Jedinstvene odlike Imama Alija, a.s.

Jedinstvene odlike Imama Alija, a.s.

Ono u čemu je Imam Ali, a.s., bio jedinstven

Imam Ali, a.s., je posjedovao i druge odlike koje mu je dala Ruka iz nevidljivog svijeta, kako bi mogao izvršiti dužnost vođstva i imameta nakon Poslanika, s.a.v.a., kao što je znanje o nevidljivom koje mu je dato. Zato vidimo da on nagovještava stvari iz budućnosti koje su se kasnije obistinile.

Također je uživao aktivno djelovanje Poslanika, s.a.v.a., koje je bilo usredotočeno na važnost zaštite vođstva Imama Alija za nakon njegovog, s.a.v.a., preseljenja. U tom pogledu, vidimo da je jedna skupina predaja u svojim upozorenjima posvećena budućnosti Poslanice, a u isto vrijeme se usredsređuje na nužnost držanja do vođstva Imama Alija, a.s.

Stoga nailazimo na žustrinu djelovanja Poslanika, s.a.v.a., u vezi s njim, a to je njegovo suprotstavljanje neprijateljima i mrziteljima Imama Alija. Ova posebna pažnja od Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.a., nije ukazana nikom drugom.

1. Kur'ansko suprotstavljanje neprijateljima Imama Alija, a.s.

Časni Kur'an je, otkrivajući osobine Imama Alija, a.s., i spominjući njegov časni način življenja, upotrijebio metodu okupljanja ljudi oko njega, jer je on spasitelj od zablude, njegova božanska linija je rastavljanje istine i neistine, a njegovi kur'anski stavovi predstavljaju istinsko mjerilo kojim se mjere djela.

S ovog polazišta, časni Kur'an proširuje svoj zahtjev za povezivanje s Imamom Alijem, a.s., kako bi ova veza bila više od umne i racionalne i da bi se rastegnula do emotivne povezanosti i iskrene ljubavi kao uvjeta lojalnosti koji će tjerati na djelovanje, primjenu u praksi i prisajedinjenje pod vođstvom Imama Alija, a.s. Upravo zato je Uzvišeni Allah rekao: Reci: ja ne tražim od vas nikakvu nagradu osim ljubavi prema bližnjima.[1]

Preneseno je od Ibn Abbasa: „Kada je objavljen ajet: Reci: Ja ne tražim od vas nikakvu nagradu osim ljubavi prema bližnjima, upitali su ga: ‘Božiji Poslaniče, ko su tvoji bližnji koje smo obavezni voljeti?’ i on im je odgovorio: ‘Ali, Fatima, Hasan i Husejn.’“[2]

Časni Kur'an, dok učvršćuje obavezu ljubavi prema Imamu Aliju, a.s., s druge se strane istovremeno suprotstavlja onima koji ga mrze i prema njemu se odnose neprijateljski svrstavajući ih u licemjere, jer je imam Božanski simbol na Zemlji, Allah njime ispituje srca ljudi i tu privilegiju ne uživa niko drugi do Imam Ali, a.s.

O časnom ajetu I zaustavite ih, oni će zbilja pitani biti![3] od Ibn Abbasa i Ebu Se'ida Hudrija preneseno je da je Poslanik, s.a.v.a., rekao: „Bit će pitani o Alijevom vođstvu!“[4]

U vezi s časnim ajetom A, zbilja, ti ćeš ih poznati po načinu govora njihova![5] od Ebu Se'ida Hudrija preneseno je: „Znači, o mržnji prema Aliju.“[6]

Sljedeći časni ajet objašnjava jačinu Imamove veze s Poslanikom, s.a.v.a., kad negativan stav spram njega tretira kao negativan stav spram samog Poslanika, s.a.v.a.: I koji, nakon što im je postala jasna Uputa, čine Poslaniku teškoće[7], a Poslanik, s.a.v.a., je dodao: „U vezi s Alijem.“[8]

I tako časni Kur'an nastavlja u mnogim ajetima napadati one koji su demantirali Poslanika, s.a.v.a., u njegovoj bliskosti s Imamom Alijem i njegovoj jedinstvenosti u nekim odlikama i zadacima koje mu je Poslanik, s.a.v.a., davao. Časni Kur'an je otkrio duhovna stanja Poslanika, s.a.v.a., i nivo uznemirenosti koji su mu donosili oni koji su mrzili Imama Alija, a.s.

