Datum rođenja hazreti Fatime, s.a.
Datum rođenja hazreti Fatime, s.a.
Historičari se razilaze o pitanju datuma rođenja hazreti Zehre, ali je među šiijskim učenjacima rašireno mišljenje da je ona rođena u petak, 20. džumadul-uhra, pete godine po poslanstvu. Ostali smatraju da je ona rođena pet godina prije poslanstva.[1]
Ebu Basir prenosi rivajet od Imama Sadika, a.s., da je rekao:
„Fatima je rođena 20. džumadul-uhra 45. godine od rođenja Poslanika. Živjela je osam godina u Mekki i deset u Medini. Živjela je sedamdeset i pet dana poslije časnog Poslanika. U utorak, 3. džumadul-uhra 11. godine po Hidžri njena uzvišena duša vinula se u najveće stepene melekuta.“[2]
Jedno od imena te velike žene je Siddika, što znači ona koja mnogo potvrđuje (istinu), jer je hazreti Zehra, s.a., puno potvrđivala (istinitost) svoga oca. U govoru je bila iskrena, kao što je i u svom djelovanju i svojoj odanosti postupala veoma iskreno. Zbilja joj je dostajalo i pristajalo ime Velika Siddika (Siddikeje Kubra), kako to njen potomak Imam Sadik, a.s., kaže: „Vrijeme je proticalo i sva (kreacija) se kretala na osovini spoznaje ličnosti hazreti Fatime, s.a.“[3]
Sljedeće ime koje je dobila zbog velikog dobra i berićeta koji su od nje dolazili jeste Mubareka. Časni Kur’an je spominje kao Kevser, jer se porod Božijeg Poslanika nastavio samo putem svetog bića hazreti Zehre. Ona se smatra majkom čistih Imama, a.s., i majkom čiste loze Poslanikovih potomaka. Ona je branila Poslanikovo poslanstvo i svojim bićem prigrlila teškoće s kojima se suočila na putu postojanosti i istrajnosti naspram tlačitelja i onih koji su skrenuli sa staze poslanstva. Brojno potomstvo je upravo ono obilno dobro i veliki berićet ili najvažniji primjer velikog berićeta koji je Gospodar podario plemenitom Poslaniku. U suri El-Kevser se eksplicitno ukazuje na to.
Od Ibn Abbasa se prenosi da je Božiji Poslanik rekao:
ابْنَتِي فَاطِمَةُ حَوْرَاءُ آدَمِيَّةٌ، لَمْ تَحِضْ وَلَم تَطْمُثْ، وَإِنَّما سَمَّاهَا فَاطِمَةَ، لِأَنَّ اللهَ فَطَمَهَا وَمُحِبِّيهَا عَنِ النَّارِ
„Moja kćerka Fatima je hurija u ljudskom liku. Ona nema mjesečno krvarenje i nijedan muškarac nije došao u kontakt s njom. Gospodar je iz tog razloga nazvao Fatima jer je Gospodar nju i njene sljedbenike oslobodio džehennemske vatre.“[4]
Također se od Poslanika prenosi da je rekao:
إِنَّ فَاطِمَةُ حَوْرَاءُ إِنْسِيَّةٌ كُلَّمَا اشْتَقْتُ إِلَى الْجَنَّةِ قَبَّلْتُهَا
„Zaista je Fatima hurija u ljudskom liku. Kad se god poželim Dženneta, ljubim je.“[5]
Majka Enesa ibn Malika kaže:
„Fatima Zehra je izgledala poput punog mjeseca, svijetla poput sunca koje se pojavi iza oblaka. Imala je vlasi crne boje i više od bilo koga drugog ličila je na Božijeg Poslanika.“[6]
Hazreti Fatima, budući da je bila očišćena od svake prljavštine i ružnoće, dobila je nadimak Čista (Tahira). Po riječima Imama Bakira, a.s., Fatima nikada nije imala menstruaciju ni nifas.[7]
Časni Kur’an u ajetu Tathir svjedoči njenu očišćenost od svake vrste prljavštine.
Fatima je bila zadovoljna gorčinama, problemima, nedaćama i nagradama koje joj je Uzvišeni Gospodar odredio na Ovome svijetu. I Gospodar je, također, bio zadovoljan njome, kao što je časni Kur’an u suri Ed-Dahr izvijestio onda kada je On iskazao Svoje zadovoljstvo njenim postupcima i podario joj sigurnost od velikog straha Sudnjega dana. Na nju se odnosi ajet:
رَّضِيَ اللهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ
Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim.[8]
Kao što možemo primijetiti iz njenog načina postupanja, bez sumnje je imala strah od svoga Gospodara.
Zvala se i Muhaddisa jer su meleci razgovarali s njom isto kao što su razgovarali s Merjemom, kćerkom Imranovom, Musaovom majkom i Sarom, suprugom Ibrahima, a.s., i koju su obradovali viješću o rođenju Ishaka, a nakon njega Ja’kuba.
Budući da je Božiji Poslanik izuzetno poštovao i cijenio položaj hazreti Zehre, nazvao ju je „Ummu ebiha“, što znači majka svoga oca, jer kod Poslanika niko nije bio omiljen kao hazreti Zehra, s.a. Niko nije uživao tako izuzetno visok položaj kao ona. Poslanik se prema Zehri ponašao poput djeteta prema svojoj majci, baš kao što je i hazreti Fatima, s.a., prema svom plemenitom ocu imala sklonost poput sklonosti majke prema svom djetetu. Stalno ga je grlila i vidala rane na njegovom blagoslovljenom tijelu umanjujući očevu bol i patnju.
Ona je također nosila nadimak „Ummul-e'imme“, što znači majka imama, jer je Božiji Poslanik izvijestio da su Imami iz Zehrinog poroda i da će se hazreti Mehdi roditi iz roda te velike žene.[9]
[1] Tezkiretul-havas, str. 306; Durerul-simtejn, str. 175; Zehairul-ukba, str. 62; Makatilut-talibijin, str. 30; i od šiitskih izvora: Ibn Šehr Ašub, El-Menakib, sv. 3, str. 357; Kulejni, Usule Kafi, sv., 1, str. 458; Biharul-envar, sv. 43, str. 6-9.
[2] Delailul-imame, str. 10.
[3] Biharul-envar, sv. 43, str. 105; El-Menakib, sv. 3, str. 233.
[4] Tarihu Bagdad, sv. 12, str. 331, hadis 6772; Kenzul-ummal, sv. 12, str. 109.
[5] Tarihu Bagdad, sv. 5, str. 87; El-Gadir, sv. 3, str. 18.
[6] Mustedreku Hakim, sv. 3, str. 161.
[7] Biharul-envar, sv. 43, str. 19.
[8] El-Maide’, 119.
[9] Jenabi'ul-mevedde, sv. 2, str. 83; Muntehabul-asar, str. 192; Kenzul-ummal, sv. 12, str. 105.
