Smrt
Smrt
Koji je stvorio smrt i život da bi vas ispitao koji će od vas bolje djelovati, i On je Nepobjediv i mnogo oprašta.[1]
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Kada neko od vas umre, za njega je počeo Sudnji dan – on vidi svoje dobro i svoje zlo.”[2]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Ono pri nečemu neko umre – djelu i svojstvu – Allah, dž.š., će ga proživjeti na tome.”[3]
3. Imam Ali, mir s njim: “Smrću se završava Dunjaluk.”[4]
4. Imam Ali, mir s njim: “Smrt je ahiretska kapija.”[5]
5. Imam Sadik, mir s njim, u vezi sa ajetom: Reci, smrt od koje bježite, zaista će vas ona posjetiti: “Broji godine, zatim broji mjesece, zatim dane, zatim sate, zatim udisaje, a kada dođe njihov čas, neće ga moći ni odložiti niti ubrzati.”[6]
6. Imam Sadik, mir s njim: “U prošlosti je jedan narod rekao svome poslaniku: ‘Moli svoga Gospodara da otjera smrt od nas!’ On je molio i Bog je otjerao smrt od njih. Oni su se toliko namnožili da su im kuće postale tijesne i imali su brojno potomstvo. Svako jutro kada bi ustali svako je bio obavezan nahraniti oca, djeda, majku i pradjeda, čistili su ih i sređivali te zbog toga nisu mogli privređivati za život. Na kraju rekoše: ‘Moli svoga Gospodara da nas vrati u stanja u kojima smo bili.’ Molio se njihov poslanik i vratili su se u ranija stanja.”[7]
Uvjerenost u smrt
Svako živo biće će smrt okusiti! I sigurno će vam na Sudnjem danu plaće vaše u potpunosti biti date, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, taj je postigao šta je želio; a život na Ovom svijetu je samo varljiva roba.[8]
1. Imam Ali, mir s njim: “Ne vidjeh vjerovanja praćenog uvjerenošću koje kod čovjeka više liči na sumnju, kao što je smrt; zaista, on svakodnevno prati umrle do mezarja i pokopava ih, a vraća se obmani Ovoga svijeta i ne prolazi se strasti i grijeha. Pa kada čovjeku ne bi bilo grijeha koji bi počinio niti obračuna, koji bi bio protiv njega, osim smrti koja raskida njegov savez i rastura nje govu skupinu i djecu mu čini siročićima, bilo bi mu dovoljno da se prođe Dunjaluka zbog žestine napora i umora.”[9]
2. Imam Ali, mir s njim, u savjetu sinu Hasanu, mir s njim: “Znaj, o sine moj, da si stvoren za svijet Ahireta, a ne za Ovaj svijet, za nestanak, a ne za trajanje vječno, za smrt, a ne za život. Ti se nalaziš na mjestu koje ti ne pripada, u kući pripremanja i na putu prema Svijetu budućem. Gonjen si smrću, od koje bjegunac ne može izmaći, budući da će ga ona, zasigurno, nadvladati. Zato budi oprezan spram nje da te iznenada ne bi nadvladala, kad si u stanju grješnom i misliš o pokajanju, ona podiže prepreku između tebe i pokajanja. U slučaju takvom, upropastit ćeš sebe.”[10]
3. Imam Ali, mir s njim: “Smrt vas goni. Ako zastanete, zgrabit će vas, ako bježite, sustignut će vas. Vezana je za vas jače od vaše sjenke. Smrt je svezana za čeone pramene vaše.”[11]
4. Imam Sadik, mir s njim: “Uzvišeni Allah nije stvorio ništa izvjesnije od smrti, a da je u isto vrijeme u vezi s njom prisutna tolika sumnja koja je najsličnija onoj u kojoj nema nikakve izvjesnosti.”[12]
Blizina odlaska
1. Imam Ali, mir s njim: “Kada si u bijegu, a smrt u potjeri, pa kako je taj susret blizu!”[13]
2. Imam Ali, mir s njim: “Preseljenje je posve blizu.”[14]
3. Imam Ali, mir s njim: “Nema odsutnog koji je bliži od smrti.”[15]
Tumačenje smrti