Zato je o ajetu Ima li zločinca većeg od onoga koji laže na Allaha, i drži za laž Istinu koja mu je došla[9] preneseno: „On je taj koji je odbacio riječi Poslanika, s.a.v.a., o Aliju.“[10]

Časni ajet Oni koji vrijeđaju vjernike i vjernice, a oni to nisu zaslužili, klevetu su na se uprtili, i grijeh očiti[11] kudi nepravdu licemjera prema Imamu Aliju, a.s., i pokazuje njegovu čistoću, jer je preneseno da je objavljen o Imamu Aliju, a.s., budući da su ga licemjeri uznemiravali i izmišljali laži protiv njega.[12]

Sljedeći časni ajet također objašnjava da se Uzvišeni Allah sveti Svojim neprijateljima posredstvom Alija, a.s., i ukazuje na to da je onaj ko se bori protiv Alija, a.s., nužno i Allahov neprijatelj: Ako bismo tebe i odveli Mi, pa, njih bismo opet kaznili.[13] Ibn Abbas ovdje dodaje: „Posredstvom Alija!“[14]

Preneseno je od Ebu Abdullaha El-Džedelija: „Upitao me je Ali: ‘Želiš li da te obavijestim o dobrom djelu po kojem će onoga ko ga učini Allah uvesti u Džennet i o lošem djelu zbog kojeg će onoga ko ga učini Allah ničice oboriti u Vatru i neće primiti od njega nijedno djelo?’ i odgovorio sam da želim. Onda mi je proučio: Ko učini dobro djelo, njemu pripada nagrada bolja od toga, oni će na Danu Sudnjem sigurni biti od straha. A ko zlo djelo učini, takvim će lica u Vatru gurnuta biti[15] i potom rekao: ‘O Ebu Abdullah, to dobro djelo je ljubav prema nama, a loše djelo je mržnja prema nama.’“[16]

Nakon ovog kur'anskog obraćanja vezanog za suprotstavljanje Alijevim neprijateljima, uslijedila je Poslanikova potvrda, jer su prenesene predaje koje ljude kategorišu na one koji vole Imama Alija, a.s., i one koji ga mrze i ne razdvajaju ih dalje na one koji vole Poslanika, s.a.v.a., a ne vole Imama Alija, a.s., već je iman ljubav prema njima dvojici zajedno, zato što su njih dvojica jedna duša (i naše duše).

U Ahmedovom Musnedu preko više lanaca preneseno je da je Poslanik, s.a.v.a., rekao: „Ko vrijeđa Alija, zbilja on mene vrijeđa!“[17] i „Ljudi, ko vrijeđa Alija, na Sudnjem danu će biti proživljen kao Jevrej ili kršćanin.“[18]

Također u Ahmedovom Musnedu stoji: „Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Ne voli te niko ko nije vjernik i ne mrzi te niko osim licemjera!’“[19]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je pokazujući na Alija govorio: „Ljudi, preispitajte svoju djecu ljubavlju prema njemu, jer on, doista, ne poziva u zabludu i ne udaljava od upute. Pa ko (od djece) njega voli, on je od vas, a ko njega mrzi, nije od vas!“[20]

