Izvori promišljanja
Izvori promišljanja u islamu
Pozivajući na promišljanje, pored toga što je naveo puteve spoticanja u razmišljanju, Kur'an je predstavio i ponudio i izvore razmišljanja. Znači, predstavio je oblasti koje su vrijedne toga da čovjek upregne svoju misao i da se njima, kao izvorima svojih znanja i obaviještenosti, okoristi.
Islam se na općenit način suprotstavlja trošenju misaone energije na pitanja koja za posljedicu nemaju ništa drugo do zamaranje misli, tj. u njima čovjeku nije otvoren put istraživanja, kao i na pitanja koja, pod pretpostavkom da se mogu istraživati, ne donose korist čovjeku. Plemeniti Poslanik je ono znanje čije posjedovanje ne donosi korist i čije neposjedovanje ne nanosi štetu proglasio bezvrijednim, dok islam potvrđuje i potiče na ono znanje u kojem je otvoren put istraživanja i koje je, pored toga, korisno. Časni Kur'an predstavlja tri oblasti o kojima je korisno razmišljati:
- Priroda
Na niz mjesta u Kur'anu postoje ajeti koji prirodu, tj. Zemlju, nebo, zvijezde, Sunce, Mjesec, oblake, kišu, vjetrove, kretanje brodova po morima, biljke, životinje i na kraju svaku osjetilnu stvar koju čovjek vidi oko sebe, spominju kao područje o kojem čovjek treba pažljivo razmišljati i doći do nekog zaključka. Za primjer ćemo navesti jedan ajet:
قُلِ انظُرُوا مَاذَا فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ
Ti reci: “Pogledajte sve što je na Nebesima i na Zemlji!”[1]
- Historija
U Kur'anu je mnogo ajeta koji pozivaju na izučavanje prošlih naroda i Kur'an to predstavlja kao jedan izvor sticanja znanja. Sa stanovišta Kur'ana, historija čovjeka i historijske promjene dešavaju se po jednom nizu pravila i Božijih zakona. Čast i poniženje, uspjesi i porazi, sreća i nesreća kroz historiju imaju precizne i dobro utvrđene mjere. Spoznavajući te mjere i zakone moguće je upravljati sadašnjošću i njom se služiti zarad ostvarivanja lične sreće i sreće ljudi današnjice. Ovdje ćemo navesti jedan ajet kao primjer:
قَدْ خَلَتْ مِن قَبْلِكُمْ سُنَنٌ فَسِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَانظُرُوا كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الْمُكَذِّبِينَ
Prije vas minulo je mnogo uništenih naroda! Pa putujte i vi po Zemlji i gledajte kakav su kraj imali oni koji su Istinu lažnom smatrali.[2]
- Čovjekova nutrina
Kur'an spominje ljudsku nutrinu kao jedan poseban izvor spoznaje. Sa stanovišta Kur'ana, čitava Kreacija predstavlja znakove i pokazatelje za otkrivanje zbilje. Kur'an tumači vanjski čovjekov svijet kao âfâk (آفَاق) tj. obzorje, a unutrašnji svijet kao enfus (أَنفُس), tj. nas same. Ovim putem podsjeća nas na posebnu važnost ljudske nutrine.[3] Izrazi âfâk i enfus u islamskoj književnosti porijeklo vuku upravo odavde.
Njemački filozof Kant izrekao je rečenicu koja je poznata u svijetu i koja je uklesana na njegovom grobu. On kaže:
“Dvije su stvari koje izazivaju zapanjenost u čovjeku: Jedna je zvjezdano nebo nad nama, a druga moralni zakoni u nama.”
[1] Junus, 101.
[2] Ali ‘Imran, 137.
[3] Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. (Fussilet, 53).
