Manifestacije ličnosti Imam Alija, a.s., s duhovnog i moralnog gledišta

Autor: Abdurrahim El-Musevi
Izvor: Jedinstvena ličnost Imama Alija, a.s.
Share

Manifestacije ličnosti Imam Alija, a.s., s duhovnog i moralnog gledišta

Izvrsnost i prednost Imama Alija, a.s., nad ashabima nije ograničena samo na spomenute aspekte već je on, kao oličenje vrijednosti Poslanice, njenih pojmova i njenog morala, postao uzor i primjer koji je u dušama ashaba podstakao odlučnost i ambiciju, što mu je donijelo Božiju pohvalu. Navest ćemo neke detalje o njegovim duhovnim i moralnim odlikama koje su ga odvajale od drugih.

  1. Uzvišeni Allah je rekao: Ima svijeta koji prodaje dušu svoju Allahova zadovoljstva tražeći, a Allah je robovima Svojim milostiv.[1]

Ovaj časni ajet objavljen je o Aliju ibn Ebu Talibu, a.s., kad je Poslanik, s.a.v.a., započeo Hidžru i njega ostavio na svom mjestu da otplati njegove dugove i vrati stvari koje su mu povjerene njihovim vlasnicima, te kad je legao u Poslanikovu postelju dok su mnogobošci bili opkolili kuću. Uzvišeni Allah je objavio Džibrailu i Mikailu: „Ja sam vas dvojicu pobratimio i život jednog od vas učinio dužim od drugog, pa koji će od vas dati prednost svome bratu?“ Obojica su odabrala život, pa im je Allah objavio: „Zašto niste poput Alija ibn Ebu Taliba? Ja sam pobratimio njega i Muhammeda, pa je on legao u njegovu postelju žrtvujući sebe za njega i dajući njemu prednost u životu. Siđite na Zemlju i čuvajte ga od neprijatelja.“ Njih dvojica su sišli, a Džibrail mu se spustio kod nogu i rekao mu: „Čestitam ti, ko može biti poput tebe, Ebu Talibov sine, Allah se ponosi tobom pred melekima.“[2]

  1. Uzvišeni Allah je rekao: I hranu su davali, premda su je i oni voljeli, siromahu i siročetu i zarobljeniku: „Mi vas samo radi Allahova zadovoljstva hranimo, od vas nadoknadu niti zahvalnost ne želimo!“[3]

Većina je muslimana prenijela da se Imam Ali, a.s., kad su se Imam Hasan i Imam Husejn, mir s njima, razboljeli, pa im u posjetu dolazili Božiji Poslanik, s.a.v.a., i ostali muslimani, zavjetovao Allahu da će, iz zahvalnosti, postiti tri dana zaredom ako ozdrave. Isti zavjet su učinile njihova majka hazreti Fatima, s.a., i kućna pomoćnica Fidda. Kada je došao red da ispune zavjet, zadesilo se da Poslanikova, s.a.v.a., porodica nije imala nimalo hrane pa je Zapovjednik vjernika, a.s., posudio tri mjerice ječma. Hazreti Fatima, s.a., je onda samljela jednu mjericu i za svakog od njih ispekla po jedan samun. Imam Ali, a.s., je obavio akšam i došao kući i upravo su bili stavili samune da se iftare kad je stigao neki prosjak. Naravno, svako mu je dao svoj samun tako da te noći nisu ništa okusili, a sutradan su ponovo zapostili. Hazreti Fatima, s.a., je samljela i drugu mjericu i ispekla samun, ali taman kad su stavili sofru da se iftare, pojavilo se neko siroče i zatražilo od njih da mu daju hrane. I opet su dali svoje samune. I treći dan posta, kada su postavili iftar, došao im je neki zarobljenik i zatražio hrane, i ponovo su svi dali svoje samune, tako da oni tri dana nisu ništa okusili osim vode.

