Scroll to top
Podijeli

Zaustavite savez zla i nereda



12. Maja 2019.

Zaustavite savez zla i nereda

Prvo pitanje je u vezi Izraela. Po pitanju Izraela, imam reći dvije stvari. Prvo, u zemlji postoji jedna šupljina koju Amerikanci tajno i javno pokušavaju popuniti, a uz njih i neke europske kao i neke zaljevske zemlje. Također, to rade i neki mediji, posebno neki arapski i zaljevski mediji, a to je ta konstantna priča koju nekad pripisuju meni, a ja to demantujem i nekad putem nekih novina, medija ili analiza, a to je stalno zastrašivanje ratom protiv Libana, da će Izrael započeti rat protiv Libana, da će uništiti zemlju. Pazite Libanci! Šta ovo znači? Znači, morate ukloniti razloge koji mogu navesti Izrael na rat. Ovo nije samo medijska, politička i diplomatska priča ili čisto psihološki rat iz zabave. Ja želim reći Libancima: je li se svi ovi brinu za Liban po pitanju Izraela? Ne! Ova priča ima svoj cilj i želim ukazati na ovaj cilj. Ovo zastrašivanje je svestrani psihološki rat na političkom i diplomatskom nivou preko država, ambasada i medija, radi vršenja pritiska na libanske vlasti, libanske zvaničnike i libanski narod da se pokore i da popuste u svojim stavovima.

Kao što znate kada je došao Pompeo u Liban, a prije njega Satterfield, a prije njega bio Hill i ne znam ko još, nastala je priča o kopnenim granicama (Libana i Palestine) i postoje vrlo osjetljiva područja na kopnenim granicama u strateškom pogledu. Postoji spor oko kopnenih i morskih granica jer nije u pitanju samo voda i geografska površina, već je pitanje vezano za naftno i plinsko bogatsvo u moru. Dakle, imamo kopnene granice za koje se treba naći rješenje, naravno putem pregovora a imamo i morske granice za koje se treba naći rješenje između Libana i Izraela.

Treća stvar su njive Šab’a, nakon što je gospodin Trump poklonio ono što ne posjeduje, a to jeste Golanska visoravan onom ko ne zaslužuje, tj. Izraelu, javlja se pitanje njiva Šab’a.

Četvrta stvar je pitanje moći Libana manifestirane u vojsci, narodu i Otporu, a na meti je konkretno Otpor iz ovog sastava, tj. kako vas ne bi napao Izrael, trebate odsjeći svoje ruke, trebate uništiti elemente svoje moći, morate odustati od svoje odbrambene snage koju imate spram Izraela i zato dolazi Pompeo i ostali pa svi pričaju o raketama Otpora, jer jedan dio istinskog problema za Izrael jesu rakete Otpora. Pogledajte u kojem kontekstu dolazi zastrašivanje: ako ne popustite po pitanju granica, ako ne prihvatite ono što vam se da od morskih granica, ako ne zaboravite njive Šab’aa, ako ne riješite pitanje Otpora, njegovih raketa i naoružanja, Izrael će vam doći. Ovo je sažetak prizora na kojem se radi od prije nekoliko mjeseci i sedmica i dalje se nastavlja.

Dozvolite da ovo malo komentarišemo. Ja nisam mislio danas ulaziti u procjenu stavova, već je dovoljno da kažem: braćo, o Libanci, ne dozvolite da vas neko uplaši, da vodi psihološki rat protiv vas, vi niste slabi. Liban je jak sa svojom vojskom, svojim narodom i svojim Otporom, Liban posjeduje vrlo veliku moć, istinsku moć, moć koja nije za parade, a mi najviše izbjegavamo prikazivanje, već istinsku i ozbiljnu moć. Kada se obratimo stvarnim raspravama, čak i kod neprijatelja, vidimo da veliki vojni stručnjaci u Izraelu, pored mnogih jakih strana kod Izraela, govore o mnogim i izuzetno slabim stranama kod cionističkog neprijatelja, a sa libanske strane također, bit ćemo realni, pored mnogih slabih tačaka u Libanu, ipak Liban ima mnoge velike, ključne i izuzetno jake tačke i ovo treba uzeti u obzir. Otpor danas postoji uprkos svim sankcijama i pritiscima, i još dugo vremena šta god da oni činili neće moći utjecati na moć i spremnost Otpora u Libanu. Zato nema razloga da se iko plaši ili da se pokori. Ovaj Izrael želi rat? Nek dođe i počne rat. Po pitanju izraelskog rata u Libanu, svi u Izraelu su saglasni da rat protiv Libana mora biti munjevit, vremenski kratak, presudan u kojem će pobjeda biti jasna i nedvojbena. Ko može ovo ostvariti? To vrijeme je prošlo. Danas mogu podsjetiti na jednu stvar i potvrditi je. Ne želim da ponavljam i da govorim o slabim tačkama neprijatelja i Amonija u Hifi i nečemu drugom u Hifi koji se sad pojavio i jedna raketa je dovoljna da uradi više od rakete koja bi pala na Amonije u Hifi i ne želim govoriti o vatrenoj i raketnoj moći Otpora…

