Dojmovi ashaba o ličnosti Imama Alija, a.s.

Autor: Abdurrahim El-Musevi
Izvor: Jedinstvena ličnost Imama Alija, a.s.
Share

Dojmovi ashaba o ličnosti Imama Alija, a.s.

Odgovorna uloga i časno zalaganje koje je Imam Ali, a.s., pokazao da bi učvrstio Poslanicu i uzdigao riječi istine, od početka poslanstva Poslanika pa sve do kraja dostavljanja Poslanice, ostavili su veoma pozitivne tragove, dojmove i uopće utjecaj na duše ashaba, jer su njegovi postupci postali središte moći i borbe kako za života Božijeg Poslanika, s.a.v.a., tako i nakon njegovog preseljenja. Njemu su se obraćale halife kad god bi ih teškoće pritisnule i umovi im zakazali u razumijevanju ciljeva i zbilje šerijata. Nema potrebe dodatno objašnjavati i detaljisati oko ove činjenice, jer su knjige hadisa i sire pune svjedočenja o tome. U svakom slučaju, mi u ovom dijelu ne možemo nikako sabrati i obuhvatiti sve dojmove i poglede ashaba na Imama Alija, a.s., nego ćemo se zadovoljiti nekim njihovim izjavama o njemu i njegovoj prednosti nad ashabima.

  1. Ebu Bekr ibn Ebu Kuhafa

Ebu Bekr se u rješavanju mnogih zamršenih pitanja obraćao Imamu Aliju, a.s. Kada je bio odlučio da izvrši napad na Rimljane, posavjetovao se sa skupinom Poslanikovih, s.a.v.a., ashaba, a oni su mu savjetovali da to odgodi. Potom se posavjetovao s Imamom Alijem, a.s., a on mu je poručio da izvrši ono što je naumio sljedećim riječima: „Ako to učiniš, pobijedit ćeš.“ Ebu Bekr je rekao: „Obradovao si nas dobrom viješću“ pa je održao govor i naredio ljudima da se spreme za borbu protiv Rimljana.[1]

Na polju tefsira vidimo da Ebu Bekr priznaje svoju nemoć u objašnjenju nekih časnih ajeta. Ebu Melika prenosi: „Ebu Bekr je bio upitan da protumači neki ajet iz Kur'ana, ali je on rekao: ‘Koje će me nebo pokriti, koja će me zemlja nositi, kuda ću ići i šta ću činiti ako kažem o jednom slovu iz Božije Knjige drugačije od onog što je On htio!’“[2]

On je to rekao kad su ga upitali o Božijim riječima: (وَفَاكِهَةٍ وَأَبًّا)[3]. Kad je to čuo Imam Ali, a.s., rekao je: „Subhanallah! Zar ne zna da riječ (الأبّ) znači ‘trava i pašnjak’ i da je časni ajet: (وَفَاكِهَةٍ وَأَبًّا) nabrajanje Božijih blagodati Njegovim stvorenjima, čime ih hrani, šta je stvorio za njih i za njihove životinje od životnih potreba na kojim opstoje njihova tijela?“[4]

Isto tako je Ebu Bekr izjavio da ne može precizno opisati Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i da je Imam Ali, a.s., taj koji to može najbolje uraditi, jer je on bio prisniji Poslaniku, s.a.v.a., i obavješteniji o tajnama Poslanika i Poslanice. Ibn Omer prenosi: „Jevreji su došli kod Ebu Bekra i zatražili: ‘Opiši nam svog glavnog.’ On im odvrati: ‘O Jevreji, ja sam bio s njim u pećini poput ova dva moja prsta i s njim sam se popeo na brdo Hira, a moj kažiprst je bio u njegovom kažiprstu, ali pričati o njemu je teško, a evo Ali ibn Ebu Talib je za to.’ Onda su otišli kod Alija i od njega zatražili: ‘O Ebu Hasane, opiši nam svog amidžića’, na što im je on rekao sljedeće:

‘Božiji Poslanik, s.a.v.a., nije bio visokog rasta da se ističe u visini, niti je bio zdepast ni nizak. Bio je srednjeg stasa. Imao je bijelu kožu prožetu crvenilom i kovrdžavu kosu koja nije bila kratka, već mu je padala do vrha nosa. Imao je istaknuto, široko, glatko i blistavo čelo, crne zjenice, glatke dlake na prsima, sjajne sjekutiće i kukast nos. Vrat mu je bio kao ibrik od srebra. Imao je dlačice od gornjeg dijela prsa do pupka poput grane crnog mošusa. Osim tih, na njegovom tijelu i na prsima nije bilo drugih dlačica. Dlanovi i tabani su mu bili udubljeni i, kad je hodao, izgledao je kao da hoda nizastrmo. Kad bi se nekom obratio, okrenuo bi mu se svim svojim tijelom, kad bi ustajao, ljudi bi ga prigrlili, kad bi sjedio, nadvisivao bi sve okolo, kad bi progovorio, svi bi ušutjeli, kad bi držao govor, sve bi rasplakao. Bio je najmilostiviji prema ljudima. Siročadima je bio milostivi otac. Prema udovicama je bio plemenit. Bio je najhrabriji i najdarežljiviji među ljudima, najljepšeg izgleda. Odjeća mu je bila abaja, hrana mu je bio hljeb od ječma, prilog uz hljeb mu je bilo mlijeko, jastuk mu je bio od kože napunjen palminom likom, krevet mu je bio od drveta bagrema, izatkan finim koncem od palmine like. Imao je dvije amame, jedna se zvala Sehab, a druga ‘Ukab. Sablja mu se zvala Zulfikar, bajrak Garram, deva ‘Adba, mazga Duldul, magarac Je'fur, konj Murtedžez, ovca Bereket, štap Memšuk, a ratna zastava Hamd. On je sam vezao svoju devu, donosio travu kamili nosaču vode, krpio odjeću i popravljao svoje sandale.“[5]

  1. Omer ibn Hattab

Imam Ali, a.s., je ostavio toliko utisaka na njega da je postala čuvena njegova izjava ponavljana više puta: „Da nije bilo Alija, Omer bi sigurno propao!“[6]

Njegova je i sljedeća izjava: „Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a.: ‘Niko nije stekao ništa nalik Alijevoj odlici da upućuje svog vlasnika i odvraća ga od propasti.’“[7]

Prenosi Muhammed ibn Halid Ed-Dabi: „Omer ibn Hattab je držao govor i upitao: ‘Šta biste uradili ako bismo vas okrenuli od onog što znate u ono što ne znate?’ Ljudi su šutjeli, pa je to morao ponoviti tri puta. Nakon trećeg puta, ustao je Ali ibn Ebu Talib, a.s., i rekao: ‘O Omere, u tom slučaju bismo tražili da se pokaješ, pa ako bi se pokajao, to bismo prihvatiti od tebe.’ On onda upita: ‘A šta ako se ne pokajem?’ pa mu je Imam Ali odgovorio: ‘Tad bismo odsjekli ono u čemu su ti oči.’ On na to reče: ‘Hvala Allahu Koji je u ovaj narod postavio nekog ko će, ako mi skrenemo, ispraviti našu krivicu.’“[8]

Zatim vidimo da se Omer savjetuje s njim oko vina i visine šerijatske kazne za njega. Sevr ibn Jezid Ed-Dilij prenosi da se Omer ibn Hattab posavjetovao u vezi s vinom koje neko pije, a Ali ibn Ebu Talib mu je rekao: „Možeš ga bičevati s osamdeset udarca, jer kad pije, on će se napiti, a kad se napije, buncat će, a kad bunca, on će potvarati.“ Pa ga je Omer udario s osamdeset udaraca bičem.[9]