1. Imam ZejnulAbidin, mir s njim, kada je bio upitan o smrti: “Za vjernika je smrt poput skidanja zamazane, ušljive odjeće, otvaranja lanaca i teških vratnih okova, a zamjena za najotmjeniju i najčišću odjeću, najokretnije jahalice i najsigurnija staništa. A za nevjernika je poput skidanja odjeće raskošne, izbacivanja iz sigurnog staništa, a zamjena za najzamazaniju i najušljiviju odjeću, najstrašnija staništa i najveće kazne.”[16]
2. Imam Kazim, mir s njim, kada je došao kod čovjeka koji se nalazio u smrtnom hropcu: “Smrt, to je pročišćivač koji čisti vjernike od grijeha i posljednja je bol koja ih zadesi kao nadomjestak za čišćenje od posljednjih grijeha koji su ostali u njima, i lišava nevjernike od dobra i posljednji je užitak koji im biva dat u zamjenu za njihova dobra koja imaju…”[17]
3. Imam Dževad, mir s njim, kada je bio upitan o smrti: “To je san koji vam dolazi svake noći, osim što je ona dugotrajna; nakon nje se ne budi sve do Sudnjeg dana, pa ko u svome snu vidi nebrojena veselja i nebrojene strahote – pa kakvo je stanje onoga ko je radostan i ko je uplašen u snu? Takvo je stanje smrti, zato se pripremite za nju!”[18]
Smrt vjernika
One kojima meleci čisti duše uzimaju, i kojima govore: “Mir vama! Uđite u Džennet zbog onoga što ste činili!”[19]
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Smrt je mirišljivi cvijet vjernika.”[20]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Smrt je dragocjenost vjernika.”[21]
3. Imam Rida, mir s njim, prilikom obilaska jednog svoga prijatelja: “Kako si?” – “Kada si otišao, susreo sam smrt”, odgovori čovjek, misleći na veliku bol koju je pretrpio. Zatim ga Imam upita: “Kakvom si je vidio?” Odgovori: “Jako bolnu.” Imam na to reče: “Nisi je susreo, već si susreo ono što te upozorava na smrt i prikazuje ti neka njena stanja…”[22]
Sjećanje na smrt
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Mnogo se sjećajte onoga što razara užitke.” Upitaše ga: “O Poslaniče, šta je to što razara užitke?” Reče: “Smrt. Zaista su najpronicljiviji vjernici oni koji se najviše sjećaju smrti i koji su najspremniji za nju.”[23]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Mnogo se sjećajte smrti jer nema čovjeka koji to čini, a da mu Allah neće oživjeti srce i olakšati umiranje.”[24]
3. Imam Ali, mir s njim, sinu Hasanu, mir s njim: “O sine moj, često se sjećaj smrti i mjesta gdje ćeš iznenada otići i dospjeti poslije smrti tako da si, kad ti dođe, već na oprezu spram nje i da si sebe već pripravio za nju, te ti ona ne dolazi posve iznenada i ne zatiče te.”[25]
4. Imam Sadik, mir s njim: “Sjećanje na smrt umrtvljuje strast u duši i iskorjenjuje zasade nemara, daruje srcu snagu obećanjima Božijim, ublažava narav, skida bajrake strasti, stišava vatru pohlepe i Dunjaluk čini neznatnim.”[26]
5. Imam Sadik, mir s njim: “Često se sjećajte smrti, jer zaista će se onaj čovjek koji često misli na smrt odreći Ovoga svijeta!”[27]
6. Imam Hadi, mir s njim: “Sjeti se trenutka kada ćeš pasti pred svoje bliske, a nema ni liječnika da te može zaštititi, ni druga da ti može koristiti!”[28]
Spremanje za smrt
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko se nada smrti, utrkuje se u činjenju dobra.”[29]
2. Imam Ali, mir s njim: “Spremite se za smrt jer vas već natkriljuje. Budite ljudi kojima se viknulo pa su se razbudili i koji znaju da Svijet ovaj nije kuća za njih, pa traže da ga zamijene.”[30]
3. Imam Ali, mir s njim: “Zaista za onu stvar za koju ne znaš kada će te zaskočiti trebaš biti spreman prije nego te zadesi.”[31]
