A one žene, čijeg se neposluha pribojavate, vi savjetujte, pa se potom i u postelji od njih rastavite, pa ih i udarite! A kad vam poslušne budu, tada protiv njih koraka nikakva ne poduzimajte. Allah je zbilja uzvišen i velik! En-Nisa’, 34.
Šta se podrazumjeva pod ovim ,,udaranjem” koje je spomenuto u ajetu? Da li muž zaista može fizički udarati suprugu ili se ovo odnosi na nešto drugo? Svako dobro, selam.
Odgovor
بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله رب العالمين والصلاة والسلام على سيدنا ونبينا محمد وآله الطيبين الطاهرين.
Poštovana sestro, selam alejkum
Hvala vam na javljanju i na vrlo lijepom pitanju.
U odgovoru bismo skrenuli pažnju na sljedeće:
- Prvobitno niko ne može nikog udariti i svi ljudi su jednaki u međusobnim odnosima. Jedino Svevišnji Allah, Koji je stvoritelj i vlasnik svega što postoji, posjeduje apsolutno pravo na sve.
- Svevišnji Allah, Koji posjeduje apsolutna prava, može i ovlastiti neke od Svojih robova za određene obaveze, odredbe, odgovornosti i provedbe Njegovih zapovijedi.
- Čovjek je slobodno biće čiji se život, kako sa idividualnog tako i sa društvenog aspekta, može odvijati samo u okvirima određenih pravila i zakona. Pravila i zakoni kako daju smjernice tako i ograničavaju čovjeka, a normalni ljudi radi svoje dobrobiti svjesno i odgovorno prihvataju ograničenja kako bi ostvarili svoje ciljeve u slobodnim poljima.
- Znajući složenost čovjekove psihe, njenu izloženost izazovima strastima, prohtjevima, sebičnosti i njegove slabosti u određenim momentima, svi zakoni, kako nebeski tako i svjetovni, pored svih svojih uputa, smjernica, obećanja i podsticaja, obavezno predviđaju ukore i kazne. Oni se mogu drastično razlikovati u vrstima, načinima i visinama kazne, ali su suglasni u nužnosti i neophodnsti kazne. Jer je svima evidentno da u određenim situacijama ništa drugo osim kazne ne može spriječiti pojedinca ili skupinu od zla, nereda ili poroka koji donosi ogromne i nenadoknadive štete drugim pojedincima ili zajednici. I Svevišnji Allah, Koji je Svemilosni, Svemogući i Mudar, odredio je čak i žestoke kazne, kako za Ovaj tako i za Onaj svijet. Znamo da i najliberalnije države imaju rigorozne mjere i kazne za kršenje zakona.
- U islamu porodica je najvažnija institucija i sveta ćelija ljudskog društva. Od nje zavisi kako sreća, odnosno nesreća, pojedinca tako i sreća i nesreća društva. Zdrava, čista i čestita porodica je cilj većeg dijela islamskih učenja. U islamu porodica ima sljedeća svojstva:
a) legitimni brak između muškarca i žene čije duše su se sjedinile na temelju ljubavi, velikog poštovanja i požrtvovanosti.
b) uloge muža i žene nisu paralelne, već podupirajuće tako da jedne druge upotpunjavaju.
c) dužnosti i odgovornosti su usredsređene ka jednom zajedničkom cilju.
d) cilj porodičnog – bračnog života nije materijalne i prolazne prirode da bi se sveo na lične interese, već je uzvišene i vječne prirode i nadilazi čak i granice porodice.
e) sklad i harmonija u mislima, osjećanjima i djelovanju u svjetlu jedinstvenog uređenja vrijednosti.
Nakon udaje hazreti Fatime, s.a., i prelaska u kuću Imama Alija, a.s., sutradan, Božiji Poslanik, s.a.v.a., im je došao u posjetu. Upitao je Imama Alija, a.s.: „Kako si našao svoju suprugu?“ on reče: „Krasan pomagač u robovanju Allahu!“
U islamu dužnosti i obaveze muža i žene su određene od strane Svemilosnog, Sveznajućeg i Mudrog Gospodara, stoga bi sklapanje braka značilo preuzimanje odgovornosti u skladu sa već određenim obavezama i dužnostima, tj. da se svaka strana zavjetuje da savjesno izvrši svoje preuzete obaveze kako bi ostvarili zajednički cilj.
U islamu, najvažniji garant za opstojnost bračnog života je unutrašnja budna svijest, a to je bogobojaznost.
Muslimanska porodica, kako je pokazalo iskustvo u svim muslimanskim zemljama, uvijek je bila ispunjena mirom, spokojem, toplinom, nježnošću, samilošću, sažaljivošću, požrtvovanošću, strpljivošću, produktivnošću i darivanjem dobrota, olakšanja i smiraja. Porodica je bila najsigurnije i najpouzdanije utočište za svakog člana, posebno djecu.
Danas, nakon što je zapadna „civilizacija“ rasturila instituciju porodice na zapadu, zbog njegove apsolutne naučne, kulturne i medijske dominacije nad ostalim društvima i prodiranja njegovih otrovnih zabluda u naša društva, poljuljani su stubovi porodičnog života i pojmovi su se počeli mijenjati.