Božiji Poslanik, s.a.v.a., ih je četvrti dan vidio kako drhte od gladi – hazreti Fatimi se od velike gladi stomak bio zalijepio uz leđa, a oči joj se udubile – pa je rekao: „Pomozi, Bože! Muhammedova porodica umire od gladi.“ Tad je sišao Džibrail i rekao mu: „Evo ti od Allaha Uzvišenog čestitka na tvojoj porodici!“ Upitao ga je: „Kakva je to čestitka, Džibraile?“ i on mu je proučio suru Hel etaEl-Insan.[4]

  1. Dok je Imam Ali, a.s., u kufskoj džamiji držao govor, neko ga je pitao o ajetu: Međ’ vjernicima ima ljudi koji ispunjavaju zavjet dat Allahu! Pa ih ima koji su poginuli, a i onih koji to očekuju, i nimalo se promijenili nisu.[5]

Odgovorio je: „Bože, oprosti! Ovaj je ajet objavljen o meni, mom amidži Hamzi i sinu moga amidže ‘Ubejdu ibn Harisu. ‘Ubejde je otišao kao šehid na Bedru, Hamza je otišao kao šehid na Uhudu, a ja čekam najnesretnijeg koji će krvlju obojiti odavde do ovdje (pokazujući na svoju glavu i bradu) – to je predskazanje koje mi je povjerio moj miljenik Ebu-l-Kasim, s.a.v.a.“[6]

  1. Rekao je uzvišeni Allah: O vjernici! Ako neki od vas od vjere svoje otpadne, Allah će doista mjesto takvih dovesti ljude koje On voli, i koji Njega vole.[7]

Ovaj časni ajet je objavljen o Imamu Aliju, a.s.[8]

  1. Rekao je uzvišeni Allah: On je Onaj Koji je tebe osnažio Pobjedom Svojom i vjernicima.[9]

Od Ebu Hurejre je preneseno da je rekao: „Na Prijestolju je napisano: ‘Nema boga osim Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, Muhammed je rob Moj i Poslanik Moj, kojeg sam podržao posredstvom Alija ibn Ebu Taliba’ i to je značenje Božijih riječi: On je Onaj Koji je tebe osnažio Pobjedom Svojom i vjernicima, a pod vjernicima se misli na Alija ibn Ebu Taliba.“[10]

  1. Rekao je uzvišeni Allah: Da li je onda jednak onome koji pravdu naređuje, a i sam Pravim Putem ide?[11]

Od Ibn Abbasa je preneseno da je tu riječ o Aliju ibn Ebu Talibu.[12]

Ovaj časni ajet objašnjava pravednost Imama Alija, a to je odlika kojom se on posebno izdvajao. Pravednost je kod njega bila mjerilo koje je vladalo njegovim odnosima, postupcima i stavovima. Isti je sadržaj ajeta: A među ljudima koje stvaramo ima zajednica jedna koja Istini upućuje i prema njoj presuđuje![13], a Imam Ali, a.s., je rekao: „To smo ja i moji sljedbenici.“[14]

  1. Rekao je uzvišeni Allah: Oni koji dijele imetke svoje i noću i danju, i tajno i javno, takvima pripada nagrada njihova kod Gospodara njihova. Za njih nema straha niti će tugovati![15]

Imam Ali, a.s., je precizno predstavio način udjeljivanja i njegovu čistu i mudru prirodu koja ispunjava uzvišenu svrhu udjeljivanja. Njegova praksa u udjeljivanju sadake ili darova bila je takva da obrati pažnju na položaj onog koji je zaslužan s jedne, a da podstiče narod na udjeljivanje s druge strane. Zato je njegova praksa bila predmet pohvale časnog Kur'ana: Oni koji dijele imetke svoje i noću u danju, i tajno i javno, takvima pripada nagrada njihova kod Gospodara njihova. Muslimanski učenjaci su prenijeli da je ovaj časni ajet objavljen o Aliju, a.s., kada je imao četiri dirhema, od kojih je jedan udijelio po danu, jedan po noći, jedan tajno i jedan javno.[16]

  1. Kao što je Uzvišeni Allah naredio Svom Poslaniku, s.a.v.a., poniznost prema vjernicima: I krilo svoje milosti rasprostri onima od vjernika koji slijede tebe[17], Zapovjednik vjernika, a.s., oponašajući svog brata, Božijeg Poslanika, s.a.v.a., bio je ponizan prema vjernicima u svim situacijama, kako u moći tako i u slabosti, kako u vrijeme izolacije tako i u vrijeme vladavine, kako u ratu tako i u miru.

