Život i imamet Imama Musaa Kazima, a.s.

Život i imamet Imama Musaa Kazima, a.s.

O životu Imama Musa ibn Džafera, a.s.

Znaj, Imam nakon Imama Sadika, a.s., je njegov sin Ebu Hasan, Musa ibn Džafer, poznat kao Abdu salih, a.s., zato što je u sebi objedinio sve najbolje odlike i vrline i savršenstva, a drugi razlog je to što je njegov otac jasno ukazao da će on biti Imam, kao i aluzije koje postoje o tome.

Rođen je u selu Ebva’ – između Mekke i Medine, 128. godine po H., a preselio je s ovog svijeta u Bagdadu u zatvoru Sindi ibn Šahika, 6. redžeba, 183. godine, u 55. godini života.

Majka mu je Umm veled po imenu Hamīde Barbarije, dužina imameta je 35 godina, nadimak mu je Ebu Ibrahim i Ebu-l-Hasan i Ebu Ali, poznat kao abdu salih tj. dobri Božiji rob, također je poznat i kao Kazim.

Hadisi koji govore o imametu Imama Kazima, a.s.

O tekstovima koji očito govore o njegovom, a.s., imametu:

Putem velikih prijatelja, bliskih povjernika i istaknutih i povjerljivih fakiha Imama Sadika, a.s., prenesene su njegove riječi u vezi sa imametom njegovog sina Musa ibn Džafera, a.s., to su ljudi poput:

Mufaddal ibn Omer Dža’fi i Mu’az ibn Kesir i Abdurahaman ibn Hadžadž i Fejd ibn Muhtar i Ja’kub Siradž i Sulejman ibn Halid i Safvan Džemal i drugi čije bi nabrajanje zauzelo mnogo mjesta.

Između ostalog tu su predaje od njegova dva brata Ishaka i Alija, sinova Imama Sadika, a.s., o njegovom imametu, a niko se ne dvoumi o vrlinama i bogobojaznosti Ishaka i Alija.

