Uravnoteženje težnji

Jedina metoda koja može ukloniti sukob između težnji i svaku od prirodnih žudnji čovjeka zadovoljiti prikladno i u ispravnoj mjeri jest usaglašavanje poriva i ograničavanje unutrašnjih želja.

Najveća provalija koja se nalazi na putu mladih i u koju uglavnom padaju jest slijepo slijeđenje nekih nagona i zadovoljavanje dijela putenih prohtjeva. Cilj vjerskog i naučnog obrazovanja mladih je da ih upute kako da se odnose prema svojim težnjama i kako da ih sačuvaju od pretjerivanja koji će ih odvesti u pad i propast.

Pitanje izbjegavanja robovanja strastima, ograničavanja unutarnjih poriva i uravnotežavanja želja duše ne samo da je stroga islamska obaveza, nego je i s gledišta razuma, nauke, odgoja, etike, zdravlja, društva i, ukratko, nužnosti života neophodno kategorično i nezaobilazno pravilo.

Čovjek, da bi ostvario zdrav i lagodan život, neminovno mora zanemariti svoje neprimjerene žudnje i kloniti se neljudskih djela. Čovjek s razuzdanim prohtjevima i nesputanom slobodom žudnji duše nikada neće biti u stanju nastaviti svoj lični i društveni život, niti će moći pripremiti uvjete za vlastiti spas i izbavljenje.

Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Kada ne bi bilo nade u Džennet i straha od Džehennema, kada ne bi bilo nagrade i kazne, opet bi nam priličilo da tragamo za plemenitim moralnim osobinama, zato jer doista one vode putu spasa.”[1]

Kako bi mladi bolje shvatili nužnost uravnotežavanja prohtjeva duše i njihovu neophodnost u različitim segmentima života, ukratko ćemo navesti nekoliko primjera.

Jedna od obaveza liječnika tokom liječenja jeste uravnoteženje sklonosti pacijenta. S jedne strane, pacijent traži zdravlje i poboljšanje stanja, dok je s druge strane sklon uzimanju raznih vrsta hrane. Ukoliko pacijent i dalje bude želio da slobodno i bez ograničenja zadovolji svoju želju za konzumiranjem razne hrane i sve što poželi bude jeo, takvo ponašanje će biti oprečno njegovoj težnji za poboljšanjem zdravstvene situacije, zato jer je neka hrana štetna za njega i pogoršat će njegovu bolest.

Stručan liječnik će detaljnim pretragama uravnotežiti sklonost pacijenta prema hrani, te će mu, u skladu s tačnim proračunom, neku hranu dozvoliti, a neku zabraniti. Time liječnik zadovoljava pacijentovu sklonost prema hrani na ispravan, odmjeren način, a s druge strane, pazi i na njegovu želju za ozdravljenjem. Pored toga, svojom naredbom otklanja sukob koji postoji između njegove sklonosti prema hrani i njegove želje za poboljšanjem zdravlja.

Jedna od obaveza pravednog zakonodavca u očuvanju pravde i granica te uspostavi društvene pravde jeste uravnoteženje ljudskih sklonosti. S jedne strane, svaki čovjek želi da bude slobodan, dok s druge strane, traži mir i bezbijednost. Ukoliko ljudi žele bezuvjetno zadovoljiti svoju težnju za slobodom, i da svako čini ono što mu je volja, onda bi se trebali odreći želje za sigurnošću i ugušiti svoju težnju za spokojem, jer je apsolutna sloboda nepomirljiva sa sigurnošću i uzrokuje anarhiju.

Pravedan zakonodavac ispravnim proračunom uravnoteženja težnju za slobodom dopušta sve dok ona nije opasnost za sigurnost društva i dok ne narušava slobodu drugih. Kao posljedica toga, s jedne strane, u određenoj mjeri je zadovoljena težnja za slobodom, a s druge strane, u praksi je zadovoljena želja za sigurnošću. Pored toga, uklonjen je sukob koji je postojao između ove dvije težnje.