Ibn Ebu-l-Hadid je od Saliha, prodavača odjeće, prenio da je njegova nana srela Imama Alija, a.s., u Kufi dok je nosio hurme, pa mu nazvala selam i ponudila: „Zapovjedniče vjernika, dozvolite da vam ja ponesem ove hurme do vaše kuće!“ On joj je uzvratio: „Preče je da ih nosi glava kuće“ i zauzvrat joj ponudio nekoliko hurmi, ali ih je ona odbila. Kasnije je vidjela da je otišao do svoje kuće, potom se vratio u istoj odjeći, na kojoj je još bilo ljuski od hurmi, i održao džumu u toj odjeći.[18]

  1. Od Abdullaha ibn Hasana ibn Hasana je preneseno: „Ali, a.s., je za života Božijeg Poslanika, s.a.v.a., oslobodio hiljadu robova od zarade svojih ruku i znoja svog čela. Kada je postao halifa, pristizala mu je imovina, ali njegovo slatko i dalje su bile samo hurme, a odjeća samo bijela, tanka, pamučna tkanina.“[19]
  2. Preneseno je od Zazana: „Ali, a.s., je sam hodao po pijaci, upućivao zalutale, pomagao slabe, a kad bi prolazio pored prodavača i vlasnika dućana, otvarao bi im Kur'an i učio: Taj Drugi Svijet stvorili smo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole niti nered da čine. A sretan kraj bogobojaznima pripada![20][21]
  3. Što se njegove strpljivosti tiče, on se na dan vijećanja (šure), kad su mu prava bila uzurpirana, pozivao upravo na nju.

Prenosi se od Ebu Tufejla ‘Amira ibn Vasile: „Bio sam na ulazu na dan šure, pa su se podigli glasovi i čuo sam Alija, a.s., kako govori: ‘Ljudi su dali prisegu Ebu Bekru, a ja sam, tako mi Allaha, bio preči i zaslužniji od njega, pa sam poslušao i pokorio se iz straha da se ljudi ne vrate u nevjerstvo i počnu se ubijati.

Potom su ljudi dali prisegu Omeru, a ja sam, tako mi Allaha, bio preči i zaslužniji od njega, ali sam ipak poslušao i pokorio se, ponovo iz straha da se ljudi ne vrate u nevjerstvo i počnu se ubijati.

A sad, vi želite Osmanu dati prisegu? E ovoga puta neću poslušati i pokoriti se. Omer je mene stavio među petericu, gdje sam ja bio šesti. On nije vidio nikakvu moju prednost nad njima u dobroti, niti su mi oni sami to priznavali, nego smo svi bili tretirani kao jednaki. Tako mi Allaha, da hoću, mogao bih govoriti tako da ni Arap niti nearap, ni sljedbenik Knjige niti mnogobožac ne bi mogli zanijekati nijedno od mojih svojstava.’

Zatim je upitao: ‘Tako vam Allaha, vas peterica, ima li iko među vama da je brat Božijeg Poslanika osim mene?’

Odgovorili su mu: ‘Nema.’

Ponovo je upitao: ‘Ima li iko od vas amidžu poput Hamze ibn Abdulmuttaliba, Božijeg i lava Poslanika Njegovog, osim mene?’

I opet su odgovorili: ‘Nema.’

Nastavio je s pitanjima:

‘Ima li iko od vas amidžića poput moga amidžića Božijeg Poslanika, s.a.v.a.?’

‘Ima li iko od vas brata poput moga brata Džafera, ukrašenog s dva krila kojima leti s melekima u Džennetu?’

‘Ima li iko od vas suprugu poput moje supruge Fatime, kćeri Poslanika, s.a.v.a., Prvakinje žena ovog ummeta?’

‘Ima li iko od vas dva sibta poput Hasana i Husejna, dva sibta ovog ummeta, dva sina Božijeg Poslanika, s.a.v.a., osim mene?’

‘Ima li iko od vas da je ubio nekog od mnogobožaca Kurejša prije mene?’

‘Ima li iko od vas da je ispovijedao Jednoću Allaha prije mene?’

