Razine i stepeni Božije jednoće
Razine i stepeni Božije jednoće
Tevhid ima stepene i razine, isto kao što i mnogoboštvo (širk), koje stoji nasuprot tevhida, posjeduje stepene i razine. Dok ne pređe sve razine tevhida, čovjek neće biti istinski jednobožac.
Tevhid po biti
Tevhid po biti podrazumijeva prepoznavanje svete biti po jednoći. Prva spoznaja koju svako ima o Svetoj Biti jeste Njeno bogatstvo i neovisnost. Znači, postoji Bit Koja ni s jednog stanovišta nema potrebu ni za kojim bićem i Koja je, po kur'anskoj terminologiji, Ganijj – apsolutno neovisna Bit. Svakoj stvari treba On, traži pomoć od Njega, a On nije ni o kome ovisan.
يَا أَيُّهَا النَّاسُ أَنتُمُ الْفُقَرَاءُ إِلَى اللَّـهِ ۖ وَاللَّـهُ هُوَ الْغَنِيُّ الْحَمِيدُ
O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.[1]
Terminologijom filozofa, On je nužno postojeće biće.
Druga činjenica je prvotnost, odnosno to da je On izvor i ishodište svega, On je Stvoritelj. On je početak i Stvoritelj ostalih stvorenja. Sva stvorenja su od Njega, a On ne potiče “od nečega”. Terminologijom filozofa, On je prvotni uzrok.
Ovo je prvo saznanje i prva predstava koju svako ima o Bogu. Dakle, svako ko promišlja o Bogu i upušta se u dokazivanje ili negiranje, potvrđivanje ili poricanje, ima takvo shvatanje i takav pojam u svom umu da postavlja pitanje da li postoji zbilja koja nije ovisna o nekoj drugoj zbilji, da su sve zbilje ovisne o njoj i da su nastale njenom voljom, a da on sama nije nastala iz nekog drugog izvora.
Tevhid po biti znači da ova zbilja nije “dvojna” i ne prihvata mnoštvo. Nema slične sebi.
لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَيْءٌ
Ništa i niko nije kao On![2]
Nema ni jednog bića na razini Njegove Biti.
وَلَمْ يَكُن لَّهُ كُفُوًا أَحَدٌ
I niko Mu ravan nije![3]
Činjenica da se jedno biće ubraja u jedinku jedne vrste, kao naprimjer, Hasan je jedinka ljudske vrste – gdje čovjek sigurno može pretpostaviti i druge pojedince – jeste nešto što je svojstveno stvorenjima i kontingentnim bićima. Bit Nužno Postojećeg Bića je čista od ovoga.
Budući da je Bit nužno postojećeg Bića jedinstvena, onda je i svijet u pogledu izvora i ishodišta i u pogledu povratka i kraja jedinstven. Svijet nije nastao iz brojnih izvora, niti se vraća brojnim izvorima. Nastao je iz jednog izvora i jedne zbilje.
قُلِ اللَّـهُ خَالِقُ كُلِّ شَيْءٍ
Ti reci: “Allah je stvoritelj stvari svake.”[4]
I vratit će se istom tom izvoru i istoj toj zbilji.
أَلَا إِلَى اللَّـهِ تَصِيرُ الْأُمُورُ
Eto, Allahu će se sve vratiti![5]
Drugim riječima, svijet egzistencije ima jedan pol, jedno središte i jednu osovinu.
Odnos Boga i svijeta je odnos Stvoritelja sa stvorenim, tj. odnos uzroka (uzroka koji dovodi u postojanje) sa posljedicom, a ne odnos osvijetljenosti sa sijalicom ili odnos čovjekove svijesti sa čovjekom. Tačno je da Bog nije odvojen od svijeta. On nije ni unutar oblika, ni izvan njih [6] On je sa svim stvarima, a stvari nisu s Njim.
وَهُوَ مَعَكُمْ أَيْنَ مَا كُنتُمْ
On je s vama gdje god da budete![7]
Međutim, neophodnost neodvojenosti Boga od svijeta nije u tome da je Bog za svijet isto što i osvijetljenost za sijalicu i svijest za dijelove tijela. Da je tako, Bog bi bio posljedica svijeta, a ne svijet posljedica Boga, jer je osvijetljenost posljedica sijalice, a nije sijalica posljedica osvijetljenosti. Isto tako, neophodnost neodvojivosti Boga od svijeta i čovjeka ne znači da Bog, svijet i čovjek imaju isti smjer i da svi jednom voljom i jednim duhom posjeduju kretanje i život. Sve su ovo svojstva stvorenja i kontingentnih bića, a Bog je čist od svojstava stvorenja.
سُبْحَانَ رَبِّكَ رَبِّ الْعِزَّةِ عَمَّا يَصِفُونَ
Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju oni![8]
[1] Fatir, 15.
[2] Eš-Šura, 11.
[3] El-Ihlas, 4.
[4] Er-Ra‘d, 16.
[5] Eš-Šura, 53.
[6] Nehdžu-l-belaga.
[7] El-Hadid, 4.
[8] Es-Saffat, 180.
