَيْرًا كَثِيرًا…
…a onaj kome je mudrost data – dato mu je blago neizmjerno…[4]
Hazreti Ali, mir neka je s njim, kaže:
“Mudrost je izgubljena stvar vjernika…”[5]
Od Poslanika, s.a.v.a., se prenosi da je rekao:
“Onaj od vas koji najbolje poznaje sebe najbolje poznaje Gospodara svoga.”[6]
Od njega, s.a.v.a., također se prenosi da je rekao:
“Onaj od vas koji najbolje zna sebe najbolje zna Gospodara svoga.”[7]
Stoga, Zapovjednik vjernih, Ali, mir neka je s njim, predviđa sigurnu propast onima koji nisu kročili u ovu dolinu i koji se nisu posvetili samospoznaji, kada kaže:
“Propao je onaj ko nije spoznao vrijednost svoju.”[8]
Na drugom mjestu Ali, mir neka je s njim, kaže da je zabluda plod zanemarivanja samospoznaje:
“Onaj ko nije spoznao sebe udaljio se od staze spasa i luta zabludom i neznanjem.”[9]
Prema tome, onaj ko ne učini nijedan korak u svrhu samospoznaje i ko je u dokraja zanemari, za tog se ne smatra da posjeduje ikakvu vrijednost i, prema riječima Dželaludina Rumija, “sebe je jeftino prodao”:
Spoznao se nije čovjek sudbe jadne:
Iz obilja dođe i u b'jedu padne.
Sebe samog čovjek jeftino prodaše,
Saten mu na hrci prišiven bijaše.[10]
Na drugom mjestu Zapovjednik vjernih, Ali, mir neka je s njim, kaže da je najbolja od svih spoznaja jeste spoznaja samoga sebe:
“Najbolje znanje je čovjekovo znanje o sebi.”[11]
On potom na sljedeći način izražava svoje čuđenje prema onome ko ne traga za samospoznajom:
“Čudim se onom koji traži ono što izgubi, a dušu svoju izgubio je, pa ne traži je.”[12]
Također kaže:
“Čudim se onom koji sebe ne spoznaje – kako će spoznati Gospodara svoga?!”[13]