Postoji jedna važna novina o kojoj govori Izrael, a to je moć Otpora na kopnenom poprištu kako u ofanzivi tako i u odbrani. Otpor posjeduje mogućnost ulaska u područje El-Dželil (sjever Palestine) i to je nešto što sam neprijatelj priznaje. Sad ne želim o tome govoriti, već ću spomenuti samo najniži nivo i reći ću vama Libancima da ovo postoji u računanjima Izraela, Izrael koji se boji da ulazi u Gazzu, a Gazza je opkoljena sa svih strana i otkrivena sa svih strana, hoće li smjeti ući na jug Libana? I ako htjedne da uđe, ući će sa korpusima i brigadama, a danas na godišnjicu šehadeta komandanta šehida sejjida Mustafe Bedrudina, u ime vaše braće i sinova u Islamskom otporu ponovo kažem da je ovo definitivno i neopozivo obećanje: izraelski korpusi i brigade koje misle da uđu na jug Libana, bit će uništene i smrvljene pred objektivima svjetskih medija uz Božiju pomoć.

Nekada prije, još prije 2000. godine, Isak Rabin, historijski izraelski premijer i ministar odbrane koji je bio i komandant armije i koji uživa položaj historijskog vođe u svjesti cionista, govorio je da kada pogledate prema jugu Libana vidite planine, uzvisine, njive i doline i potpunu tišinu, ali mi ne znamo šta se krije u tim planinama, iza tih planina, dolina, sela, kuća i tihih puteva. Kaže da ne mogu ulaziti! Zašto ne mogu ulaziti? To znači da je prošlo vrijeme izraelskog orkestra koji može okupirati Liban. Vi Libanci trebate vjerovati u ovo nakon svih dugih iskustava. Još uvijek postoje u Libanu oni koji prema Izraelu osjećaju slabost i poniznost. Da, takvi su spremni na pokoravanje, ali oni koji se pouzdaju u svog Gospodara, narod, vojsku, Otpor i svoju moć da poraze neprijatelja, ne trebaju se pokoriti i ne trebaju da popuste ni pedalj od svoje teritorije, zrno od svoje zemlje niti kao što to kaže uvaženi predsjedavajući parlamenta prof. Ne bih Birri čašu od svoje vode, niti obraza i bilo čega vezanog za suvrenitet. Kada vjerujemo da smo jaki, tada bi trebali nastojati doći do svojih potpunih prava.

Drugo vrlo važno pitanje jeste poprište na koje je otišao sejjid Zulfikar, r.a., i gdje je proveo posljednje godine svog života, odakle se vratio kao šehid i pobjednik, a to je Sirija. Malo ću o tome govoriti. Dan za danom se utvrđuje i postaje jasnija ispravnost naše odluke i izbora za odlazak u Siriju, jer mi danas govorimo o šehidu koji je postao šehid u toj borbi i uvijek se pitamo o ovoj krvi i kada prijatelji i neprijatelji pišu, pitaju nas za ovu krv i krv ostalih naših šehida. Velika grupa naših šehida i naših ranjenika su postali šehidi ili ranjenici u Siriji. Govore: Ko će odgovarati za ovu krv? Mi odgovaramo za ovu krv i mi odgovaramo za ove rane. Štaviše, kako dani prolaze tako padaju zastori, otkrivaju se namrgođena lica, pojavljuju se dokumenti, povećava se broj priznanja i novinskih intervjua bivšeg presjednika, kralja, bivšeg premijera, bivšeg ministra vanjskih poslova, bivšeg generalaštaba, svakog dana postajemo sigurniji i uvjereniji u to da ono što smo mi uradili bilo je sto posto ispravno, u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

Danas je postalo jasno da sve što se dešavalo u Siriji razlikovalo se od mnogih dešavanja u arapskom svijetu. U Siriji je bila američko-izraelsko-saudijska zavjera u kojoj su iskorištene neke zaljevske i regionalne države i pitanje nije imalo nikakvu vezu, iako je ovo već rečeno, ali moramo ponavljati na godišnjici ovog šehida. Dakle, pitanje nije imalo nikakvu vezu ni sa izborima, ni demokratijom, ni promjenom ni sa bilo čim od besmislenih priča koje smo slušali od 2011. na ovamo.