2. Poslanikova potvrda i podrška liniji imameta

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je u dušu ummeta usadio važnost uloge Imama Alija, a.s., i obavezu držanja do njegovog vođstva, jer je on taj koji će spasiti ummet i zaštiti ga od klizavog terena zablude i zastranjenja. Stoga je on, s.a.v.a., objasnio Ammaru: „Nakon mene u mom ummetu će biti nedaća i razilaženja sve dok se ne razmijene sablje među njima do te mjere da će jedan drugog ubijati i međusobno se odricati (…). O Ammare, onome ko se opasa sabljom kojom će pomoći Aliju protiv njegovog neprijatelja Allah će na Sudnjem danu staviti dvije biserne trake na ramena, a onome ko se opasa sabljom kojom će pomoći njegovom neprijatelju, Allah će na Sudnjem danu staviti dvije trake od vatre na ramena. Pa kada to vidiš, drži do ovog s moje desne strane, a mislio je na Alija.“[21]

Časni Kur'an je ukazao na nedaće kojima će ummet biti izložen nakon Poslanika, s.a.v.a., i koje će voditi ka razbijanju redova i razilaženju u govoru, što će dovesti do ulaska mnogih zaraćenih skupina u Vatru, a izbavit će se samo jedna skupina koja drži do Imama Alija, a.s., kao vođe i slijedi njegov pravac. Ovim Imam Ali, a.s., postiže najuzvišeniju vrijednost u svojoj prednosti nad ostalim muslimanima. Zato je u vezi s časnim ajetom Oni koji su se u svojoj vjeri raskolili i u stranke se podijelili – ni u čemu ti njihov nisi![22] preneseno: „Rekao je Zazan Ebu Omer da ga je Ali upitao: ‘Znaš li ti u koliko skupina su se razdijelili Jevreji?’ i on je odgovorio: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ Potom on sam odgovori: ‘U sedamdeset i jednu skupinu. Sve će u Vatru osim jedne koja je spašena! A znaš li u koliko skupina će se razdijeliti ovaj ummet?’ i Zazan mu ponovo uzvrati: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, na što mu Ali ponovo odgovori: ‘Razići će se u sedamdeset i tri skupine. Sve će u Vatru osim jedne koja je spašena. Znaš li u koliko skupina će se razdijeliti u vezi sa mnom?’ Zazan se iznenadi: ‘Zar će se razilaziti oko tebe?’, a Ali mu reče: ‘Da. U vezi sa mnom će se razdijeliti u dvanaest skupina, sve su u Vatri osim jedne koja je spašena, a ti si dio te skupine, o Ebu Omere!’“[23]

Časni ajet i pitajte sljedbenike Opomene, ako vi to ne znate[24] utvrđuje da je Imam autoritet kojem se obraća nakon Poslanika, s.a.v.a., za prevladavanje nedaća, u slučaju nejasnoće i nepoznavanja tačnog odgovora u novonastalim situacijama i okolnostima, jer je od Džabira preneseno da je objašnjavajući ovaj ajet rekao: „Kada je objavljen ajet i pitajte sljedbenike Opomene, ako vi to ne znate, Ali je govorio: ‘Mi smo sljedbenici Opomene.’“[25] Time se pojašnjava da je Imam Ali, a.s., predvodnik spašene skupine i učitelj ostalih ashaba, zbog straha da nesvjesno ne zapadnu u skupine zalutalih.

Od Ebu Se'ida se prenosi: „Sjedili smo i čekali Poslanika, s.a.v.a., dok nije izašao iz kuće jedne od svojih supruga. Ustali smo i pošli s njim kad mu se prekide vezica na sandali. Ali je ostao da je popravi. Poslanik, s.a.v.a., je prvo bio krenuo i mi smo krenuli s njim, ali je onda zastao da sačeka Alija pa smo i mi stali. Tad je rekao: ‘Doista, među vama ima jedan koji će se boriti da se ovaj Kur'an ispravno tumači isto kao što sam se ja borio da ga dostavim.’ Svaki od nas je poželio da bude taj, a među nama su bili i Ebu Bekr i Omer. On, s.a.v.a., im je rekao: ‘Ne (vi), već onaj što popravlja sandalu.’“ Ebu Se'id dodaje: „Otišli smo do njega da ga obradujemo, ali (po jednoj predaji) činilo se da kao da je on to već bio čuo.“ A u drugoj predaji stoji: „…on nije ni podigao glavu, kao da je i sam to čuo.“[26]