Jedna od uputa razuma je uravnoteženje poriva. Čovjek, s jedne strane želi da uživa u svim užicima života, a s druge strane, želi biti zdrav i snažan. Neki užici, kao što su heroin i alkoholna pića, oprečni su našoj želji da budemo zdravi i snažni. U ovakvim situacijama razum se upliće s ciljem regulacije i uravnoteženja želje za užitkom. On dozvoljava korisne užitke, ili u najmanju ruku one koji nisu štetni, i čovjeka udaljava od štetnih užitaka. Ovakvom uputom, s jedne strane, bit će u ispravnoj mjeri zadovoljena težnja za užicima, dok će s druge strane praktično pažnja biti posvećena težnji za zdravljem. Pored toga, uspostavljanjem granica za užitke bit će otklonjen konflikt između to dvoje.

U ova tri primjera, nužnost uravnoteženja naših težnji s gledišta liječenja, zdravlja, društva i razuma je očita. I u ostalim segmentima života uspostavljanje granica prohtjevima duše je prijeko potrebno. Bez toga neće biti moguće osigurati zdrav i ispravan lični i društveni život.

Jedna od iskonskih težnji koja postoji u dubini mladih generacija jeste težnja za moralnim vrlinama i ljudskim osobinama. Mladi čovjek, u skladu sa svojom iskonskom prirodom, želi da postane istinski čovjek, da živi čistim i plemenitim životom i da doživi istinsku sreću. Bez sumnje, zadovoljenje ove ljudske žudnje i postizanje ovog svijetlog cilja je ostvarivo samo onda kada se mlad čovjek suzdrži od grijeha i nečistoća i uguši želje koje su štetne za čovjeka.

Prenosi se da je hazreti Ali, a.s., rekao: “Onaj ko voli plemenite ljudske osobine neka se udalji od onog što je zabranjeno.”[2]

Sveta vjera islam želi uputiti ljudsku zajednicu na put spasa i istinske sreće, a ljude učiniti istinskim ljudskim bićima. Cilj cijenjenog Poslanika islama je da u sjeni božanskog učenja uravnoteži prohtjeve duše i unutrašnje žudnje čovjeka i da ih sve u ispravnoj mjeri i u granicama svrsishodnosti zadovolji.

Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.a., je rekao: “O robovi Božiji! Vi ste poput bolesnika, a Gospodar svjetova je poput liječnika. Dobro za bolesnika je u onome što liječnik zna i preduzima, a ne u onome što bolesnik želi i što umišlja (bez ikakva znanja). Zato se pokorite i predajte Božijoj zapovijedi, kako biste bili u skupini spašenih.”[3]

Kao što se bolesnik, da bi ozdravio mora pokoravati naređenjima ljekara, regulisati svoje gastronomske želje, kao što se čovjek u cilju očuvanja sigurnosti mora pokoravati zakonu i ograničiti svoju želju za slobodom, i kao što čovjek, da bi očuvao svoje tjelesno zdravlje i snage, mora slijediti razum i odreći se štetnih i opasnih užitaka, isto tako bi svi ljudi trebali slijediti uzvišeno božansko učenje kako bi postigli visoka duhovna savršenstva i uzvišene ljudske osobine, i odbaciti sve one težnje koji su izvor prljavštine i grijeha.

Ljubav prema sebi, seksualna požuda, poriv za osvetom, želja za imetkom i bogatstvom, želja za moći i položajem, želja za slobodom, želja za iskazivanjem nezavisnosti i ličnosti, kao i ostale težnje i želje koje postoje u čovjeku moraju biti uravnotežene. Sve ove želje, porivi i težnje se moraju zadovoljiti s mjerom, daleko od bilo kakva pretjerivanja. Da bi se uklonio sukob težnji, potrebno je svaku želju zadovoljiti u mjeri koja ne uzrokuje suzbijanje ostalih težnji i ne protivi se čovjekovoj sreći i spasenju.