 

Dokaz za to su oni koje je Amerika, Saudija i te države dovele radi demokratske humane promjene u Siriji, pod navodnicima, ili kako Sirijci kažu podvučeno dvijema linijama i sa hiljadu upitinika i uzvičnika! Koga su dovele? Demokratske snage? Snage koje su bile potaknute voljom naroda? Snage čije obrazovanje i ideja su bile kreiranje budućnosti? Gdje je to? Dobro, da ne bi teorijski pričali i iznosili dokumente i svjedodžbe, stvarni živi dokaz je IDIŠ. Ako IDIŠ-a uzmemo kao primjer, kako je IDIŠ dominirao nad oko 40 do 45% teritorije Sirije, koliko se sjećam, tj. većinu područja istočne strane Eufrata koji čini 25% pa dodajmo Membedž i neka područja kao što su Dejr Zur, Bu Kemal, Mejadin, Sirijska pustinja koja je površinom velika kao pet Libana, pa do Palmire, pa okoline Humsa, pa Jermuka, do provincije Suvejdaa, istoka Humsa, istoka Hame, istoka i sjevera Halepa, to je 40 do 45% Sirije i istovremeno je IDIŠ kontrolisao pola ili više od polovine Iraka, mnoge iračke provincije – El-Anbar, Musul, Salahudin … i stigli su do blizine Kerbele i blizine Bagdada. Odakle su oni došli? Ko ih je opremio? Ko im je dao oružje? Ko im je dao opremu? Ko im je dao novac? Ko je pred njima otvorio granice? Ko ih je medijski podržavao? Na svim arapskim satelitskim kanalima su ih oslovljavali sa „Islamska država“.

Ne smije se zaboraviti. Libanci koji su se opržili od IDIŠ-a u Beka'u ne trebaju zaboraviti, ni sirijski narod niti irački narod niti narodi regiona, ono što je IDIŠ počinio i ono što će počiniti. Dobro. Ko je IDIŠ? Šta je njegova ideologija? Njegova ideologija je vehabijska ideologija koja se pravi u Saudijskoj Arabiji, na saudijskim univerzitetima, u saudijskim vjerskim školama, u saudijskim džamijama i izvozi se saudijskim novcem u sve krajeve svijeta po američkoj odluci i zahtjevu. Ovo su priznali sami Amerikanci i Saudijci. Prije nego što je Muhammed bin Selman o tome govorio, Helary Clintone je imala izjavu u kojoj priznaje ovu činjenicu i kaže da je Amerika tražila od Saudije da podrži i promoviše i štiti ovu (vehabijsku) ideologiju u svijetu. Odakle je došla ova ideologija? Iz Saudije! Po čijem zahtjevu? Američkom! Ko im je omogućio? Amerikanci i njihovi saveznici! Ko je finansirao? Saudija! Odakle su borci? Iz svih krajeva svijeta. Većina samoubica, braćo i sestre, u Siriji i Iraku su bili saudijski državljani i drugi državljani koji su dovedeni u ove gradove. Oni su ih podržali, naoružali ih, finansirali ih, otvorili granice pred njima i oni su ti koji su računali na IDIŠ. IDIŠ je bio potreban za Irak, Siriju i Liban, a kasnije za Iran i za svakog ko treba biti pokoren, uništen i napadnut. Šta je IDIŠ-ov projekat? Uspostavljanje države u kojoj će biti izbori? Demokratska država u kojoj će narod pokazati svoju volju? Država u kojoj će narod izabrati svoje predstavnike, predsjednike i vladare? Nikad! U IDIŠ-u su izbori nevjerstvo. Ko učestuje na izborima je nevjernik, ko nadgleda izbore je nevjernik i treba biti ubijen. Zar isto ovo nisu radili Al-Kaida i Talibani u Afganistanu? Zar se isto ovo nije dešavalo u Iraku na svim izborima? Jesu li takvi kreatori budućnosti? Ko ih je napravio? Oni su napravljeni od strane Amerikanaca.

