Delegacija iz Nedžrana u Medini
Delegacija iz Nedžrana u Medini
Ugodno područje Nedžrana sa svojih sedamdeset sela nalazi se na pograničnom području između Hidžaza i Jemena. Na početku pojave islama ovo područje je bilo jedino područje u Hidžazu naseljeno kršćanima, koji su iz određenih razloga odustali od obožavanja kipova i okrenuli se kršćanstvu. Časni Poslanik, s.a.v.a., je istovremeno, pišući pisma poglavarima velikih svjetskih država i vjerskim centrima, napisao pismo episkopu Nedžrana Ebu Harisu i u njemu pozvao stanovnike Nedžrana da prime islam. Sadržaj pisma je sljedeći:
“U ime Gospodara Ibrahima, Ishaka i Ja'kuba.
Ovo je pismo od Muhammeda, poslanika Božijeg, episkopu Nedžrana.
Hvalim Gospodara Ibrahima, Ishaka, i Ja'kuba i pozivam vas da umjesto robova obožavate Gospodara. Pozivam vas da izađete iz vilajeta robova Božijih i da uđete u vilajet Gospodara. Ako ne prihvatite moj poziv, (u najmanju ruku) morate platiti porez islamskoj vlasti (naspram te neznatne sume novca vi i vaša imovina bit će zaštićeni). U protivnom vam se obznanjuje opasnost.”
Neki šiitski historijski izvori dodaju da im je Poslanik, s.a.v.a., napisao i ajet vezan za sljedbenike knjige (Ali Imran, 64) u kojem se svi pozivaju na obožavanje jednog Boga.
Poslanikovi predstavnici došli su u Nedžran i uručili Poslanikovo pismo episkopu. On je pismo pažljivo pročitao pa oformio vijeće koje se sastojalo od istaknutih vjerskih i svjetskih ličnosti kako bi donijeli odluku. Jedna od osoba koja je učestvovala u vijeću bila je Šurahbil. On je bio poznat po razboritosti i kompetentnosti. On je episkopu odgovorio:
“Moje je znanje o vjerskim pitanjima neznatno. Stoga ja nemam pravo da dajem mišljenje. Ako se želite sa mnom posavjetovati o nekom drugom pitanju, mogu vam ponuditi rješenja. Ipak, prinuđen sam vam napomenuti da smo mi od svojih vjerskih predvodnika više puta čuli da će jednoga dana poslanstvo preći iz Ishakove u Ismailovu lozu. Moguće je da je Muhammed, koji je od Ismailove loze, taj obećani poslanik.”
Vijeće je dalo mišljenje da jedna skupina ljudi, kao delegacija predstavnika Nedžrana, ode u Medinu, kako bi izbliza ostvarila kontakt s Muhammedom, s.a.v.a., i razmotrila dokaze njegovog poslanstva. Odabrano je šezdeset najboljih i najpametnijih ljudi Nedžrana, na čijem su čelu bila tri vjerska predvodnika:
- Ebu Harese ibn Alkame, najveći (glavni) episkop Nedžrana, koji je bio zvanični predstavnik rimskih crkava u Hidžazu.
- Abdu-l-Mesih, vođa delegacije predstavnika, poznat po razboritosti i sposobnosti.
- Ejham, stariji čovjek, uvažena ličnost u narodu Nedžrana.
Delegacija predstavnika ušla je u džamiju u kasnim popodnevnim satima, noseći na sebi raskošnu svilenu odjeću, zlatno prstenje na rukama i križeve o vratovima. Uputili su selam časnom Poslaniku, ali je njihovo upadljivo i neprikladno oblačenje, i to u džamiji, jako uznemirilo Poslanika. Osjetili su da je Poslanik, s.a.v.a., zbog njih nemiran, ali nisu znali šta je razlog.
Odmah su stupili u kontakt s Osmanom ibn Affanom i Abdurahmanom ibn Avfom, koje su otprije poznavali. Rekli su im o čemu se radi, a oni su im odgovorili da je rješenje tog problema u rukama Alija ibn Ebu Taliba. Onda su se obratili Imamu Aliju, a.s. Imam im je odgovorio:
“Trebate promijeniti odjeću i doći kod Poslanika, s.a.v.a., jednostavno obučeni, bez zlata i ukrasa. U tom ćete slučaju biti uvaženi i poštovani.”
Predstavnici Nedžrana su onda u jednostavnoj odjeći i bez zlatnog prstenja došli kod Poslanika, s.a.v.a., i poselamili ga. Poslanik, s.a.v.a., im je odgovorio s posebnim poštovanjem i prihvatio neke poklone koje su mu bili donijeli. Prije nego što su krenuli u pregovore, predstavnici su rekli da im je nastupilo vrijeme molitve. Poslanik, s.a.v.a., im je dopustio da molitvu obave u medinskoj džamiji. Okrenuti prema istoku, obavili su svoju molitvu.