Prenosi se od Uzene El-‘Abdija da je rekao: „Otišao sam kod Omera i upitao ga: ‘Odakle da počnem umru?’ i rekao mi je: ‘Idi i pitaj Alija!’“[10]

  1. Osman ibn ‘Affan

On se često obraćao Imamu Aliju, a.s., u vezi s teškim pitanjima koje nije mogao riješiti. Od Be'dže ibn Abdullaha El-Džuhenija je preneseno da je rekao: „Neki se naš čovjek oženio ženom iz plemena Džuhejne, pa se ona porodila u šestom mjesecu trudnoće. Potom joj je muž otišao kod Osmana ibn ‘Affana, a on je naredio da se ona kamenuje. To je čuo Ali, a.s., pa je došao i upitao ga: ‘Šta to planiraš uraditi?’ i on mu uzvrati: ‘Porodila se krajem šestog mjeseca trudnoće. Zar je to moguće?’ Ali, a.s., mu je onda rekao: ‘Zar nisi čuo Božije riječi gdje govori: A njegovo nošenje i njegovo dojenje trideset mjeseci traje[11], pa zar ostaje više od šest mjeseci!’ Osman je onda odustao: ‘Tako mi Allaha, nisam ovo bio shvatio.’“[12]

U Osmanovom Musnedu zabilježeno je da je Osmanu doveden čovjek koji je bio počinio razvrat s dječakom iz Kurejša. Osman je pitao: „Je li on bio oženjen?“ Rekli su: „Oženio se s nekom ženom, ali još nije bio s njom.“ Tad je Imam Ali, a.s., rekao: „Da je bio s njom, sad bi zaslužio kamenovanje, ali ako nije bio s njom, bičujte ga kaznom određenom po šerijatu.“ Tad je Ebu Ejjub rekao: „Svjedočim da sam doista čuo Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kako govori isto ovo što je Ebu-l-Hasan rekao“, pa je Osman naredio da taj bude kažnjen udarcima biča.[13]

  1. Ibn Abbas

Ibn Abbas je govorio: „Tako mi Allaha, Aliju ibn Ebu Talibu je dato devet desetina znanja i, Boga mi, on ga dijeli s vama i u desetoj desetini.“[14]

Ibn Abbas je rekao: „Poslanikovo, s.a.v.a., znanje je od Božijeg znanja, Alijevo znanje je od Poslanikovog znanja, moje znanje je od Alijevog znanja, a moje znanje i znanje svih ashaba je kao kap u sedam mora!“[15]

Ibn Abbas je također rekao: „Znanje se dijeli u šest dijelova, pet dijelova pripada Aliju, a jedna šestina je ostalim ljudima. Zbilja, on ga s nama dijeli i učeniji je od nas.“[16]

  1. Ibn Mes'ud

Ibn Mes'ud je rekao: „Mi smo saglasni da je najučeniji sudija u Medini Ali.“[17]

On je rekao: „Mudrost se dijeli u deset dijelova – Aliju je dato devet dijelova, a ljudima jedna desetina, a Ali je najučeniji u toj desetini.“[18]

Također je od njega preneseno: „Najbolji poznavalac propisa je Ali ibn Ebu Talib.“[19]

Od njega se prenosi: „Ali je najučeniji u propisima i najbolji je sudija.“[20]

Također je Ibn Mes'ud rekao: „Kur'an je objavljen na sedam slova, a svako slovo ima vanjsko i unutrašnje značenje. Doista, Ali ibn Ebu Talib poznaje i vanjsko i unutrašnje značenje.“[21]

  1. ‘Adi ibn Hatim

U jednom govoru je rekao: „Tako mi Allaha, kad je riječ o znanju o Knjizi i sunnetu, doista, on je – misli se na Alija – najučeniji među ljudima. Ako je u pitanju islam, doista je on brat Božijeg Posanika, s.a.v.a., i poglavar u islamu, a ako su u pitanju razum i narav, doista je on najjačeg razuma među ljudima i najplemenitiji po osjećaju časti.“[22]