S ciljem još većeg izdvajanja reda Imama Alija od ostalih i zbog prepoznavanja, kako bi dokaz bio jači i da protivnicima Imama ne ostane nikakav izgovor, Božiji Poslanik, s.a.v.a., je za Ammara, Imamovog vjernog sljedbenika i pomagača, rekao: „Tebe će ubiti skupina nasilnika!“

Prenosi se od ‘Ikrima da je Ibn Abbas njemu i njegovom sinu Aliju govorio: „Idite kod Ebu Se'ida Hudrija i poslušajte njegove hadise.“ ‘Ikrima nastavlja: „Pa smo nas dvojica otišli i zatekli smo ga u njegovoj bašči. Kad nas je vidio, pokupio je svoj ogrtač, došao kod nas i sjeo. Počeo nam je govoriti i tako stigao do priče o izgradnji (Poslanikove) džamije: ‘Mi ostali donosili smo po jedan ćerpič, a Ammar je donosio po dva. Kad ga je Poslanik, s.a.v.a., vidio, počeo je brisati prašinu s njega i rekao mu je: ‘Ammare, što i ti ne nosiš po jedan ćerpić kako rade i tvoji drugovi?’ ‘Želim postići nagradu od Allaha’ odgovorio je on. Poslanik je nastavio brisati prašinu s njega i govoriti: ‘Teško Ammaru! Ubit će ga skupina nepravednih, on ih poziva ka Džennetu, a oni ga pozivaju u Vatru.’ A Ammar je tada počeo govoriti: ‘Tražim utočište kod Svemilosnog od smutnje.'’“[27]

Jedan od Poslanikovih načina da ukaže na buduća dešavanja, kojima je jasno pokazivao spoj i jedinstvo između linije Imama Alija i linije Poslanice i da je on njen prirodni i legitimni nastavak, čime ju je istovremeno štitio i čuvao svoj ummet od zabluda i zastranjenja, jeste njegovo upozorenje na opasnosti pokreta haridžija koji će se pojaviti kasnije i na njihovo neprijateljstvo prema Imamu Aliju, a.s. Ovo upozorenje predstavlja Imama Alija, a.s., kao liniju imameta koja manifestuje božanske vrijednosti, a ostali protivnički pozivi svi padaju u ponor niskosti i zastranjenja.

Prenosi se od Ebu Se'ida Hudrija: „Bili smo kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., dok je dijelio plijen; došao mu je Zu-l-Huvejsira, a on je čovjek iz Beni Temima, i rekao mu: ‘Božiji Poslaniče, budi pravedan!’ On mu uzvrati: ‘Teško tebi! Ko će biti pravedan, ako nisam ja? Doista si pao u očaj i postao gubitnik ako ti ja nisam pravedan!’ Omer se ponudio: ‘Poslaniče, dozvoljavaš li mi da mu odsiječem glavu?’, ali je Poslanik uzvratio: ‘Ostavi ga. Doista, on ima drugove pored čijih namaza će svaki od vas omalovažavati svoj namaz i pored čijeg posta će svaki od vas svoj post omalovažavati. Oni će učiti Kur'an koji ne prelazi njihove ključne kosti i izlazit će iz vjere kao što strijela prolazi kroz ulovljenju životinju.’ I nastavio je sve dok nije rekao: ‘Njihov znak je crn čovjek, čija se jedna mišica, poput ženske dojke, ili poput komada mesa, jako trese. Oni će ustati protiv skupine najboljih.’“ Ebu Se'id je dodao: „Svjedočim da sam ja čuo ovaj hadis od Poslanika, s.a.v.a., i svjedočim da se Ali ibn Ebu Talib borio protiv njih, a ja sam bio uz njega, pa je Imam Ali naredio da se nađe taj čovjek. Tražili su ga i doveden je, i vidio sam ga onako kako ga je Božiji Poslanik, s.a.v.a., opisao.“[28]

