Ibn Zijadov dolazak u Kufu i promjena situacije

Dok su trajala burna dešavanja u Kufi Jezid je primio vijest da je Muslim ušao u Kufu, da su mu sljedbenici dali prisegu i da je Nu‘man ibn Bešir pokazao slabost i nemoć u njegovu praćenju i slijeđenju. Vlast nad Iračanima, tj. nad Kufom i Basrom, dao je Ubejdullahu ibn Zijadu, koji je bio upravitelj Basre i zadužio ga za ovaj važan posao. U poruci mu je napisao da treba ući u Kufu, pronaći Muslima, zatim ga uhapsiti, pogubiti ili protjerati. Ubejdullah je iz istih stopa krenuo prema Kufi. Istog tog prvog dana po ulasku u Kufu održao je govor. Govorio je o Jezidovoj dobroti i strogoći. Pozvao je glavešine plemena i prema njima se oštro ophodio. Narod Kufe došao je u situaciju u kojoj se smanjuje broj pristalica istine, a uvećava se broj pristalica neistine. Kako to Kur'an kaže:

أَحَسِبَ النَّاسُ أَن يُتْرَكُوا أَن يَقُولُوا آمَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ وَلَقَدْ فَتَنَّا الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَلَيَعْلَمَنَّ اللَّهُ الَّذِينَ صَدَقُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْكَاذِبِينَ

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.[1]

Istinoljubivi su oni koji na Dan ispita ostanu postojani na onome što su rekli i kako su procijenili. Njih strah i želje ne odvraćaju od istine koju su prepoznali i ne stavljaju ih u red sljedbenika neistine. Pod lažovima se misli na one koji, koliko god da su prije nego što su se našli u problemima Božijih iskušenja zaista govorili istinu, ipak su dobro razlikovali istinu od neistine, sebe su smatrali pristalicama istine i neprijateljima neistine i usitinu je njihova namjera bila istrajnost na putu potvrđivanja istine. Željeli su da do posljednjeg dana i u svim okolnostima budu u okrilju istine, da budu njeni sljedbenici. Mislili su da neće odustajati od pomaganja istine i branit će je ako treba i životima svojim, ma šta da ih zadesi, da ih lažne nade neće odvratiti od tog puta i srca im neće biti zavarana čarima ovoga svijeta.

Međutim, onoga dana kada se promijeni situacija i okolnosti, i kada se s jedne strane nametnu teškoće puta istrajnosti, a s druge neistina sebe prikaže u svjetlu nada i obećanja, tada je potrebno pokazati zalaganje, požrtvovanost, potrebno je riskirati živote, dok se na drugoj strani nalaze blagodati, moć, život, naslađivanje, sladostrasti. U takvim okolnostima mijenja se njihovo duševno stanje. Strah i zebnja dolaze namjesto hrabrosti, sumnja i nedoumica namjesto vjerovanja, a mnogoboštvo i licemjerstvo namjesto iskrenosti.

Pod lažovima se ne misli samo na one koji čak i prije dana kušnje nisu imali namjeru podržavati istinu i ustajati protiv neistine. I oni su lažovi, ali i oni čije stanje preokreću Božiji ispiti i koji istinu i neistinu više ne vide onakvom kakvom su je vidjeli. Njihova se procjena danas, tj. nakon dolaska iskušenja, razlikuje od jučerašnje procjene.

[1]Al-‘Ankabût (29), 2.