‘Je li i prema kome od vas Allah naredio ljubav osim prema meni?’

‘Ima li iko od vas da je ogasulio Poslanika, s.a.v.a., prije mene?’

‘Ima li iko od vas da je nastanjen u džamiji pa da prolazi kroz nju u stanju džunupluka osim mene?’

‘Ima li iko vas zbog kojeg je sunce vraćeno nakon što je bilo zašlo da bi obavio ikindiju, osim mene?’

‘Ima li iko od vas za kojeg je Božiji Poslanik, s.a.v.a., kad mu je doneseno pečeno pile pa mu se svidjelo, govorio: ‘Bože, dovedi mi Tebi najdraže stvorenje da sa mnom jede ovo pile’, pa da mu je došao, ne znajući za njegove riječi, i on ga pozvao za sofru, osim mene?’

‘Ima li iko od vas da se u svakoj teškoći koja bi se Poslaniku desila borio protiv mnogobožaca više od mene?’

‘Ima li iko od vas da je više od mene udovoljio potrebi Poslanika, s.a.v.a., u noći iseljenja, kada sam legao u njegovom postelju, svojom životom ga zaštitio i svoju mu krv stavio na raspolaganje?’

‘Ima li iko od vas da je primao petinu osim mene i Fatime?’

‘Ima li iko od vas da prima petinu, jednog dijela iz posebne i drugog dijela iz opće količine, osim mene?’

‘Ima li iko od vas osim mene da ga je očišćenim proglasila Božija Knjiga, kada je Poslanik, s.a.v.a., zatvorio ulaze u džamiju svim muhadžirima osim mog ulaza, na što su ustali njegovi amidže Hamza i Abbas i upitali ga zašto je zatvorio njihove ulaze, a ostavio moj, pa im Poslanik, s.a.v.a., odgovorio: ‘Nisam ga ja ostavio otvorenim niti sam ja zatvorio vaše, već je Allah otvorio njegov ulaz i zatvorio vaše.’?’

‘Ima li iko od vas kome je Allah upotpunio njegovo svjetlo s Neba da bi rekao: Pa podaj bližnjemu pravo njegovo?’[22]

‘Ima li iko vas da je šesnaest puta nasamo razgovarao s Poslanikom, osim mene, kada je objavljen ajet: O vjernici, kada se sa Poslanikom vi savjetujete, onda pred vaše savjetovanje milostinju podijelite!?’[23]

‘Ima li iko od vas da je sklopio Poslaniku oči prilikom preseljenja, osim mene?’

‘Ima li iko vas da je bio posljednja osoba koja je razgovarala s Poslanikom i bio s njim sve dok ga nije spustio u kabur, osim mene?’

Na sva su ova pitanja odgovorili odrično.“[24]

I pored svih ovih odlika i vrlina, Ali, a.s., je radi Allaha i na Njegovom putu pokazao strpljivost kako se muslimani ne bi razjedinili i kako se ljudi ne bi vratili u nevjerstvo ubijajući se, a ovo strpljenje je jedan od najljepših oblika strpljivosti i imat će neizmjernu nagradu.

  1. Imam Ali, a.s., je bio i najblaži kad bi ko napravio kakav propust, najlakše je prelazio preko nečijeg zla, pokazivao bi blagost spram neznanja ljudi i bio uzor za blagost. Istinu je rekao Božiji Poslanik, s.a.v.a., kad je rekao: „Kad bi blagost bila čovjek, to bi bio Ali.“[25] Na dan Bitke oko deve oprostio je Mervanu ibn Hakemu kad ga je savladao, iako mu je Mervan bio najveći neprijatelj i najviše ga je mrzio. Isto je postupio i prema Abdullahu ibn Zubejru, koji ga je javno vrijeđao i na govoru u Basri rekao: „Došao vam je hulja i opaki Ali ibn Ebu Talib!“ Imam Ali, a.s., tad je rekao: „Zubejr je bio jedan od nas, Ehli bejta, sve dok mu sin Abdullah nije narastao“[26], a na dan Bitke oko deve dospio je do njega i zarobio ga, ali mu je prešao preko neprijateljstva, rekavši mu samo: „Odlazi da te ne vidim!“ i ništa više![27]

 

[1] El-Bekare, 207.

