Manifestacija ličnosti Imama Alija, a.s., na polju imana – vjere

Autor: Abdurrahim El-Musevi
Izvor: Jedinstvena ličnost Imama Alija, a.s.
Share

Manifestacija njegove ličnosti na polju imana – vjere

Ovoj stranici svog života Imam Ali, a.s., je ulio duhovnu žestinu, na njoj iscrtao uzvišenu sliku za sve generacije i zabilježio svoju prednost nad svim ashabima.

Jačina imana je odlika po kojoj je Ali, a.s., jedinstven, a očitovala se u raznim oblicima – u ibadetu, on je uzor. Smatra se da je ajet ti ih vidiš kako klanjaju i ničice padaju…[1] objavljen o Imamu Aliju, a.s.[2]

U ovom kontekstu on je rekao: „S Božijim Poslanikom, s.a.v.a., ja sam obavljao namaz sedam godina prije ostalih ljudi i zapravo sam prvi koji je s njim obavio namaz.“[3]

Rekao je također: „Ne znam da je iko iz ovog ummeta, osim mene, robovao Allahu poslije Poslanika, s.a.v.a…“[4]

I: „Primio sam islam prije nego iko drugi i obavio sam namaz prije ikog drugog.“[5]

Imam Ali, a.s., bio je najpredaniji u ibadetu i najviše je klanjao i postio. Od njega su ljudi učili o noćnim nafilama, o uskoj prisnosti sa zikrovima, o noćnom bdijenju… Šta misliti o čovjeku čija je ustrajnost u obavljanju neobaveznih namaza bila tolika da u noći Lejletu-l-Herir na kožnom tepihu prostrtom između dvije neprijateljske vojske on obavlja namaz dok strijele padaju ispred njega i prolaze pored njegovih ušiju – a on, ne obraćajući pažnju, nastavlja klanjati sve dok ne završi svoju dužnost? Šta misliti o čovjeku čije je čelo zbog dugih sedždi postalo poput devinog koljena?[6]

Kada su Imama Alija ibn Husejna, a.s., koji je bio dostigao vrhunac u ibadetu, upitali: „Kakav je tvoj ibadet u odnosu na ibadet tvog djeda?“, Imam, a.s., je odgovorio: „Moj ibadet u odnosu na ibadet moga djeda je kao ibadet moga djeda u odnosu na ibadet Božijeg Poslanika, s.a.v.a.“[7]

Što se tiče drugih vidova očitovanja imana, Imam Ali, a.s., je bio vrhunac čistote i božanske ćudi; on je kur'anski primjer za značenje „sidka“. Uzvišeni je rekao: A oni koji vjeruju u Allaha i u Njegove poslanike, takvi su iskreni.[8]

Prema predaji koju je zabilježio Ahmed ibn Hanbel, ovaj je ajet objavljen o Aliju ibn Ebu Talibu, a.s.[9]

Postoje mnogi ajeti koji svjedoče o tome da je Ali, a.s., živi primjer značenja imana. Uzvišeni Allah je rekao: Zar vi mislite da su oni koji hodočasnike vodom poje, i koji Sveti Hram održavaju, ravni onima koji u Allaha i Onaj Svijet vjeruju i bore se na Putu Allahovu? Ne, na istome kod Allaha oni nisu, Allah zločinitelja doista neće uputiti na Pravu Stazu.[10] Ovaj je ajet objavljen o Imamu Aliju, a.s., kada su se Talha ibn Šejbe i Abbas hvalili. Talha je govorio: „Ja sam preči u vezi s Ka'bom jer je njen ključ kod mene“, a Abbas je govorio: „Preči sam ja, ja sam onaj koji je ovlašten i odgovoran za napajanje hadžija“, pa je Imam Ali, a.s., rekao: „Ja sam prvi među ljudima koji je povjerovao i najviše sam se borio na Božijem putu.“ Tada je Allah, nek je uzvišen, objavio ovaj ajet da objasni prednosti Imama Alija ibn Ebu Taliba, a.s.[11]

Rekao je Uzvišeni Allah: Zar da vjerniku bude isto kao i grješniku? Oni isti nisu[12]; vjernik u ajetu je Ali, a razvratnik je Velid.[13] Časni Kur'an ovim ajetom ljudima predstavlja svoj imanski uzor, očitovan u Imamu Aliju, a.s.