Od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., prenesene su i druge predaje koje govore o neophodnosti apsolutnog poštivanja Imama Alija, a.s., tj. te predaje objašnjavaju prednost Imama Alija, a.s., nad ostalima, kako onim muslimanima koji su živjeli s Poslanikom, s.a.v.a., u njegovom vremenu tako i onima koji će doći u budućnosti. Te predaje razjašnjavaju postupke Imama Alija i njegove stavove, koji ne predstavljaju neko vanredno stanje koje će mu u drugim okolnostima biti oduzeto, već je čvrsto držanje Imama Alija uz istinu ili njegova povezanost s istinom i istine s njim veza jedinstva pojma i primjera.

Sabit, Ebu Zerrov oslobođeni rob, kaže: „Ušao sam kod Umm Seleme i vidio je kako plače i spominje Alija, a.s. Govorila je da je čula Poslanika, s.a.v.a., kad je rekao: ‘Ali je s istinom, a istina s Alijem i neće se razdvojiti sve dok ne dođu meni kod vrela na Sudnjem danu.’“[29]

Također, preko više lanaca prenosilaca od Poslanika, s.a.v.a., preneseno je: „Doista, Ali je od mene, a ja sam od Alija. On je zaštitnik svakog vjernika poslije mene. Niko neće obavljati moju dužnost osim mene ili Alija.“[30]

3. Vijesti iz nevidljivog svijeta i kerameti

Imam Ali, a.s., odlikuje se nad ostalim ashabima mnogim kerametima, do te mjere da je njegovo izvještavanje o budućim događajima postalo očito svima u njegovom životu. Neki od slučajeva koji su se obistinili bili su sljedeći:

1. Njegovo predskazanje o izgradnji Bagdada, vladavini Abbasija, opis njihovog stanja i savladavanja Mongola. Rekao je on, a.s.: „Ez-Zevra, i šta ti znaš šta je Ez-Zevra (Bagdad)! Zemlja stabla metlike, u kojoj će se izgraditi zdanja, umnožiti se stanovnici, koju će sinovi Abbasa uzeti za svoju domovinu, za riznice svoga zlata, koja će im biti kuća zabave i igre, u kojoj će biti žestoka nepravda, nasilno uzurpiranje, razvratni predvodnici, pokvareni učači, izdajnički državnici, koje će služiti sinovi Perzije i Rima, koji ne postupaju međusobno po naredbi kada saznaju za nju i ne suzdržavaju se od zabrane kada je prepoznaju (…).“[31]
2. Došao je neki čovjek kod Zapovjednika vjernika, a.s., i rekao mu: „Zapovjedniče vjernika, prošao sam kroz Vadi-l-kure i vidio sam da je umro Halid ibn ‘Urfuta, pa molite oprost za njega.“ „Nije on umro i neće umrijeti sve dok ne bude predvodio vojsku zablude, čiji će nosilac zastave biti Habib ibn Džemmaz!“ – odgovorio je Imam, a.s. Tad je ispred minbera ustao jedan čovjek i rekao: „Zapovjedniče vjernika, ja sam tvoj sljedbenik i tebe volim!“ „Ko si ti?“ – upitao ga je Imam. Odgovorio je: „Habib ibn Džemmaz!“ Zapovjednik vjernika, a.s., mu onda reče: „Nemoj da budeš nosilac te zastave! A ti ćeš je nositi i ulaziti kroz ova vrata!“ ukazujući na ulaz Babu-l-fil. Nakon što je Zapovjednik vjernika, a.s., postao šehid, vrlo brzo je postao šehid i njegov sin Imam Hasan, a.s., da bi se poslije nekog vremena desilo ono što se desilo s Imamom Husejnom, a.s. Ibn Zijad, Jezidov namjesnik, poslao je Omera ibn Sa'da s vojskom prema Imamu Husejnu, a.s., postavljajući Halida ibn ‘Urfute za komandanta prethodnice, a Habiba ibn Džemmaza za nosioca zastave. On je tako ušao u kufsku džamiju kroz ulaz Babu-l-fil![32]
3. Preneseno je o njemu, a.s., da je krenuo prema Siffinu da bi se borio protiv Muavije i da je, stigavši u područje Kerbele, stao s jedne strane logora, a potom gledajući desno i lijevo rekao: „Ovdje će se, tako mi Allaha, njihova povorka zaustaviti i oni će ovdje boraviti!“ Zatim je dugo plakao. Upitali su ga: „Zapovjedniče vjernika, kakvo je ovo mjesto? I ko su oni?“ i odgovorio im je: „Ovdje je Kerbela, tu će nasilno i nepravedno ubiti jednu skupinu iz Muhammedove porodice, a s njima će biti ljudi koji će bez obračuna ući u Džennet.“ Potom je Imam, a.s., krenuo prema Siffinu, a ljudi nisu saznali značenje onog što je on govorio sve dok se s Imamom Husejnom, a.s., nije desilo ono što se desilo.[33]
4. Kada je Imam Ali, a.s., krenuo prema Nahravanu, jedan čovjek, koji je bio u prethodnici vojske, trčeći je došao i prišao mu govoreći: „Muštuluk, Zapovjedniče vjernika!“ „Kakav je muštuluk?“ – upitao ga je. Čovjek mu reče: „Oni su prešli rijeku kada su saznali za tvoj dolazak. Budi radostan, jer ti je Allah dao pobjedu nad njima!“ „Tako ti Allaha, jesi li ti vidio da su oni prošli rijeku?“ – upitao je Imam. On reče: „Da!“ tri puta ga je zaklinjao i svaki put je odgovorio potvrdno. Imam Ali, a.s., je rekao: „Tako mi Allaha, nisu prošli rijeku i neće je proći. Mjesto propasti njihove je na ovoj strani rijeke. Tako mi Onog Koji rascjepljuje zrno i stvara živa bića, neće oni stići do Eslasa niti Kasru Bevazina sve dok ih Allah ne ubije. Doista je pao u očaj onaj ko potvara.“[34]