4. Imam Ali, mir s njim: “Čudim se čovjeku koji vidi da svakodnevno biva umanjeno od njega i njegova života, a i pored toga se ne sprema za smrt.”[32]
5. Imam Ali, mir s njim: “Preduprijedite smrt i tegobe njene, i prije nego nastupi, vi se za nju pripravite, i pripremite se za nju prije njena spuštanja.”[33]
6. Imam Ali, mir s njim: “Nije postavio smrt na zaslužno mjesto onaj ko smatra sutrašnji dan svojim životom.”[34]
7. Imam Ali, mir s njim, kada je bio upitan u vezi s pripremom za smrt: “Izvršavanje naredbi (farzova), čuvanje od zabranjenog (harama) i sticanje lijepog morala. Nakon toga, svejedno je čovjeku ide li on smrti ili smrt ide njemu. Tako mi Allaha, svejedno je sinu Ebu Talibovom da li će sam otići smrti ili će smrt doći njemu.”[35]
Priželjkivanje smrti
563. Poslanik, s.a.v.a.: “Neka se niko ne proklinje smrću zbog nevolje koja ga je zadesila, već neka kaže: ‘Bože moj, poživi me dok je život za mene bolji i uzmi mi dušu kada je smrt bolja za mene!’”[36]
564. Poslanik, s.a.v.a.: “Neka niko od vas ne priželjkuje smrt, osim ako je siguran u svoja djela.”[37]
565. Imam Ali, mir s njim, u pismu Harisu Hemdaniju: “Često se sjećaj smrti i onog što je poslije nje. Nikad ne poželi smrt, osim s razlogom postojanim.”[38]
566. Imam Kazim, mir s njim, čovjeku koji je poželio smrt: “Da li je između tebe i Allaha neka rodbinska veza zbog koje će ti stići pomoć?” Odgovori: “Nije.” Imam upita: “Da li si ispred sebe poslao dobrih djela kojih ima više od loših?” Odgovori: “Nisam.” Imam reče: “Pa u tom slučaju ti tražiš vječnu propast!”[39]
Smrtna agonija
Smrtne muke će zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći.[40]
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Budite prisutni kod svojih umirućih i predlažite im da izgovaraju La ilahe illallah i obradujte ih Džennetom, jer su u tim trenucima zaista usplahireni i strpljivi muškarci i žene, i šejtan se više nego ikada u tim trenucima primakne čovjeku. Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, posjeta meleka smrti teža je od hiljadu udaraca sabljom. Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, čovjekova duša neće otići s Ovoga svijeta sve dok mu svaka žila ne pretrpi bol.”[41]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Kada bi životinje znale o smrti ono što vi znate, nikad ne biste pojeli ugojenu životinju.”[42]
3. Imam Ali, mir s njim: “Smrt zaista ima muke, one su tako strašne da se ne mogu ni opisati ni shvatiti umom ljudi na Svijetu ovome!”[43]
Razlog neomiljenosti smrti
1. Poslanik, s.a.v.a., čovjeku koji ga je pitao za razlog neomiljenosti smrti: “Imaš li imetka?” On reče: “Imam.” Upita ga Poslanik, s.a.v.a.: “Jesi li ga poslao ispred sebe na Ahiret?” “Nisam”, odgovori on. Reče Poslanik, s.a.v.a.: “E pa zbog toga ne voliš smrt.”[44]
2. Imam Hasan, mir s njim, kada je bio upitan zašto se smrt ne voli: “Zato što ste razorili Ahiret, a izgradili Dunjaluk, a vi ne volite da se preselite iz sređenog u srušeno.”[45]
Iznenadna smrt
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Iznenadna smrt je olakšanje za vjernika, a srdito kažnjavanje nevjernika.”[46]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Iznenadna smrt je olakšica za vjernika, a srdžba za nevjernika.”[47]
3. Poslanik, s.a.v.a.: “U predznake Sudnjeg dana spadaju česta oduzetost i česta iznenadna smrt.”[48]
Praćenje dženaze