1. Musa Sejkal prenosi od Mufaddal ibn Omera: “Bio sam kod Imama Sadika, a.s., kada uđe Ebu Ibrahim Musa, a.s., – bio je još dječak – tad mi Imam Sadik, a.s., reče: prihvati moje preporuke u vezi s njim i poštuj njegov položaj – i znaj da je Imam – i pitanje njegovog imameta otrkij svakom povjerljivom prijatelju u kojeg si siguran.”
2. Sebit prenosi od Mu’aza ibn Kesira da je kazao Imamu Sadiku, a.s.: “Ištem od Boga Koji je dao vašem ocu da ima nasljednika poput vas da prije vaše smrti i vama da takvog nasljednika.” Imam reče: “Bog je to uradio.” Rekoh: “Nek sam ti žrtva, a ko je to?” On tada pokaza na Musa ibn Džafera koji je spavao i reče: “Ovaj što spava.” A Musa je tada bio dječak.
3. Ebu Ali Erdžai prenosi od Abdurahmana ibn Hadžadža: “Došao sam kod Imama Sadika, a.s., a on je sjedio u sobi – u kojoj je obavljao namaze – i dovio a Musa ibn Džafer, a.s., je sjedio s njegove desne strane izgovarajući amin na njegove dove. Ja rekoh: “Nek sam vam žrtva, znate da sam se odvojio od drugih i prišao sam vama, i vi znate za moje usluge vama. Ko je nakon vas na vašem položaju? On reče: “O Abdurahmane, moj sin Musa obukao je Poslanikov štit i odrastao je do njegove visine.” Ja rekoh: “Nakon ovog ne treba mi ništa drugo.”
4. Abdu-l-E’ala prenosi hadis od Fejda ibn Muhtara: “Rekao sam Imamu Sadiku, a.s.: “Izbavi me vatre – i obavjesti me – ko je Imam nakon vas.” Dalje govori: “Tada je Musa ibn Džafer bio dijete, on uđe a Imam reče: “Ovo je vaš Imam, zato se drži njega.”
5. Ibn Ebi Nedžran prenosi od Mensura ibn Hazima: “Rekao sam Imamu Sadiku, a.s.: “Nek su ti žrtva moji roditelji, niko nije siguran od onog što se dešava u životu, a smrt dolazi po ljude svakog jutra i večeri, pa ako se to vama desi, ko je Imam nakon vas?” Imam reče: “Ukoliko se to desi, ovo je vaš Imam” – stavivši svoju ruku na desno rame svog sina Musa ibn Džafera, a.s. A čini mi se da je on tada imao pet godina (ili bio je visok pet pedalja), a Abdullah ibn Džafer je sjedio s nama – i Imam Sadik, a.s., je rekao ove riječi, ali i pored toga on je porekao imamet Imama Muse ibn Džafera i tvrdio da je on imam.”
6. Ibn Ebi Nedžran prenosi od Isa ibn Abdullaha: “Rekao sam Imamu Sadiku, a.s.: Ne dao Bog ako se vama nešto desi i umrete, koga ćemo slijediti?” Imam pokaza na svog sina Musaa i reče: “Ako se njemu nešto desi koga onda da slijedimo?” On reče: “Njegovog sina.” Rekoh: “Ako se njegovom sinu nešto dogodi? On reče: “Njegovog sina.” Rekoh ako se njemu nešto dogodi, a ostavi starijeg brata i mlađeg sina, koga onda da slijedimo?” On reče: “Slijedit ćete sina, i uvijek je tako.”
7. Fadl prenosi od Tahir ibn Muhammeda – sluge Imama Sadika, a.s.: “Vidio sam Imama Sadika, a.s., kako je korio svog sina Abdullaha i savjetovao ga govoreći mu: “Zašto nisi poput svoga brata, tako mi Allaha, na njegovom licu vidim svjetlost.” Abdullah reče: “Zar nas dvojica nismo od istog oca i majke, zar nemamo isto porijeklo?” Imam reče: “On je moja duša a ti si mi sin.”
8. Muhamed ibn Senan od Ja’kuba ibn Siradža: “Došao sam kod Imama Sadika, a.s., i vidio ga da stoji nad hazreti Kazim, a.s., koji je bio u kolijevki, i dugo mu je šaputao. Ja sam sjeo dok nije završio, tada sam ustao a on mi reče: “Idi do svog zaštitnika i nazovi mu selam.” Ja priđoh kolijevki i nazvah selam. On mi odgovori otmenim jezikom a onda mi reče: “Promjeni ime koje si jučer nadjenuo svojoj kćerki, jer to je ime koje Uzvišeni ne voli. Kaže: Svojoj sam kćerki nadjenuo ime Humjera’, a onda Imam Sadik, a.s., reče: “Postupi kako ti je naredio kako bi bio upućen.” Ja sam otišao i promjenio ime svojoj kćerki.
9. Ibn Miskan od Sulejman ibn Halida prenosi da je rekao: Imam Sadik, a.s., je pozvao hazreti Musa ibn Džafera a mi smo bili kod njega. Pa nam je rekao: “Nakon mene držite se ovog mog sina, jer on je, tako mi Boga, vaš Imam poslije mene.”
10. Veša’ prenosi od Safvana Džemala: “Pitao sam Imama Sadika, a.s., kome pripada ovaj položaj?” On reče: “Onaj kome pripada ne prepušta se igri i zabavi, baš tada uđe hazreti Kazim, a.s., koji bijaše dječak, a sa sobom je imao mekanskog jarića, govoreći mu: “Budi skrušen svome Gospodaru.” Zatim ga Imam Sadik, a.s., uze i privi ga na grudi, rekavši: “Nek su ti moji roditelji žrtva o ti koji se ne zabavljaš i ne igraš.”
11. Jakub ibn Džafer prenosi od Ishaka sina Imama Sadika, a.s.: “Bio sam sa svojim ocem kada ga Ali bin Omer ibn Ali upita: “Nek sam ti žrtva! Kome ćemo ja, moja porodica i drugi nakon vas pribjeći?” Imam reče: “Onome koji ima dvodjelnu žutu odjeću i dvije pletenice i koji će ući na vrata. Ne potraja dugo pomoliše se dvije ruke, otvorivši oba krila vrata, i uđe hazreti Ebu Ibrahim Musa ibn Džafer, a.s., koji je bio dječak; na sebi je imao dvodjelnu žutu odjeću.”
12. Muhamed ibn Velid prenosi od Ali bin Džafera: “Čuo sam od svog oca Džafer ibn Muhammeda, a.s., kako govori grupi svojih bliskih prijatelja: “Prihvatite moju oporuku u vezi mog sina Musaa, jer on je moj najbolji sin i uspomena na mene, on je moj nasljednik i Božiji dokaz nad svim ljudi nakon mene.”

Ali ibn Džafer je uvijek držao do toga da bude na usluzi svome bratu Musau, a.s., i trudio se da od njega uči propise i vjerska naučavanja, prenio je od njega dosta odgovora na pitanja koja je od njega čuo. Predaje o ovom Imam su brojnije od toga da ih možemo nabrojati i da ih ovdje navedemo.