Ranije je bila jedna osoba, a ovo postoji i sada i svako može da nađe na internetu, čije ime bilo general Wesley Clark, on je na CNN-u, ne na nekom prijateljskom TV kanalu, kad je bio vrhovni komandant NATO-a, govorio da „Islamsku državu“ – on ih ne naziva IDIŠ-om već drži do izraza Islamska država – su napravili naši prijatelji i saveznici i jedan od ciljeva je bio poraz Hizbullaha. Kaže: Ne možemo podići veliki transparent i reći: Hajdemo se boriti protiv Hizbullaha, zato smo mi i naši prijatelji napravili IDIŠ. To je protiv ovog fronta, protiv svakog koji je stao protiv Amerike i izraelskog plana, a Sirija je bila ta koja je odbijala predaju i pokoravanje. Neki ljudi koji nikad nisu radili protiv Izraela, stalno bockaju Siriju pa gdje je otpor na Golanskoj visoravni već desetinama godina! Dovoljno je Siriji i njenom sadašnjem i prethodnom vođstvu to što se nisu predali, izdržali su, stali su, zaštili borce, nisu se predali američkoj volji u vrijeme kada su se svi na svijetu osim Islamske Republike Iran i nekih narodnih snaga predali. Cilj je bio da Sirija padne u korist Amerike i Izraela.

Zločin vehabijskih terorista – IDIŠ-a u Afganistanu

Amerikanci žele da se ponovo vrate u Irak koji je otjerao američke snage iz svoje zemlje posredstvom narodnog otpora, vojnog i političkog otpora te čvrstog stava. Ovdje želim upozoriti našu braću u Iraku. Trump izgleda hoće ispuniti sva predizborna obećanja. Kako god hoćeš možeš ga nazvati, budala, luđak, ohol, kako god želiš, ali znate da je moj običaj takav da čak ako i neprijatelj ima neko svojstvo – ne kažem pozitivno ili negativno – to mu priznajem. Ovaj čovjek ispunjava sve što je govorio na predizbornim govorima – povlačenje iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, povlačenje od tog i tog ugovora – ima li ugovora da se on nije povukao? – prebacivanje ambasade u Kuds, sporazum stoljeća je u toku, i ne znam da li je tada obećao da će priznati okupaciju Golanske visoravni ili nije, da ga ne optužujem za nešto što nije rekao – sve što je govorio on ispunjava.

Jedna od stvari koju je on tada govorio jeste: „iračka nafta pripada nama i ja je želim uzeti!“ Naravno, na izborima je govorio da je Saudija krava muzara i ja je želim musti i muzao je i svakog dana je muze, zar nije tako?

Jedna od stvari o kojoj je tada govorio jeste da iračka nafta pripada nama, mi smo otišli u Irak, poslali 150 hiljada vojnika, dali smo žrtve i potrošili veliki novac. Potrošili smo 7 trilijuna dolara. Nafta je naše pravo. Kažu mu: Kako? Odgovorio je: Idemo – a ovo je bilo na predizbornim govorima na TV-u, ne potvaram ga – idemo tamo i uzimamo naftno područje, stacioniramo našu vojsku i izoliramo to područje i ostajemo tamo kako bismo uzeli naftu da je prodajemo i vratimo svoje pravo!

Ovo je od predizbornih obećanja koje braća Iračani trebaju imati na umu, to neće izaći iz glave gospodina Trumpa. Trebaju biti dobro oprezni da je pozadina gospodina Trumpa ovakva. Gospodin Trump smatra da je iračka nafta njegovo prirodno pravo i on mora raspolagati svojim pravom. IDIŠ je bio sredstvo za povratak američkih snaga u Irak i IDIŠ će ostati izgovor za ostanak američkih snaga u Iraku, a inače, šta je sa ISIL-om na istoku Eufrata, gdje su otišli? Neki su otišli u Irak, neki su poslati unutar Sirije a neki su prebačeni u Afganistan. Ko ih je prebacio u Afganistan? Ko? Dakle, IDIŠ još uvijek ima svoj zadatak.

U svakom slučaju, projekat IDIŠ-a je uništavanje vojski, društava, naroda. I zato kažeš da je IDIŠ poražen? Reći ću da jeste poražen, ali nažalost, ostvario velike ciljeve, ja tako govorim. IDIŠ je ostvario velike ciljeve u korist Amerike i Izraela i neprijatelja ovog ummeta – uništio je vojske, uništio je narode, uništio je društva, prolio je potoke krvi među narodima, izgradio visoki zid mržnje i zlobe za čije ukidanje su potrebne decenije ili čak vijekovi. Ovo su postignuća u korist Amerike i Izraela, to trebamo priznati, priznati kako bismo to mogli izliječiti, ne da mu se predamo, već da riješimo.