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Putuj dvije godine radi dobročinstva roditeljima, putuj jednu godinu radi održavanja rodbinskih veza, putuj milju radi obilaska bolesnika, putuj dvije milje radi praćenja dženaze!”[49]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Očuvajte svoj mir i lagahno hodajte prilikom praćenja dženaze.”[50]
3. Ed-Da‘vat: “Kada bi Poslanik, s.a.v.a., slijedio dženazu, obuzimala bi ga tuga, razmišljao bi i malo bi pričao.”[51]
4. Imam Sadik, mir s njim: “Prvi poklon koji biva dat umrlom vjerniku je oprost grijeha učesnicima na njegovoj dženazi.”[52]
5. Imam Sadik, mir s njim: “Prikladno je da bližnji onoga koga je smrt zadesila obavijeste braću po vjeri o smrti da bi mogli učestvovati na dženazi i da bi mu klanjali namaz, kako bi na taj način i njima stigla nagrada, a i oprost za umrlog.”[53]
Ukop
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Kada čovjek umre početkom dana, ne treba ga nigdje ostavljati, osim u mezar.”[54]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Ne ukopavajte svoje umrle noću, osim ako ste na to prisiljeni.”[55]
3. Poslanik, s.a.v.a.: “Allah, dž.š., najmilostiviji je prema Svome robu onda kada on bude spušten u svoj mezar.”[56]
4. Imam Ali, mir s njim: “Naredio nam je Poslanik, s.a.v.a., da svoje umrle kopamo među dobre robove jer se mrtvi uznemire lošim komšijom kao što se od njih uznemire i živi.”[57]
Šta slijedi čovjeka nakon smrti
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Umrlog prati troje: porodica, imetak i njegova djela. Dvoje se vraća, a ostaje jedno: vraćaju se porodica i imetak, a ostaju njegova djela.”[58]
2. Imam Sadik, mir s njim: “Vjerniku i nakon smrti od šest stvari stiže nagrada: od djeteta koje moli za oprost, primjerka Kur’ana koji je ostao iza njega, sadnice koju je zasadio, hajrata tekuće vode, bunara koji je iskopao i od dobra običaja koji je od njega preuzet i koji se provodi.”[59]
[1] El-Mulk, 2.
[2] Kenzu-l-‘ummal, 42123.
[3] Isto, 42721.
[4] Nehdžu-l-belaga, govor 156.
[5] Gureru-l-hikem, 319.
[6] El-Kafi, 3/262/44; El-Džumu‘a, 8; El-A‘raf, 34.
[7] Biharul-envar, 14/463/30.
[8] Ali ‘Imran, 185.
[9] Biharul-envar, 6/137/40.
[10] Nehdžu-l-belaga, pismo 31.
[11] Isto, pismo 27.
[12] El-Fekih, 1/194/596.
[13] Nehdžu-l-belaga, mudrost 29.
[14] Isto, mudrost 187.
[15] Biharul-envar, 71/263/2.
[16] Me‘ani-l-ahbar, 289/4.
[17] Me‘ani-l-ahbar, 289/6.
[18] Isto, 289/5.
[19] En-Nahl, 32.
[20] Kenzu-l-‘ummal, 42136.
[21] Isto, 42110.
[22] Me‘ani-l-ahbar, 289/7.
[23] Biharul-envar, 82/167/3.
[24] Kenzu-l-‘ummal, 42105.
[25] Nehdžu-l-belaga, pismo 31.
[26] Biharul-envar, 6/133/32.
[27] Isto, 82/168/3.
[28] Isto, 78/370/4.
[29] Isto, 77/171/7.
[30] Nehdžu-l-belaga, govor 64.
[31] Gureru-l-hikem, 3468.
[32] Isto, 6253.
[33] Nehdžu-l-belaga, mudrost 190.
[34] El-Kafi, 3/259/30.
[35] Emali-s-Saduk, 97/8.
[36] Sunenu Ebi Davud, 3108.
[37] Kenzu-l-‘ummal, 42153.
[38] Nehdžu-l-belaga, pismo 69.
[39] Kešfu-l-gumme, 3/42.
[40] Kaf, 19.
[41] Kenzu-l-‘ummal, 42158.
[42] Emali-t-Tusi, 453/1011.
[43] Nehdžu-l-belaga, govor 221.
[44] El-Hisal, 13/47.
[45] Me‘ani-l-ahbar, 390/29.
[46] El-Kafi, 3/112/5.
[47] Kenzu-l-‘ummal, 42775.
[48] El-Kafi, 3/261/39.
[49] Nevadiru-r-Ravendi, 5.
[50] Emali-t-Tusi, 383/827.
[51] Ed-Da‘vat, 259/736.
[52] El-Kafi, 3/173/3.
[53] ‘Ilelu-š-šerai‘, 301/1.
[54] El-Kafi, 3/138/2.
[55] Kenzu-l-‘ummal, 42385.
[56] Isto, 42386.
[57] Isto, 42916.
[58] Isto, 42761.
[59] El-Fekih, 1/185/555.