[2] Usdu-l-gabe, sv. 4, str. 25; Ševahidu-t-tenzil, sv. 1, str. 98; El-Mustedreku ‘ala-s-sahihejn, sv. 3, str. 132; Nuru-l-ebsar, str. 86; Jenabi'u-l-mevedde, str. 92; Et-Tefsiru-l-kebir, sv. 5, str. 204; Musnedu Ahmed, sv. 1, str. 331; Tefsiru-t-Taberi, sv. 9, str. 140, i Es-Siretu-n-nebevijje, Zejni Dehlan, na margini Es-Siretu-l-halebijje, sv. 1, str. 307. Ibn Hadžer je u knjizi Tehzibu-t-tehzib, sv. 4, str. 439, rekao: „Rečeno je da je ovaj ajet objavljen o Suhejbu Er-Rumiju.“ Ja velim da izmišljanje ove i sličnih predaja dolazi od neprijatelja Ehli bejta, a.s., jer bez mnogo razmišljanja jasno je da časni ajet govori o žrtvovanju duše na Božijem putu, a to se odnosi jedino na Alija ibn Ebu Taliba, a.s., kada je legao u Poslanikovu postelju u noći Hidžre, a predaja o Suhejbu govori samo o darovanju imovine. Kakve veze ima između tog i onog? Zato nema veze između Suhejbovog događaja i časnog ajeta.

[3] El-Insan, 8–9.

[4] Usdu-l-gabe, sv. 5, str. 530; El-Vahidi, Esbabu-n-nuzul, str. 331; Ed-Durru-l-mensur, sv. 6, str. 299; Zehairu-l-‘ukba, str. 89 i 102; Nuru-l-ebsar, str. 102; Ruhu-l-me'ani, sv. 29, str. 157; Fethu-l-kadir, sv. 5, str. 338; Šerhu nehdži-l-belaga, sv. 1, str. 7; Tefsiru-l-Bejdavi, sv. 4, str. 235; Jenabi'u-l-mevedde, str. 93; Ševahidu-t-tenzil, sv. 2, str. 298 i Et-Tefsiru-l-kebir, sv. 30, str. 244, prenoseći iz El-Keššafa.

[5] El-Ahzab, 23.

[6] Nuru-l-ebsar, str. 97 i Es-Savaiku-l-muhrike, str. 80.

[7] El-Maida, 54.

[8] Et-Tefsiru-l-kebir, sv. 12, str. 20; El-Mustedreku ‘ala-s-sahihejn, sv. 3, str. 132; Kenzu-l-ummal, sv. 5, str. 428, sv. 6, str. 391, 393 i 396.

[9] El-Enfal, 62.

[10] Ahmed ibn Abdullah El-Esbehani, En-Nuru-l-mušte'el fi nuzile mina-l-kur'ani fi Ali, str. 89.

[11] En-Nahl, 76.

[12] Ševahidu-t-tenzil, sv. 1, str. 59. I Ibn Merdivejh ga je zabilježio u El-Menakibu po Kešfu-l-gumme, str. 96.

[13] El-A'raf, 181.

[14] Jenabi'u-l-mevedde, str. 109; Ševahidu-t-tenzil, sv. 1, str. 204.

[15] El-Bekare, 274.

[16] El-Vahidi, Esbabu-n-nuzul, str. 64; Et-Tefsiru-l-kebir, sv. 7, str. 98; Ed-Durru-l-mensur, sv. 1, str. 363; Tefsiru-l-keššaf, sv. 1, str. 164; Tefsiru-l-Hazin, sv. 1, str. 214; Zehairu-l-‘ukba, str. 88; Usdu-l-gabe, sv. 4, str. 25; Es-Savaiku-l-muhrike, str. 87; Medžme'u-z-zevaid, sv. 6, str. 334 i Nuru-l-ebsar, str. 70.

[17] Eš-Šu'ara, 215.

[18] Ibn Ebu-l-Hadid, Šerhu nehdži-l-belaga, sv. 2, str. 202.

[19] Ibid.

[20] El-Kasas, 83.

[21] Ibn Šehr Ašub, El-Menakib, sv. 2, str. 104.

