Primjeri biskosti i čežnje iz života Ehli bejta

Primjeri biskosti i čežnje iz života Ehli bejta

Ukoliko pogledamo ostavštinu Ehli-bejta, naći ćemo ogromno bogatstvo ovih slika i primjera, koje rijetko u kojim drugim izvorima možemo naći.

“Bože moj, ko je taj koji je okusio slasti ljubavi prema Tebi, pa poželio umjesto Tebe nekog drugog? Ko je taj koji se privikao na Tvoju blizinu, pa potražio da Te nekim drugim zamijeni? Bože moj, učini nas jednima od onih koje si odabrao za Svoju blizinu i prijateljstvo, i koje si probrao za Svoju ljubav i pažnju, i u koje si čežnju za susretom s Tobom usadio; učini nas jednima od onih koje si zadovoljnim Tvojom odredbom učinio, i kojima si dao da gledaju Tvoje lice, i koje si darovao Svojim zadovoljstvom; učini nas jednima od onih kojima si utočište pružio od Svog napuštanja i ostavljanja; učini nas jednima od onih kojima si pripremio mjesto iskrenosti u Svom okrilju; učini nas jednima od onih koje si odabrao za Svoju spoznaju i pripravnim ih učinio da Ti robuju; učini nas jednima od onih čija si srca pokrenuo ka onom što Ti želiš i odabrao ih da Tebe vide; učini nas jednima od onih čija si lica samo Sebi posvetio i čija si srca ispraznio od drugih ljubavi, osim za ljubav prema Tebi; učini nas jednima od onih koje si učinio da streme samo onom što je kod Tebe i jednima od onih koje si nadahnuo spominjanjem Tebe; učini nas jednima od onih kojima si dodijelio, pa Ti stalno zahvaljuju; učini nas jednima od onih koje si uposlio pokornošću Tebi i koje si načinio da budu jedni od Tvojih dobrih stvorenja; učini nas jednima od onih koje si odabrao za šaputanje s Tobom i kojima si prekinuo vezu sa svim što prekida vezu s Tobom.

Allahu, učini nas jednima od onih čija su navika radovanje i sjeta zbog Tebe; čije je vrijeme popraćeno uzdasima i plačem; čija su čela na sedždi pred Tvojom veličinom, a oči u nesanici dok Tebi stalno služe; čije suze naviru niz obraze iz strahopoštovanja prema tebi, i čija su srca vezana ljubavlju prema Tebi, dok su iz straha od Tebe skoro prestala kucati. O Ti Čija svjetla svetosti su očima zaljubljenika bistra, a zrake lica u srcima onih koji Te spoznaše čežnju stvaraju. O željo srca onih što čeznu, o cilju nada onih koji vole, molim Te za ljubav Tvoju, i za ljubav onih koji Tebe vole, i ljubav spram svakog djela koje vodi Tvojoj blizini, i za to da Sebe učiniš meni dražim od svega drugog, a da moju ljubav prema Tebi učiniš vodičem do Tvog zadovoljstva. Učini moju čežnju za Tobom zaštitnikom od nepokornosti Tebi. Podari mi tu čast da u Tebe gledam, a Ti gledaj na Mene očima ljubavi i pažnje. Molim Te, ne okreći od mene lice Svoje!”^[1]

Ovi stavci dove prepuni su značenja ljubavi, čežnje i bliskosti. Ne želim sad iznositi tumačenje, jer ja riječima ne mogu opisati ljepotu rečenica ove dove niti mogu pojašnjenjem nadodati na ono što je njima kazano, a nisam ni od onih kojima ide od ruke to da iznose tumačenje divnih znamenja dove, ljubavi i uljudnosti.

Ono što je privuklo moju pažnju u ovoj dovi, prije svega, jeste način na koji se Imam obraća svom Gospodaru Uzvišenom: “O željo srca onih što čeznu, o cilju nada onih koji vole… O Ti Čija svjetla svetosti su očima zaljubljenika bistra, a zrake lica u srcima onih koji Te spoznaše čežnju stvaraju!”

Imam u ovoj dovi traži tri stvari, a te stvari najviše su što čovjek može od Gospodara svog zatražiti.

1) On, prije svega, traži od Allaha da ga učini jednim od Njegovih izabranika, kao i da njegovo srce učini posvećenim samo ljubavi prema Njemu, a lice svoje samo Njegovom licu da okrene, te želi samo ono što je kod Njega, kao i to da njegovo srce isprazni od drugih ljubavi i da ga posveti samo ljubavi prema Njemu, da ga nadahne spominjanjem Njega te da svaku vezu koja znači prekid veze s Njim učini prekinutom, a sve što mu odvlači pažnju s Njega, da odagna od njega.

