S nakisinima – kršiteljima zavjeta – 1

Autor: grupa autora
Izvor: znamenja upute 2
Share

S nakisinima – kršiteljima zavjeta

Smutljivci

Prisega koju su ljudi dali Emiru-l-mu’mininu, a.s., ošinula je Kurejšije i one koji su mrzili islam poput munje. Imamova vlast bila je nastavak Poslanikove, s.a.v.a., vlasti, koja je nepravdu, neprijateljstvo i buntovništvo bacila na koljena, a donijela pravdu, jednakost, istinu i krepost. Okončala je ekonomske interese utemeljene na kamati, monopolu i izrabljivanju. Mnoge kurejšijske velikane uznemiravala je ideja da će se u vlasti Imama Alija, a.s., poduzeti mjere da se ispravi ono što je važilo za upravnike u Osmanovom periodu pa će biti izjednačeni sa svim drugim sunarodnicima, bez obzira na to iz koje skupine poticali.

Talha i Zubejr, nakon što ih je Omer imenovao za moguće nasljednike hilafeta, sebe su vidjeli na nivou Zapovjednika pravovjernih, a.s., i očekivali su u najmanju ruku da će svaki od njih vladati velikim dijelom islamske države. Aiša je također kod prethodnih halifa bila eminentna osoba,[1] zato je i pričala kako je god htjela, ali je sada shvatila da neće imati nikakav položaj u sistemu vlasti koji se temelji i funkcionira po Kur’anu i sunnetu. I Muavija, koji je u Siriji bio uzjahao na pleća vlasti i imao jake težnje da vlada kompletnim islamskim carstvom, trudio se da uzde vlasti nad muslimanima u potpunosti preuzme u svoje ruke.

Imamove mjere i planovi za obnovu prenerazili su određeni broj ovakvih ličnosti. Pored toga, postojala je skupina ljudi koji su za vrijeme Osmanove vlasti imali veliku korist od položaja na koje su bili postavljeni, a sada, u vrijeme Imamove vlasti, izvori iz kojih im se prilivalo bogatstvo izmakli su im iz ruku.

Zbog svega toga Imamova, a.s., pozicija na vlasti bila je očita prijetnja za krivu plemensku liniju kojom su hodile Kurejšije. Jer Imam Ali, a.s., je znao da ima moć uzdići bajrak istinskog islama, a da se na tom Božijem putu ne obazire na prigovore, zbog čega je bez oklijevanja raskrinkao tu zalutalu liniju.

To je bio razlog da se spomenuta skupina usaglasi kako trebaju početi s izazivanjem smutnje, da bi spriječili učvršćenje tek započete vlasti Imama Alija, a.s. No, političko stanje i postojanje neprijateljskih elemenata koji su bili protiv ispravnog toka islamske vlasti za Imama Alija, a.s., nisu bili nepoznanica. Njega je o tome već ranije obavijestio Poslanik, s.a.v.a., ukazavši mu na to da će se određene skupine usprotiviti njegovoj vlasti i preporučivši mu da se bori protiv njih, a nazvao ih je kršiteljima zavjeta (nakisini), zločincima (kasitini) i otpadnicima (marikini).[2]


[1] “Majka vjernika Aiša svoj život je provela u žestokom i oštrom sukobu i bučnom stranačkom suparništvu, osim u periodu dvaju halifa, u kojem je bila sretna i živjela u blagostanju i ugodnosti, blagonaklono gledajući pobjedu njene partije i dominacije na vlasti u kojoj je ona bila okružena posebnom pažnjom i koja ju je uzdigla na uvaženi i visoki položaj u islamskom društvu sve do danas, jer kad je Poslanik, s.a.v.a., preselio, ostavio je devet supruga i ne vidimo da se ijednoj od njih devet dvojica halifa obraćaju radi fetve kako su to činili s majkom vjernika Aišom! Ibn Sa‘d u Et-Tabekatu prenosi od Kasima da je rekao: ‘Aiša je postala nezavisna u izdavanju fetvi u periodu Ebu Bekra, Omera i Osmana i tako sve dok nije umrla.ʼ Mahmud ibn Lubejd je zabilježio: ‘I Aiša je davala fetve u periodu Omera i Osmana sve dok nije umrla.ʼ I Omer, a poslije njega Osman, slali bi velikane ashaba kod nje da je pitaju o propisima. Također ne vidimo da je ijedna od njih devet izdvojena po većem iznosu redovnog dara od države osim Aiše. Ibn Sa‘d je zabilježio od Mus‘aba ibn Sa‘da da je rekao: “Omer je odredio za majke vjernika po deset hiljada, a Aiši je dodao dvije hiljade i rekao: ‘Ona je Poslanikova miljenica!’” Ehadisu Ummul-muminin Aiša, sv. 1, str. 87.

[2] El-Mustedrek ‘alas-sahihajn, sv. 3, str. 139; Tarihu Bagdad, sv. 8, str. 340; Medžme‘uz-zewaid, sv. 9, str. 235; Kenzul-ummal, sv. 6, str. 82.

  • 21 Novembra, 2026