Slatkoća robovanja (ibadeta) nakon istigfara

قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَى أَنفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِن رَّحْمَةِ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ

Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.[1]

Ovo je Božiji glas koji kaže:

O robovi Moji koji ste pretjerali, o robovi koji ste se ogriješili, o robovi koji ste sebi nepravdu nanijeli, nemojte da gubite nadu u Moj oprost. Dođite Meni. Uđite u moju milost i učinite tevbu. Ja ću prihvatiti.

Kako ovaj hadis kudsi izvrsno opisuje pokajanje:

Uplakani glas griješnika Mi je draži od tespiha onih koji tespih zbore.

U noćima kadra čovjek treba da ide na vrata svoga Gospodara i plače. Svakog trenutka treba da razmišlja kako bi se prisjetio grijehā. Ne treba nikome govoriti za njih jer je priznavanje grijehā pred drugima grijeh. Neka sam u svom srcu bude svoj sudac. Neka bude onaj ko će sam sebe ukoriti. Treba se prisjetiti se svih grijehā koje je počinio. Potom ih treba iznijeti i odnijeti Gospodaru. Treba priznajti gdje je pogriješio, zaplakati nad njima, pokazati Bogu svoju nemoć, zatražiti oprost, zatražiti pranje. Bog će svima oprostiti. Učinit će naše duše čistim. Poslije toga će čovjek osjetiti jedan užitak i jednu slast. U nama će se javiti posebno stanje kada ćemo osjetiti slatkoću ibadeta. Tada će grijeh i njegova slatkoća biti neznatna i mala u našim očima.

[1] Zumer, 53.