A srodnici su, po Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči od vjernika i muhadžira drugih[14]

Skupina tumača časnog Kur'ana opredijelila se za to da se ovaj ajet odnosi na Alija, a.s., jer je on bio muhadžir i srodnik Poslanika, s.a.v.a.[15]

Isto tako je Božiji Poslanik, s.a.v.a., ljudima u više navrata objašnjavao nivo Alijeve, a.s., predanosti Poslanici i njenim učenjima te njegovu prednost u islamu, kao i to da je on čovjek koji snagom svog imana može riješiti zamršene probleme.

Preneseno je od Ebu Zerra, r.a., da je rekao: „Ušli smo kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., pa smo ga pitali: ‘Ko je tebi od ashaba najdraži, kako bismo, ako bude kakva naredba, bili uz njega, a ako bude kakva nesreća, bili…?’ Rekao je: ‘Ali – onaj koji se najprije predao i primio islam!’“[16]

Ovi dokazi jačine Alijevog imana i njegove prednosti dovoljni su za razmatranje aspekta njegovog džihada.

[1] El-Feth, 29.

[2] Ševahidu-t-tenzil, sv. 2, str. 183; Tefsiru-l-Hazin, na čijoj margini je En-Nesefi, sv. 4, str. 113; Tefsiru-l-kašif, sv. 3, str. 469; Ruhu-l-me'ani, sv. 16, str. 117.

[3] Tezkiretu-l-havas, str. 63.

[4] Nisai, Hasaisu emiri-l-muminin, str. 46.

[5] Šerhu nehdži-l-belaga, sv. 1, str. 10.

[6] Ibid., str. 27.

[7] Ibid., str. 9.

[8] El-Hadid, 19.

[9] Zabilježio ga je u Fedailu-s-sahabe, hadis 154 i 339. Minhadžu-s-sunne, kako stoji u komentaru Ševahidu-t-tenzil, sv. 2, str. 224. U njoj je El-Hassekani preko nekoliko lanaca zabilježio da je rekao Božiji Poslanik, s.a.v.a.: „Siddikun – istinski vjernici su sljedeća trojica: Habib En-Nedždžar – vjernik iz Ali Jasina, Hazkil – vjernik iz Ali faraon i Ali ibn Ebu Talib, a treći je najbolji među njima.“ Ovaj hadis je zabilježen u Es-Savaiku-l-muhrike, str. 123; Et-Tefsiru-l-kebir, sv. 27, str. 57; Zehairu-l-ukba, str. 56; Er-Rijadu-n-edire, sv. 2, str. 153; Fejdu-l-kadir, sv. 4, str. 137; Ed-Durru-l-mensur, sv. 5, str. 262.

[10] Et-Tevbe, 19.

[11] Tefsiru Ibn Kesir, sv. 2, str. 241; Tefsiru-t-Taberi, sv. 10, str. 68; Džami'u-l-usul, sv. 9, str. 477; Et-Tefsiru-l-kebir, sv. 16, str. 10; El-Vahidi, Esbabu-n-nuzul, str. 139; Ed-Durru-l-mensur, sv. 3, str. 318 i 319.

[12] Es-Sedžde, 18.

[13] Tefsiru-t-Taberi, sv. 21, str. 68; Tefsiru Ibn Kesir, sv. 3, str. 462; Fejdu-l-kadir, sv. 4, str. 247; El-Vahidi, Esbabu-n-nuzul, str. 263; Zehairu-l-ukba, str. 88; Ševahidu-t-tenzil, sv. 1, str. 444; Ensabu-l-ešraf, sv. 1, str. 162; Tarihu Dimašk, sv. 61, str. 199.

[14] El-Ahzab, 6.

[15] Zabilježio ga je Ibn Mardivejh u El-Menakibu, a citirao ga je autor Ihkaku-l-hakk, sv. 3, str. 419.

[16] Ibn Ebu Hatim Er-Razi, Ilelu-l-hadis, hadis 2664; Kenzu-l-ummal, sv. 13, str. 122.

  • 28 Maja, 2019