  1. Ebu Se'id El-Hudrij

„Ali je najbolji sudija među njima.“[23]

  1. Aiša

„Među ljudima Ali najbolje poznaje sunnet.“[24]

  1. ‘Ata

‘Ata su upitali je li postojao neko učeniji od Alija među Muhammedovim drugovima, a on je odgovorio: „Ne, tako mi Allaha, ja takvog ne poznajem.“[25]

  1. Se'id ibn Musejjib

„Omer je stalno tražio utočište kod Allaha od zamršenog pitanja za koje nema Ebu-l-Hasana – Imama Alija.“[26]

  1. Mu'avija ibn Ebu Sufjan

„Kad bi Omeru nešto bilo nejasno, tražio bi objašnjenje od Alija.“

Došao je neki čovjek Mu'aviji i pitao ga nešto, pa on reče: „Pitaj o tome Alija ibn Ebu Taliba, on je učeniji.“ Čovjek je rekao: „Zapovjedniče vjernika, tvoj odgovor mi je draži od Alijevog“, ali Mu'avija mu odgovori: ‘Koliko li je loše to što si rekao! Zbilja, pokazao si mržnju prema čovjeku kojeg je Poslanik, s.a.v.a., velikom znanju podučio i za njega govorio: ‘Ti si u odnosu na mene kao Harun u odnosu na Musaa, osim što poslije mene neće biti vjerovjesnika.’”[27]

  1. Suvejd ibn Gafla

„Ušao sam kod Alija ibn Ebu Taliba i zatekao ga kako sjedi; ispred njega je bila posuda s jogurtom čiji se kiseo miris jako osjetio. U ruci je imao komad hljeba na čijoj su površini bile vidljive ljuske ječmenih zrna. Rukom ga je pokušavao prelomiti, a kad nije uspio, odlomio ga je uz pomoć koljena i ubacio u jogurt. Rekao mi je: ‘Priđi i jedi ovu našu hranu!’ Rekao sam mu: ‘Ja postim!’ i on mi uzvrati: ‘Čuo sam Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kako govori: Allah je uzeo na Sebe da nahrani džennetskom hranom i napoji njegovim pićem Onoga koga post odvrati od hrane koju želi.’“[28]

  1. Abdullah ibn Omer

„Ali ibn Ebu Talib je posjedovao tri osobine, da je meni bila jedna od njih, bila bi mi draža od posjedovanja najbolje stoke: to što se Fatima udala za njega, kad je ponio zastavu na dan Hajbera[29] i ajet[30] o šaputanju.“[31]

[1] Tarihu-l-Je'kubi, sv. 2, str. 111.

[2] Muntehabu kenzi-l-ummal na magirni Musnedu Ahmed, sv. 5, str. 396.

[3] ‘Abese, 31.

[4] El-Iršad fi me'rifeti hudžedži-l-lahi lil-‘ibad, sv. 1, str. 200.

[5] Er-Rijadu-n-nedire, sv. 3, str. 162.

[6] Kenzu-l-ummal, sv. 1, str. 154; Zehairu-l-‘ukba, str. 82; Fejdu-l-kadir, sv. 3, str. 356; El-Mustedrek ‘ala-s-sahihejn, sv. 1, str. 457; El-Isti'ab, na margini El-Isaba, sv. 3, str. 39.

[7] Er-Rijadu-n-nedire, sv. 3, str. 189.

[8] El-Menakib, Muveffek ibn Ahmed ibn Muhammed El-Mekki El-Harazmi, str. 98.

[9] Kenzu-l-ummal, sv. 3, str. 100; Šerhu-l-Muvetta, Ez-Zerkani, sv. 4, str. 25.

[10] Er-Rijadu-n-nedire, sv. 3, str. 139.

[11] El-Ahkaf, 15.

[12] Ed-Durru-l-mensur, sv. 6, str. 40.