Potom je jureći došao drugi konjanik i ponovio isto ono što je prvi bio govorio. Imam, a.s., nije obraćao pažnju na njega. Konjanici su svi trčeći došli do njega i ponovili istu stvar. Tad je Imam, a.s., rekao: „Njih ni deset neće preživjeti, a od vas ni deset neće poginuti.“

Imam, a.s., je ustao i obišao svoju vojsku. Jedan mladić iz vojske je govorio: „Tako mi Allaha, bit ću blizu njega, pa ako haridžije budu prešli rijeku, vrh ovog koplja ću mu zabiti u oko. Zar on tvrdi da zna nevidljivo?“

Kada je Imam, a.s., stigao do rijeke, vidio ih je kako su slomili oštrice svojih sablji, prerezali tetive svojih konja, spustili se na koljena i jednoglasno gromko uzvikivali: „Samo od Allaha je presuda!“ Tada je sišao onaj mladić i rekao: „Zapovjedniče vjernika, maloprije sam sumnjao u tebe. Doista, ja se kajem pred Bogom i pred tobom, pa oprosti mi!“ Zapovjednik vjernika, a.s., je rekao: „Doista, Allah je Taj Koji prašta grijehe, pa traži od Njega oprost!“[35]

5. Od Ismaila ibn Redžaa je preneseno: „Ustao je A'ša Bahila[36], a on je tada bio dječak, pred Imamom Alijem dok je držao govor i spominjao smutnje, pa rekao: ‘Zapovjedniče vjernika, koliko li je ovaj govor sličan bajci!’“

