Njegovanje i razvijanje osjećaja za ljepotu
Jasno je da oslanjanje isključivo na urođeni osjećaj za ljepotu nije dovoljan za upoznavanje svih ljepota te spoznaju prirodne ljepote i umjetnosti, nego je potrebno tu prirodnu snagu odgajati, razvijati i njegovati kako bi se ona u okrilju ispravnog odgoja i brige razvila i pojačala te kako bi čovjek bio u mogućnosti spoznati lijepa bića, onakva kakva ona jesu, i kako bi uživao u ljepoti i koristio se njome.
Sposobnost spoznaje ljepote, poput sposobnosti promišljanja i lijepog ponašanja ili moći govora i pisanja, skrivena je u dubinama ljudskih duša. Ispravan odgoj u stanju je ova umijeća i sposobnosti potaknuti i pretočiti ih iz mogućeg u stvarno. Ukoliko sposobnost spoznaje ljepote ne bude razvijana i odgajana, ukoliko taj tanani osjećaj ne bude ispravno usmjeravan i odgajan, ostat će ugušen i ugašen, tako da nikada neće procvjetati u dubini duše onog koji ga posjeduje.
Spoznaja ljepote vezana je i za razvoj, odgoj i obrazovanje ljudskih osjećanja. Što se više bude radilo na podizanju nivoa obrazovanja i kulture jedne države i odgajanju osjećaja ljudi, to će članovi zajednice bolje razumijevati i spoznavati prirodne i vještačke ljepote te osjećati prefinjenost lijepih bića i stvorenja.
“Osjećaj za ljepotu se ne razvija sam od sebe. On postoji u nama kao potencijal. U određenim vremenima i uslovima ovaj osjećaj ostaje zarobljen i skriven. Ukoliko se zapostavi, čak i kod onih naroda koji su osjećaj za ljepotu u prošlosti razvili do savršenstva, on nestaje i gubi se.”
“Ljepota može postojati i u prirodi, ali i u umjetničkim djelima koje je čovjek napravio svojim rukama. Međutim, da bi neko volio ljepotu ili shvatio šta je to prirodna ljepota, on mora manje ili više da se osposobi; drugim riječima, mora biti obrazovan i odgojen. Spoznaja vanjskog svijeta je sposobnost prepoznavanja, zato su i rekli: Lik i slika svake stvari je, zavisno od stepena kulture ljudi, različita.”
U savremenom svijetu, među razvijenim nacijama, pitanju ljepote posvećuje se posebna pažnja. Sve društvene klase i kategorije ljudi izražavaju snažno zanimanje za nju i njihov osjećaj za ljepotu svakim danom je izraženiji i snažniji.
Ljudi žele da im svako mjesto i sve stvari izgledaju lijepo: da žive u lijepo uređenoj kući, da nose lijepu odjeću, da svakoga dana uljepšavaju i ukrašavaju lice i kosu, da sjede na udobnom i lijepom namještaju i voze lijep automobil, da im avlija i dnevni boravak budu ispunjeni raznobojnim cvijećem, žele da njihov trpezarijski sto, pa čak i pakovanja njihovih lijekova budu lijepa i sa stilom. Novac koji ljudi razvijenih zemalja danas troše na ljepotu i uljepšavanje, ako nije veći, nije ni manji od iznosa koji se troši za najnužnije životne namirnice.
Nema sumnje da su u svakoj državi napredak opće kulture i povećanje stepena spoznaje društva aktivni činioci i poticaj razvoja prefinjenog osjećaja prepoznavanja ljepote i kultiviranja osjećaja ljubavi prema lijepom, ali ne bismo trebali zaboraviti da su i prefinjeni ukus i iznimna osjećajnost i prefinjenost snažnih pisaca i učenih pjesnika odigrali veoma bitnu i značajnu ulogu u stvaranju osjećaja za ljepotu. Oni su bili ti koji su svojim istančanim opažanjima i ukusom izrazili ljepote prirode i spoznali svojim prefinjenim osjećajima ono što obični promatrač ne primjećuje, nakon čega su svoja zapažanja i zaključke pretočili u književne, prozne i poetske oblike, ili su ih oslikali na svojim slikarskim platnima i predstavili društvu. Na taj način oni su utjecali na oblikovanje i usmjeravanje osjećaja ljepote kod ljudi, čineći da i oni zajedno s njima učestvuju u njihovom osjećaju za ljepotu.
“Naravno, primitivni narodi, djeca i osobe bez izgrađene kulture ushićuju se i raduju jarkim i razigranim zvukovima i bojama, međutim, oni obično ostaju ravnodušni pred ljepotom šume, veličanstvenošću drveta i ljepotom zalaska sunca, ne pokazujući da takvi prizori na njih vrše bilo kakav utisak i utjecaj.