Da bi mladi bili svjesni svog unutrašnjeg stanja i upoznali se sa sukobima različitih prohtjeva duše, da bi osjetili nužnost njihovih uravnoteženja i tako praktično slijedili odgoj islama, smatramo nužnim da ukratko progovorimo o temi seksualnog nagona i upozorimo ih na određene opasnosti kojima mogu na Ovom putu biti izloženi. Naravno, i ostali nagoni će kroz poređenja sa seksualnim nagonom biti rasvijetljeni.

Seksualni nagon ili poriv za zadovoljenje tjelesnog užitka jedan je od najsnažnijih poriva koji je mudrom Božijom odredbom stvoren u čovjeku. Ukoliko ovaj gorljivi poriv bude na ispravan način uravnotežen i ispravnoj mjeri zadovoljen, on će biti izvor najslasnijeg užitka i uzrok očuvanja ljudske vrste. U suprotnom, ukoliko se sa svojeglavošću i razuzdanošću uzjoguni i pređe granice svrsishodnog, uzrokovat će velike i nenadoknadive štete i izopačenosti i biti izvor nesreće i pada čovjeka.

Ukoliko seksualni nagon bude ograničen i upotrijebljen tamo gdje mu je mjesto, on neće doći u sukob s ostalim ljudskim porivima i težnjama. Mladi će zadovoljenjem seksualnog nagona biti u stanju zadovoljiti i ostale prirodne porive i iskonske žudnje. Međutim, tamo gdje seksualni nagon ne bude uravnotežen, tamo gdje mladi budu željeli da slobodno i kako im je volja zadovoljavaju tu svoju potrebu, tu će se pojaviti neusklađenost i sukobi između težnji. Imajući u vidu to da su seksualni nagon i težnja strasti znatno snažniji od drugih težnji, ova borba će se neminovno okončati pobjedom seksualne strasti i porazom ostalih prirodnih ljudskih žudnji.

Mladi su, shodno svojoj ljudskoj naravi, skloni istinoljubivosti i iskrenosti, pravednosti i poštenju, povjerljivosti i ispunjavanju obećanja. Izvor ovih čistih ljudskih težnji su moralna savjest i Božije nadahnuće. Uzvišeni Bog je ove svete težnje stvorio u ljudima kako bi ih oni slijedili i ustanovili svoj život na temeljima ovih pohvalnih osobina te kako bi u konačnici postali istinskim ljudima i postigli duhovne stepene savršenstva i sreće.

Kada se u naravi mladića neuravnotežena i svojeglava seksualna strast pobuni, a njegove tjelesne težnje potaknu i uzburkaju, moralna savjest i ljudske težnje u njemu će biti suzbijene, a na putu stizanja do cilja i zadovoljenja žudnje za užitkom moguće je da posegne za lažima i potvorom, pronevjerom povjerenja, kršenjem dogovora, zločinom, tj. svim neljudskim nečistotama i grijesima, te radi zadovoljenja svog seksualnog poriva i kratkotrajnog užitka razori temelje svoje vrline i vječne sreće.

Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Koliko je prezrenih i niskih zadovoljstava koja sprječavaju čovjeka da dostigne uzvišene stepene!”[4]

Mladi ljudi prirodno teže dostojanstvu i poštovanju te na najmanju gestu poniženja i uvrede reaguju burno. Ovaj prirodni nagon je pokretač koji ih potiče na iskazivanje vlastite ličnosti i priskrbljivanje društvenog poštovanja. Upravo ovaj prirodni nagon ne dozvoljava mladima da se prepuste niskosti i prezrenosti i padnu u bijedu i potčinjenost.

Mladić koji ne bude u stanju uravnotežiti svoj seksualni nagon i savladati ga teško da će uspjeti na dostojan način zadovoljiti svoju težnju za dostojanstvom i poštovanjem zato što će neobuzdana i svojeglava strast biti izvor njegovog moralnog obeščašćenja i osramoćenja, što nikako nije saglasno s njegovom težnjom za dostojanstvom i poštovanjem.

[1] Ādābun-nefs, tom 1, str. 26.

[2] Iršād, Mufīd, str. 141.

[3] Madžmu'e varrām, tom 2, str. 117.

[4] Gureru-l-hikem, str. 550.