Imam, a.s., je rekao: „Ako budeš griješnik u onom što si rekao, neka te Allah pogodi (kazni) posredstvom dječaka iz Sekifa.“ Onda je Imam, a.s., šutio, pa je ustalo nekoliko ljudi i upitali su: „Zapovjedniče vjernika, ko je dječak iz Sekifa?“ „Dječak koji će vladati ovim vašim gradom. Neće ostaviti nijednu Božiju zabranu a da je ne povrijedi i odsjeći će glavu ovom dječaku svojom sabljom!“ – odgovorio je. Potom su upitali: „Koliko će dugo on vladati, Zapovjedniče vjernika?“ „Blizu dvadeset godina.“ – odgovorio je. Opet su pitali: „Hoće li on biti ubijen ili će umrijeti prirodno?“, a Imam, a.s., je odgovorio: „Umrijet će prirodnom smrću zbog bulimije (vučje gladi), probušit će svoj krevet onim što će mu izlaziti iz nutrine!“

Ismail ibn Redžā kaže: „Tako mi Allaha, svojim sam očima vidio A'šu Bahilu. Bio je među zarobljenicima koje su pripadali su vojsci Abdurrahmana ibn Muhammeda ibn Eš'asa i doveli su ga pred Hadždžadža, pa ga je on grdio i korio i tražio da izrecituje svoje stihove kojima je prije podstrekivao Abdurrahmana na bitku, a potom mu je tu odsjekao glavu.“[37]

Jedan od njegovih kerameta je događaj koji je zabilježen u Et-Tefsiru-l-kebiru, od Fehrudina Razija, u objašnjenju časnog ajeta Misliš li ti da su Stanovnici Pećine i Natpisa bili jedan od naših čudnih znakova?[38], gdje je rekao: „U vezi s Alijem preneseno je da je jedan od njegovih drugova krao i bio crni rob. Doveden je kod Alija, koji ga je upitao: ‘Jesi li krao?’ ‘Jesam!’ – odgovorio je i Imam mu je odsjekao ruku. Kad se vraćao od Alija, a.s., u putu je sreo Selmana Farisija i Ibn Kevvaa. Ibn Kevva ga je upitao: ‘Ko ti je odsjekao ruku?’ i on je odgovorio: ‘Zapovjednik vjernika, veliki poglavar muslimana, Poslanikov zet i Fatimin suprug!’ ‘Odsjekao ti ruku, a ti ga hvališ?!’ – začudio se Ibn Kevva i on mu je odgovorio: ‘Kako ga neću hvaliti, kad mi je odsjekao ruku pravedno i oslobodio me od Vatre?’ Selman je to sve čuo i prenio Imamu Aliju, a.s. Imam je pozvao crnca, stavio mu ruku na svoje mjesto, pokrio je nekim platnom i počeo učiti neke dove. Odjednom se čuo glas s neba: ‘Podigni platno s ruke!’ Podigli smo ga i vidjeli da mu je ruka ozdravila uz Božiju dozvolu i mudri čin!“[39]

Prenosi se od Ebu Zerra da je rekao: „Poslanik, s.a.v.a., me je poslao da zovem Alija. Došao sam do njegove kuće i glasno ga pozvao više puta, ali nije mi odgovorio. Vratio sam se i obavijestio o tome Poslanika, s.a.v.a. On mi je rekao: ‘Vrati se ponovo i zovi ga, jer je u kući.’ Vratio sam se i zvao ga, pa sam začuo mlin kako radi i prišao sam da vidim. Primijetio sam mlin kako melje, a niko ga ne okreće. Tad sam ga glasno pozvao. Izašao je raspoložen. Rekao sam mu: ‘Poslanik, s.a.v.a., te traži’ i on je došao, pa sam ja počeo gledati u Poslanika, s.a.v.a., a on u mene. Zatim je upitao: ‘Ebu Zerre, šta ti je?’ i odgovorio sam mu: ‘Božiji Poslaniče, čudo od čuda, vidio sam mlin koji radi u Alijevoj kući, a niko je ne okreće!’ ‘Ebu Zerre, doista, Allah ima meleke koji putuju po zemlji i oni su zaduženi da obavljaju neke poslove Muhammedove porodice’ – objasnio je Poslanik, s.a.v.a.“[40]