Ono što želim reći prije nego što završim s ovom tačkom, braćo i sestre, jeste, a ovo govorim svim narodima regiona, da IDIŠ još uvijek predstavlja opasnost, ne treba niko smatrati da je IDIŠ gotov. Dakako, IDIŠ-ov hilafet je okončan, tkz. hilafet više ne postoji, „država“ je nestala i vojna sila koja je dominirala velikim dijelom iračke površine i velikim dijelom sirijske površine je uništena, ali IDIŠ-ova ideologija, vodstvo IDIŠ-a koje se prije dva dana pojavilo na TV kanalima i IDIŠ-ovi pojedinačni vukovi, IDIŠ-ove samoubice još uvijek postoje i ponovo će biti aktivirane u Siriji. Ja ni na kog ne rušim zidove, to su informacije i ponovo će biti aktivirani u Iraku i zato kooperacija koja se vidi na iračko-sirijskoj granici je neophodna, nužna i neminovna. Jer IDIŠ predstavlja opasnost za oba naroda, obje vojske i obje države.

IDIŠ danas ima zadatak u Afganistanu, a to je ubijanje afganistanskog naroda i više rata u toj zemlji i da Afganistan bude polazište za kretanja IDIŠ-a prema srednjoj Aziji. Zato je danas ruski ministar vanjskih poslova digao svoj glas, ministar odbrane je digao svoj glas: ko je prebacio IDIŠ-a u Afganistan? Pa i u Šri Lanku, taj strašni masakr u Šri Lanki države svijeta, europska unija, UN i Amerika sve su ga osudile, je li iko od njih pitao ko stoji iza ove ideologije koja je izvršila samoubilačke napade i počinila masakr nad muškarcima, ženama i djeci u crkvama i hotelima u Šri Lanki? Ko je podržava? Ko je finansira? Ko je štiti? Ko je brani? Zar to nije kraljevina Saudijska Arabija? Zašto osuđujete adute, a ostavljate istinski i glavni uzrok?

Prema tome, IDIŠ je i dalje opasnost i svi ga trebamo tretirati kao opasnost i treba mu se suprotstaviti politički, kulturni, medijski, vojno i bezbjednosno na svim poljima.

I ova opasnost neće ostati daleko od Libana. Tačno je da su vojska i Otpor uz podršku naroda i domovinskog sloga uspjeli osloboditi istočne uzvisine od IDIŠ-a i njemu sličnih grupacija, ali ova opasnost se nije udaljila i nije nestala. Tačno je da smo mi ostvarili velike pobjede na svim poljima protiv IDIŠ-a i njegove braće i cijelog projekta u regionu, ali moramo postupati tako da prijetnja još postoji i mora se riješiti.

I ne treba zaboraviti ko je odgovaran za to. Jer je to danas jedna dužnost. Amerika i Saudija su na prvom stepenu odgovorni. Ono što je počinio IDIŠ protiv naroda regiona, u Iraku, u Siriji, u Libanu, ono što sada čini u Afganistanu, u Jemenu, u Nigeriji i ono što je počinio u Šri Lanki od strašnih masakra, ogromnih uništavanja, miljardi dolara ekonomske štete, stotine hiljada šehida i ranjenika, pogaženih časti, uništenih svetinja, je li to sve prošlo? Neka Allah oprosti ono što je prošlo? Kako? Organiziraju konferencije u Americi i u nekim zaljevskim zemljama pod nazivom suprotstavljanja bježanju od kazne, da neka osoba ne znam šta da je počinila, ne treba pobjeći od kazne, ali invazija nad narodima, uništavanje država, ubijanje stotine hiljada ljudi nije problem? Ovo će se kasnije „poljubcem u brade“ riješiti? Zašto? Zato što onaj ko čini ovo jeste Amerikanac i Saudijac, ovom krvoločnom savezništvu se danas jednostavno mora suprotstaviti i ono mora biti osuđeno. Insistiranje na rat u Jemenu mora biti osuđeno. Jučer UN objavljuje da je moguće da je broj žrtava u Jemenu dostigao cifru od 250 hiljada šehida ili žrtava. 250 hiljada je obična vijest koja se emituje na ekranima, koja prođe i ništa se ne desi. Je li šta bilo u arapskom svijetu? Je li bilo nešto u islamskom svijetu? Brate, ima li išta o tome u svijetu? UN govori, ne TV El-Mesira, ne Ensarullah, ne sejjid Abdulmelik El-Husi. O ljudi, tamo se dešava pokolj! Tamo je do sada ubijeno 250 hiljada Jemenaca. UN to govori. Je li ikom išta bilo? Nikad! Zašto? Zato što je počinitelj pokolja Amerikanac i Saudijac i ne smiješ progovoriti!