[22] Er-Rum, 38.

[23] El-Mudžadele, 12. Božiji Poslanik, s.a.v.a., iz sažaljenja i milosti prema muslimanima nije štedio ništa svoje. Svoj život, živote svojih najmilijih, porodicu, ugled, vrijeme, imetak itd. stavio je u službu upućivanja na Pravi Put i izbavljenja ljudi. S druge strane, ni muslimani koji su imali sreću da žive u njegovom vremenu, kako iz ljubavi i privrženosti tako i iz neznanja i nepažnje, nisu ga štedjeli. Časni Kur'an u mnogim ajetima ukazuje na neobazrivost muslimana prema Poslaniku, s.a.v.a., objašnjava način ophođenja s njim i upozorava na posljedice nedoličnog ponašanja prema njemu. 12. ajet u suri El-Mudžadele objavljen je onda kada su mnogi ashabi konstantno tražili da nasamo razgovaraju s njim, a Poslanik, s.a.v.a., nije ih mogao odbiti. Kad je objavljen ajet: O vjernici, kada se sa Poslanikom vi savjetujete, onda pred vaše savjetovanje milostinju podijelite!, odjednom su svi prestali dolaziti i tražiti razgovor s njim nasamo, osim Imama Alija, a.s., koji je uprkos njegovoj poznatoj neimaštini, pronalazio sredstva za udjeljivanja sadake pred sastajanje s Poslanikom. Nakon što je više dani trajao „bojkot“, uzvišeni Allah je objavio 13. ajet kojim je ukinuo propis iz 12. ajeta! Ovaj događaj je vrlo poučan i zanimljiv: 1. Jedini koji je poslušao i primijenio 12. ajet iz sure El-Mudžadele u cijeloj historiji bio je Imam Ali, a.s. On je to činio iz poštovanja prema Allahu i ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.a., jer, realno, on nije imao potrebu da se sastaje s Poslanikom na taj način kad su njih dvojica zajedno živjeli i skoro uvijek bili zajedno. 2. Postalo je jasno da većina onih koji su prije zahtijevali sastajanje s Poslanikom, s.a.v.a., nije imala istinsku potrebu za tim. 3. Nama postaje jasno da su lažne i izmišljene sve raznorazne priče o velikodušnim ulaganjima nekih od političara i halifa, koji su navodno bili imućni, na putu islama, naročito lično radi Poslanika, s.a.v.a. Kako će dati 1000 dirhema da bi oslobodio nekog crnog roba poput Bilala u vrijeme kada se nije nadao nikakvom boljitku, ako nije želio izdvojiti 1 dirhem za sadaku i biti počašćen sastajanjem s Poslanikom, s.a.v.a.?!

[24] Feraidu-s-semtajn, sv. 1, str. 319; Ebu Bekr Ahmed ibn Musa ibn Merdivejh El-Isbehani (umro 410), Menakibu Ali ibn Ebu Talib ve ma nezele fi Ali, str. 130–132; El-Harazmi, El-Menakib, str. 31, hadis 31; Jusuf ibn Hatem ibn Fevz El-Mišgari El-‘Amili, Ed-Durru-n-nezim, str. 332; Es-Savaiku-l-muhrika, str. 156.

[25] Feraidu-s-semtajn, sv. 2, str. 68.

[26] Abdullah sin Zubejra bio je Aišin sestrić. U Bici oko deve najveću je ulogu imala Aiša, majka vjernika, a najveći utjecaj na nju je imao upravo Abdullah. Ova je bitka u suštini bila odraz najveće mržnje prema Poslanikovoj porodici od strane kurejšijskih saveznika Aiše, Abdullaha ibn Zubejra, Beni Umejje… Abdullah ibn Zubejr je u sebi gajio ovu mržnju do kraja svoga života. Kasnih godina kada je savladao Mekku, imao je namjeru da istrijebi sav Beni Hašim tako da ih sakupi u jednoj dolini i spali ih. Abdullah i njegov brat Urva su glavni prenosioci hadisa od svoje tetke, majke vjernika Aiše.

[27] Šerhu nehdži-l-belaga, sv. 1, str. 22.

  • 7 Marta, 2020