[13] Kenzu-l-ummal, sv. 5, str. 829 i prenosi iz Muvettaa i Sunenu-l-Bejhekija.

[14] El-Isti'ab, sv. 3, str. 41; Er-Rijadu-n-nedire, sv. 2, str. 149.

[15] Jenabi'u-l-mevedde, str. 70.

[16] El-Menakib, El-Harazmi, str. 55; Feraidu-s-semtajn, sv. 1, str. 366.

[17] El-Mustedrek ‘ala-s-sahihejn, sv. 3, str. 41; Esna-l-metalib, El-Džezeri, str. 13; Es-Sava’iku-l-muhrika, str. 76.

[18] Kenzu-l-ummal, sv. 5, str. 156.

[19] El-Isti'ab, sv. 1, str. 41; Er-Rijadu-n-nedire, sv. 2, str. 194.

[20] Er-Rijadu-n-nedire, sv. 2, str. 198; Tarihu-l-hulefa, Es-Sujuti, str. 115.

[21] Miftahu-s-se'ade, sv. 1, str. 400.

[22] Džemheretu hutabi-l-‘arabi, sv. 1, str. 202.

[23] Fethu-l-bari, Ibn Hadžer, sv. 8, str. 136.

[24] El-Isti'ab, sv. 3, str. 40; Er-Rijadu-n-nedire, sv. 2, str. 193; El-Menakib, El-Harazmi, str. 45; Es-Sava’iku-l-muhrika, str. 76; Tarihu-l-hulefa, str. 115.

[25] El-Isti'ab, sv. 3, str. 40; El-Futuhatu-l-islamija, sv. 2, str. 337.

[26] El-Isti'ab, na margini El-Isaba, sv. 3, str. 39; Safvetu-s-safve, sv. 1, str. 121; El-Isaba, sv. 2, str. 509; Er-Rijadu-n-nedire, sv. 2, str. 194; Es-Sava’iku-l-muhrika, str. 76; Fejdu-l-kadir, sv. 4, str. 357.

[27] Er-Rijadu-n-nedire, sv. 3, str. 162.

[28] Vidi: Kešfu-l-gumme, sv. 1, str. 163.

[29] Muslimani su se nakon opkoljavanja Hajbera, budući da su Jevreji bili u vrlo čvrstim i jakim utvrdama i da su imali uvjete za duži otpor, našli u teškoj i napornoj situaciji i borba ih je postepeno iscrpljivala. Mnogi pokušaji osvajanja utvrde ostali su neuspješni. Poslanik, s.a.v.a., je poslao Ebu Bekra u boj i on se vratio bez ikakvog uspjeha. Potom je poslao vojsku pod vođstvom Omera, ali i on se vrlo brzo se vratio optužujući vojsku za kukavičluk, dok je vojska za isto to optuživala njega. Tad je Poslanik, s.a.v.a., rekao: „Sutra ću zastavu dati čovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika i kojeg vole Allah i Njegov Poslanik.“ Iako je svaki musliman, čak i oni koji su prethodnih dana bježali s bojnog polja, želio biti taj komandant, Poslanik, s.a.v.a., je ujutro potražio Alija i njemu dao zastavu komande.

[30] Misli se na 12. ajet sure El-Mudžadile: O vjernici, kada se sa Poslanikom vi savjetujete, onda pred vaše savjetovanje milostinju podijelite! Nakon objavljivanja ovog ajeta, jedini koji je dao sadaku da može ulaziti kod Poslanika, s.a.v.a., bio je Imam Ali, a.s. Niko od onih za koje se priča da su potrošili ogromnu imovinu podržavajući Poslanika, s.a.v.a., i islam nije želio dati makar jedan dirhem kao sadaku da bi mogao ulaziti i nasamo sjediti s Poslanikom, s.a.v.a.

[31] Tefsiru-s-Se'lebi, str. 254.

  • 7 Marta, 2020