I stižemo do pogubljenja velikog broja omladine među kojima je bio jedan ugledni učenjak iz Saudijske Arabije, oni su bili elita i mladići. Bilo je onih koji su uhapšeni sa manje od 15 godina. Šta su to oni uradili? Šta je bila njihova krivica? Što su učestvovali na demonstracijama? Što su bili na protestu? Napisali komentare na internetu ili društvenim mrežama i pogubljenje, bez suđenja ili tajnih suđenja i odjednom je toliko ljudi ubijeno? Prošlo je dva-tri sata, samo neke države su osudile i gotova stvar, a odnosi su potpuno normalni, jer imaju novac!

Danas mi živimo u svijetu, braćo i sestre, kojeg trebamo pravilno shvatiti i uvjeriti se da u ovom svijetu u kojem živimo nema međunarodnih zakona, ne postoje međunarodne institucije, ne postoje države koje sebe poštuju, ne postoje vrijednosti, ne postoji moral, ne postoje norme, ne postoji ništa, već samo sila i novac – samo se jak poštuje u ovom svijetu, ko ima novac radi šta hoće, primami novinara kao što je Hašokdži u konzulatu i uradi s njim nešto što u historiji nije zapamćeno, i niko nema pravo zinuti, jer Saudija je u pitanju. Amerika svakog dana čini masakre i niko nema pravo zinuti, jer u pitanju je Amerika. Ako progovoriš bit ćeš osuđen.

Sutra će u Libanu neki reći: Sejjid nam ovim riječima želi stvarati probleme u zemlji, zar nam nisu dovoljni problemi koje imamo? Iako! Brate dragi, gdje nam je ljudskost? Gdje su nam moralne vrijednosti? Gdje su nam ljudski osjećaji? Zar sve ovo ne zahtjeva da stanemo protiv ove situacije?

Pored toga i iznad svega toga, sve što se dešava u našem regionu je politički i finansijski u službi Izraela, radi njegove dominacije, u službi Sporazuma stoljeća i u službi Amerike. Može li iko reći da nije tako? Nek izađe neko i brani Saudiju ili mimo Saudije i kaže da je sve ovo u korist ovog arapskog ummeta! Ovo insistiranje na ratovima, finansiranje ratova, evo danas u Libiji je rat u toku. Allah nek nam se smiluje, kuda ide Sudan! Allah nek nam se smiluje, kuda ide Alžir! Ako ljudi ne budu osvješćeno postupili u Sudanu i Alžiru, ne znamo kuda će oni (Saudija i Amerika) odvesti Sudan i Alžir i gdje će završiti Libija! Insistiranje na neprijateljstvu sa Iranom, zavjera protiv Irana, opkoljavanje Irana čak do te mjere da izražavaju spremnost da će oni saudijskom i emiratskom naftom popuniti prazninu nastalu od neprodaje iranske nafte. Dokle? Najzad će kraj onih koji su činili zlo biti zao, kako bi? Pogledajte na njihov kraj, i ovo su neke od ovosvjetskih kazni, kada se gospodin Trump krene ismijavati i ponižavati ih. Čovjek bi trebao poštovati svoje prijatelje, zahvaliti im se i reći: hvala, da vas Bog blagoslovi, vi ste nam dali to i to … ali Trump se svaki dan pojavi da ih ismijava i svakog dana ih ismijava. Vidjeli smo na TV-u kako se Trump na posljednjim obraćanju smije i Amerikanci oko njega se smiju! Ja sam zamolio neku braću da mi snime prizor jer hoću biti precizan u govoru. Naravno ja ne volim kralja Selmana, štaviše, mrzim ga i mrzim ga iz dubine srca, ali kad sam slušao Trumpa srce me zaboljelo za njega, toliko ponižavanja, toliko vrijeđanja, toliko gaženja pod nogama, a i koliko utonulosti u poniženje! Šta bi sa arabizmom? Šta bi sa islamom? Gdje su dva časna harema? Gdje su plemena i plemenski osjećaj? I gdje je sablja s kojom plešu? Gdje je? Ni riječ nisu progovorili. Ma ni riječ!

Povezani članci