- Časni ajet iz kojeg ste naveli drugi dio glasi: Muškarci su nadređeni i staraju se o ženama zato što je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju ono što je Allah odredio da se čuva. One čije neposlušnosti se pribojavate vi posavjetujte, a onda napustite postelje njihove, pa ih i udarite! Ako vam postanu poslušne, protiv njih ništa ne činite. Allah je, doista, uzvišen i velik.
U ovom časnom ajetu, se ukazuje na sljedeće:
a) budući da je porodica najvažnija zajednica, mora postojati vođa koji će je predvoditi, a za to je od strane Allaha određen muž.
b) Stvoritelj je svakom od muškaraca i žena dao različite odlike zbog kojih su za neke obaveze sposobni muškarci dok su za neke sposobne žene. Muškarac je sposobniji za vođenje zajednice. Dakle, nije u pitanju prednost muškarca nad ženama, već u ovom slučaju on je sposobniji, dok je u nekim drugim slučajevima sposobnija žena.
c) u svakoj hijerarhiji, zajednica, tim, grupa, institucija, firma, kompanija, država… mogu funkcionisati, uspjeti i opstati samo onda kada su podređeni, poslušni i pokorni nadređenima. Pokornost je nužnost pozicije, a kod Allaha je samo bogobojaznost mjerilo vrijednosti i prednosti. Zato Svevišnji Allah u ovom časnom ajetu, pored dužnosti i obaveze muža da se treba starati i finansijski održavati porodicu, najprije ukazuje na pokornost žene prema mužu i čuvanja muževog obraza, časti i imovine u njegovom odsustvu.
d) ukoliko dođe do nepoštivanja preuzete odgovornosti i kršenja obaveza do mjere da prijeti opstojnosti porodice od strane žene, kao u svim drugim oblicima zajednice (institucije, firme, kompanije, države…), vođa – staratelj – porodice treba poduzeti konkretne mjere kako bi zaštitio porodicu. Savjetovanje koje podrazumjeva razgovor sa ženom o eventualnim problemima i o razlozima devijantnih ponašanja nastojeći ih ukloniti, pridobivanje njenog srca, ubjeđivanje u negativnost posljedica njenih ponašanja, prijateljsko dogovaranje o sporovima, pomaganje u shvatanju nejasnoća, ukoliko postoje,… produktivan prijateljski razgovor, naročito između bračnih parova, uvijek mogu biti put rješenja, ukoliko postoji iskrena namjera i želja. Naravno, takav razgovor može biti jako djelotvoran u slučaju uposlenika i poslodavca u firmi, službenika i rukovodilaca u državi… Ukoliko savjetovanje ne djeluje, logični redosljed je da se izrazi nezadovoljstvo sa ponašanjem žene, u slučaju bračnog para uskraćivanjem pažnje, kako časni Kur'an obrazlaže, izbjegavanje u postelji … kako bi izvršio psihički pritisak i naveo je na razmišljanje i popravljanje svog ponašanja. Takav je normalni redosljed i u ostalim institucijama kao što su firme, timovi, grupe, kompanije… da se pokaže nezadovoljstvo u skladu sa okolnostima i uvjetima. Bez sumnje ova mjera bi trebala trznuti osobu koja je bila u nehaju ili olahko uzimala stvar, pa se ponašala nedolično i bahato. Međutim, stvarnost je pokazala da, iako vrlo rijetko, može se desiti da ne bude nikakve koristi ni od strpljivog i dobronamjernog savjetovanja niti od pokazivanja nezadovoljstva i da žena svjesno i namjerno prkosi, da se uporno inati i insistira na svome devijatnom ponašanju. U svim formama zajednica, tu je mjesto za kažnjavanje i diciplinske mjere zarad odvraćanja. Vrsta kazne u raznim slučajevima zavisi od okolnosti i uvjeta. Negdje se sudi i završi u zatvoru. Negdje se dobije otkaz s posla. Negdje plati novčana kazna. Negdje izgubi čin ili orden… Šta muž može učiniti da čuva porodicu, da popravi stanje, da čuva intimnost, jer ovakve stvari su čvrsto povezane sa obrazom i kada se iznesu u javnost, više se ne mogu popraviti? Svevišnji Allah u takvom slučaju odobrava mužu da udari ženu, pod dva uvjeta: 1) ne iz osvete, već ukoliko to može popraviti stanje, 2) ne nasilnički da uzrokuje lom ili modricu, već samo da je odvrati od neposlušnosti. Udaranje iz osvete se kosi sa duhom pobožnosti i nije dozvoljeno, kao što se i nasilničko udaranje koje uzrokuje lom ili modricu smatra velikim grijehom i povlači odmazdu ili plaćanje otkupnine.
Naravno, ovakav pristup se pravilno shvata u kontekstu islamskih učenja koja bračni par tretiraju kao odgovorne osobe koje su svjesno odabrali zajedničko putovanje sa svim usponima i padovima i nisu kao poslovni partneri gdje svaki nastoji ostvariti svoj interes makar i na račun svog partnera.
Uvažena sestro, nadamo se da je odgovor jasan. Molimo Allaha da vam podari sve najbolje.
Hvala
Selam alejkum