Razlike među stanovnicima Dženneta u korištenju džennetskih položaja

U mnoštvu ajeta i predaja jasno se ukazuje na činjenicu da Džehennem ima dubine i da Džennet ima stupnjeve i položaje. Najniža razina Dženneta pripada onima koji su djelovali po obavezama, a najviši stupanj Dženneta, stupanj ridvana (zadovoljstva Božijeg), pripada posebnim ugodnicima (evlija hass) Božijim i onima koje je Bog učinio iskrenim (muhlesin).

Allah Uzvišeni kaže:

Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A Allahovo zadovoljstvo je veće; to će, doista, uspjeh veliki biti! [1]

U vezi s rečenicom: A Allahovo zadovoljstvo je veće, u tefsiru El-Mizan, u 9. svesku, na 354. stranici rahmetli Allame Tabatabai kaže: “Zadovoljstvo Božije veće je i bolje od svih blagodati Dženneta i zbog ovog je riječ ridvanun došla u neodređenom obliku, za koji se ne može predočiti granica, odnosno i ako zadovoljstvo Božije bude čak i malo, opet je veće od svih blagodati, ne iz aspekta što su te blagodati potekle iz zadovoljstva Božijeg – iako je u zbilji tako – već zbog toga što istinsko robovanje i obožavanje Boga na koje poziva Kur'an jest robovanje iz ljubavi, ne iz pohlepe za Džennetom, ni iz straha od Džehennema. Najbolja sreća i uspjeh kod zaljubljenika je da pridobije zadovoljstvo svoga voljenog, a ne to da se trudi da udovolji sebi i zadovolji sebe.”

Robovanje Bogu iz ljubavi i zaljubljenosti, kako se o tome govori i u nekim predajama, najbolje je robovanje i svojstveno je samo slobodnim i dobrim ljudima. Zbog ovog se može tvrditi da je najveći džennetski položaj ridvan, koji pripada samo onima koji iskreno robuju Bogu – slobodnim i dobrim robovima.

Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na Onom svijetu razlika u stepenima i prednostima bit će, doista, veća.[2]

Ovaj ajet ukazuje na činjenicu da je različitost stupnjeva ljudi uvjetovana njihovim trudom i nastojanjem. Nisu na istom stupnju onaj koji ima malo djela i onaj koji ima mnoštvo djela. Pored toga razlike u onosvjetskim stupnjevima položajima su neusporedive sa razlikama u ovosvjetskim razinama u korištenju njegovih mogućnosti, jer je Onaj svijet neuporedivo veći od Ovog, u tolikoj mjeri da se to ne može ni zamisliti.

Razlozi superiornosti na Ovom svijetu su razlike u korištenju imetka, bogatstva, ugleda i ovosvjetskih položaja, a ovo sve je, u to nema sumnje, ograničeno. A superiornost i različitost stupnjeva na Onom svijetu temelji se na mjeri u kojoj su se ljudi koristili vjerovanjem i iskrenošću, što su stanja čovjekovog srca i, bez sumnje, takve različitosti nije moguće uporediti sa različitostima koje postoje na Ovom svijetu.[3]

Kako je na to i prije ukazano, govor Poslanika, s.a.v.a., u ovom dijelu podsjeća čovjeka na činjenicu da se ne treba zadovoljiti izvršavanjem obaveza i napuštanjem zabranjenih stvari. Dakako, ukoliko se neko zadovoljava nižim stupnjevima Dženneta, može ostati na tom nivou, ali doći će dan u kojem će vidjeti da su njegovi prijatelji na višim razinama i u tom danu će on žaliti zbog propuštene prilike. Da bismo i mi postigli te više razine, moramo smanjiti vrijeme odmora i zabave a više se okrenuti ibadetu.

Treba reći da je odmor – u mjeri u kojoj je neophodan – potreban, nekad postaje i obavezan, a često sam odmor biva uvod u obavljanje dužnosti. Naprimjer, ako čovjek nije odmoran, u toku namaza i ibadeta je pospan i nije dovoljno raspoložen, ili ako se ne odmori, prilikom slušanja predavanja ne može razumjeti. Želi se reći da prekomjerno i neumjesno odmaranje, i ako ne odvede čovjeka u Džehennem, u najmanjem biva uzrokom zaostajanja za drugima.

[1] Et-Tevbe, 72.

[2] El-Isra, 21.

[3] El-Mizan, sv. 13, str. 72.