Džennetski kolači

Džennetski kolači

Poslanik se jednom bio spremio da ide u posjetu Fatimi. Umirivalo bi ga kada bi je vidio jer bi na trenutak zaboravljao teškoće i nevolje koje su mu svakog dana zadavali mušrici. Ušao je u kuću. Nije vidio Fatimu nego je čuo ručni mlin. Pratio je taj zvuk i on ga je odveo do nje. Ugledao ju je kako jednom rukom okreće kamen na mlinu, dok drugom daje mlijeko djetetu. Poslaniku su zasuzile oči kada je vidio ovaj prizor. Toplo joj se potom obratio: “Kćeri moja, teškoće Ovog svijeta podnosi uz sjećanje na Džennet.” Ugledavši oca, Fatima je zaboravila svoj umor i prelijepi osmijeh joj se ukazao na usnama. Tako nasmijana gledala je Poslanikovo blistavo lice i rekla: “Allahov Poslaniče, slavim Allaha i zahvaljujem Mu na Njegovim blagodatima.” U tom trenutku cijeli prostor se ispunio miomirisom meleka Objave. Džebrail je tada sišao poklanjajući Poslanikovom srcu ajet iz Kur'ana:

وَ لَسَوْفَ يُعْطِيكَ رَبُّكَ فَتَرْضَى

A Gospodar tvoj će tebi sigurno ubrzo dati, pa ćeš zadovoljan biti![i]

قَالَتْ فَاطِمَةُ الزَّهْرَاء عَلَيْهَا السَّلاَمُ : إِلَهِي أَنْتَ الْمُنَى وَ فَوْقَ الْمُنَى أَسْأَلُكَ أَنْ لاَ تُعَذِّبَ مُحِبِّي وَ مُحِبِّي عِتْرَتِي بِالنَّارِ.

Hazreti Fatima je rekla: “Bože moj! Ti si nada i iznad si nada. Tražim od Tebe da ne kazniš vatrom one koji mene vole i koji vole moju porodicu.”[ii]

[i] Ed-Duha, 5.

[ii] Biharul-envar, sv. 27, str. 140