Svjetonazor

Autor: Murteza Mutahari
Izvor: Čovjek i vjerovanje Monoteistički svjetonazor
Share

Svjetonazor

Svaka ideologija i životna filozofija, htjeli ili ne, utemeljena je na jednoj vrsti uvjerenja, stavova i procjena o postojanju te na jednoj vrsti tumačenja i analiziranja svijeta. Način poimanja i razmišljanja koji nudi neka škola mišljenja u vezi sa svijetom i postojanjem čini misaoni temelj i oslonac te škole mišljenja. Taj temelj i oslonac se terminološki naziva “svjetonazor”.

Sve vjere i doktrine, sve škole mišljenja i filozofije društvene naravi, oslanjaju se na jednu vrstu svjetonazora. Ciljevi koje nudi neka škola mišljenja i na čije slijeđenje poziva, putevi i metode koje određuje, zapovijedi koje propisuje, odgovornosti koje stvara – sve je to na razini potrebnih i nužnih ishoda svjetonazora koji je ponuđen.

Mudraci dijele mudrost na djelatnu i spekulativnu mudrost. Spekulativna mudrost je shvatanje postojanja onakvim kakvo jeste, dok je djelatna mudrost shvatanje pravca životnog toka onakvim kakav bi trebao biti. Ovi vidovi zapovijedi (onako kako treba biti) logički su ishod zbilja (onoga kako jeste), a naročito onih zbilja koje je dužna pojasniti “prva filozofija” i metafizička teozofija.

Doživljaj i spoznaja svijeta

Jasno je da zbog riječi svjetonazor (pogled na svijet), u kojoj je upotrijebljen izraz nazor, ne trebamo zapasti u pogrešku i smatrati ga svjetoosjećajem. Svjetonazor ima značenje spoznaje svijeta i povezan je sa poznatim pitanjem spoznaje. Spoznaja je jedna od stvari koja je osobena za čovjeka, za razliku od osjećaja koji su zajednički čovjeku i ostalim živim bićima. Stoga je i spoznaja svijeta nešto posebno svojstveno čovjeku i zavisi od njegove snage razmišljanja.

Mnoge životinje su u pogledu osjećanja svijeta naprednije od čovjeka: ili posjeduju neka čula koja čovjek ne posjeduje (kaže se da neke ptice imaju čulo kao neku vrstu radara), ili su im čula zajednička sa čovjekom umnogome izraženija od njegovih, kao što se kaže za čulo vida kod orla, čulo mirisa kod psa ili mrava i čulo sluha kod miša. Prednost čovjeka nad ostalim živim bićima leži u spoznaji svijeta, dakle jednoj vrsti dubokog pogleda na svijet. Životinja samo osjeća svijet, dok ga čovjek pored toga i tumači.

Šta je spoznaja? Kakva veza postoji između osjećaja i spoznaje? Koji činioci osim osjećaja ulaze u spoznaju? Odakle i kako ti činioci ulaze u um? Šta je mehanizam djelovanja spoznaje? Koje je mjerilo koje razdvaja ispravnu spoznaju od neispravne?

Neosporno je da je osjećaj za nešto različit od spoznaje same te pojave. Jedan prizor, neku predstavu vide sve osobe, i to na jednak način, ali je jedan ograničen broj njih tumači, ponekad i različito.

  • 8 Decembra, 2019