Velika privrženost Poslanika namazu

U predaji u kojoj časni Poslanik, s.a.v.a., savjetuje Ebu Zerra on namaz predstavlja najboljim i najodabranijim djelom koje čovjek može u vrijeme lagodnosti raditi:

“O Ebu Zerre, Allah Uzvišeni namaz je učinio radošću mojih očiju, i učinio je da zavolim namaz kao što je učinio da gladan voli hranu, a žedan vodu. Zaista se gladan zasiti kad jede, žedan utaži žeđ kada se napije, a ja se ne zasitim namaza.”

Za onoga koji želi primiti savjet Poslanika, s.a.v.a., i koji ga želi izabrati za uzor sebi, najbolje je da vidi kakvi su bili život i ponašanje Poslanika, s.a.v.a., zato što Poslanik, s.a.v.a., sebe predstavlja praktičnim uzorom, a ovo je najbolji način odgoja za one koji su zaljubljenici i ljubitelji Poslanika, s.a.v.a., i koji žele koračati njegovim putem.

U jednoj predaji stoji:

“Od Ovog vašeg svijeta volim lijep miris i žene, a namaz je radost mojih očiju.”

To što je Poslanik, s.a.v.a., rekao da je namaz izvor radosti njegovih očiju najbolji je izraz koji čovjek može upotrijebiti u vezi sa svojim voljenim ili u vezi sa onim koga puno voli. U takvim slučajevima se kaže: Taj je radost mojih očiju.

Uzvišeni Bog u Kur'anu Musaa, a.s., predstavlja kao svjetlost očiju njegove majke:

Kad smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe. Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti. I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod “okom Mojim”.

Do ondje gdje kaže:

Kada je sestra tvoja otišla i rekla: “Hoćete li da vam ja pokažem onu koja će se o njemu brinuti?” Mi smo te majci tvojoj vratili da se raduje i da više ne tuguje. (Ta-ha, 38-40)

Parvin E'tesami je opjevala ovu priču u stihovima, a mi ćemo ovdje prenijeti jedan dio tih stihova:

Musaova majka kada u Nil Musaa

Spusti prema riječi Uzvišenog Gospodara,

Sama s obale uputi ona pogled tužavni,

Reče: O sine sitni moj bezgriješni,

Ako zaboravi te milost Gospodara,

Kad se izbaviš s tog broda bez kormilara,

Ako te se Čisti Bog pak ne sjeti,

Voda, iznenada, da zemlju da ti odleti…

Tad objava stiže: Kakve su to misli nevaljane?

Naš putnik već stiže do kuće odabrane,

Zastor sumnje učini neka bude poderan,

Pa da vidiš dal’ korist dobila si il’ zijan,

Mi uzesmo ono što ti si ubacila,

Ruku Istine vidjela si, a nisi je prepoznala.

Poslanik, s.a.v.a., kaže: Namaz je izvor radosti očiju mojih. S obzirom da mi ne možemo ovo pitanje shvatiti, onda to on objašnjava na jedan lijep način kako bi nama bilo pojmljivo. Mi imamo potrebu za hranom i pićem. Ako jedno vrijeme ne konzumiramo hranu, jako ogladnimo i u tom stanju za nas je hrana najpoželjnija stvar. Također i kada jako ožednimo, postajemo veoma privrženi vodi i ništa drugo ne volimo kao svježu i hladnu vodu. Poslanik, s.a.v.a., poručuje: Moja privrženost namazu poput je privrženosti gladnog i žednog čovjeka hrani i piću, s razlikom što gladan čovjek, nakon konzumiranja hrane, postaje sit, žedan čovjek, nakon što popije vode, utaži svoju žeđ, ali ja se nikad ne zasitim namaza.

Ovim objašnjenjem objelodanjuje se važnost namaza, pa ako čovjek nakon obavljanja obaveza nađe priliku, od pohvaljenih djela koja može obavljati najbolje djelo je namaz, kao što je to bila praksa Poslanika, s.a.v.a., i imama, neka je mir na njih, a mi ćemo navesti nekoliko predaja da bismo što više rasvijetlili ovo pitanje:

Imam Sadik, neka je mir na njega, je rekao: “Ali, neka je mir na njega, je bio takav da ukoliko bi mu se desilo nešto neprijatno, počeo bi klanjati i rekao bi:

Pomozite sebi strpljenjem i namazom!”[1]

Imam Sedždžad, neka je mir na njega, poručuje:

“Nije se desilo da neka nesreća pogodi Zapovjednika pravovjernih, a da on u tom danu ne bi klanjao hiljadu rekata, udijelio šezdeseterici siromaha i postio tri dana.”[2]

U vezi sa pažnjom i ustrajnošću Poslanika u namazu u Biharul-envaru je zabilježeno:

“Poslanik, s.a.v.a., deset je godina stajao na namazu dok mu noge ne oteknu i lice ne požuti.”[3]

“O Ebu Zerre, svakom čovjeku koji u danu i noći klanja dvanaest rekata, osim obaveznih namaza, njegovo je obavezno pravo kod Boga kuća u Džennetu.”

[1] El-Bekare, 45; Musredrekul-vesail, sv. 2, str. 481.

[2] Biharul-envar, sv. 41, str. 132.

[3] Biharul-envar, sv. 10, str. 40.