Ovakav početak nužan je za ono što Imam dalje želi, za ono što određuje krajnji cilj – gledanje u Božije Lice. Bez ovakvog početka čovjek se ne može pokrenuti na ovako težak zadatak, čiji je vrhunac susret s Bogom i gledanje u Njegovo plemenito lice, što predstavlja odmor za svakog vjerovjesnika i za onog koji Istinu svjedoči (siddik).

Pa iako kažemo da je gledanje u Božije lice opskrba kojom Bog odlikuje samo onog koga On hoće i koga On odabere od Svojih robova, ipak je neophodno da čovjek traži da mu Allah ovu opskrbu da Svojim putevima. Jer kad Allah nekog nečim opskrbi, onda ga opskrbi na ustaljen način te mu osigura sredstva dolaska do opskrbe.

Oni koji od Allaha traže da ih nečim opskrbi na način kako se to ne događa uobičajeno i bez sredstava koja tome vode, oni mole Boga za nešto što se kosi sa zakonima koje je On uspostavio i čije odvijanje On održava među Svojim robovima.

A vrata na koja čovjek ulazi i putem kojih se uspinje ka vrhuncu susreta s Bogom i gledanja u Njegovo plemenito lice jesu sljedeća:

Najprije, isprazniti srce od svih stvari koje zaokupljaju i brinu čovjeka te ljubavi i vezanosti za Ovaj svijet. To bi bilo ono što učenjaci stručno nazivaju pražnjenjem. To je pražnjenje od svake brige i veze s nečim mimo Allaha Uzvišenog. Zato Imam i kaže: “Učini nas od onih koje si odabrao za Svoju ljubav i pažnju, i od onih čija si lica samo Sebi posvetio, i čija si srca ispraznio od drugih ljubavi osim za ljubav prema Tebi, i od onih kojima si prekinuo vezu sa svim što prekida vezu s Tobom!”

To bi bila prva i početna tačka, odnosno tačka odricanja.

Druga tačka na početku bila bi “ukrašavanje” nasuprot “pražnjenju”, kako to kažu učenjaci, a ona je afirmacijska i nju Imam opaža u sljedećim tražnjama: “I učini me jednima od onih koje si zadovoljnim Svojom odredbom učinio, i od onih koje si darovao Svojim zadovoljstvom, od onih koje si odabrao za Svoju spoznaju, i pripravnim ih učinio da Ti robuju, i od onih koje si učinio da streme samo onom što je kod Tebe, i od onih koje si nadahnuo spominjanjem Tebe, i od onih kojima si dodijelio, pa Ti stalno zahvaljuju, od onih koje si uposlio pokornošću Tebi i koje si načinio da budu jedni od Tvojih dobrih stvorenja, od onih koje si odabrao za šaputanje s Tobom!”

“Učini nas jednima od onih čija su čela na sedždi pred Tvojom veličinom, a oči u nesanici dok Tebi stalno služe, čije suze naviru niz obraze iz strahopoštovanja prema Tebi, i čija su srca iz straha od Tebe skoro prestala da kucaju!”

Ovaj početak s obje svoje tačke jeste početni korak ka Bogu. To je polazna tačka s koje čovjek kreće prema cilju, odnosno susretu s Allahom, kao i gledanju u veličajnost lica Njegovog plemenitog i u Njegovu ljepotu. Ovo bi bio prvi zahtjev.

2) Drugi zahtjev temelji se na prvom zahtjevu, a on predstavlja srednju dionicu na putu ka Allahu i bez nje čovjek ne može nastaviti svoj put ka Allahu niti stići u Njegovu blizinu i okrilje:

Na mjestu iskrenosti, kod Vladara Svemogućeg! (El-Kamer, 55)

Lađa koja vodi ovom cilju kojem žudi svaki poslanik, evlija, siddik i šehid jeste ljubav i prijateljstvo s Allahom i čežnja za Njim, jer bez ljubavi i čežnje prema Allahu i bez bliskosti s Njim čovjek se ne može uspeti na ove visoke stepene do Allaha.

Ljubav, bliskost i čežnja, bez sumnje, Allahovi su darovi. Allah ih daruje onom kome On hoće i koga On izabere od Svojih robova, i mi ih, nakon ovih premisa koje je spomenuo Imam, a.s., nalazimo razasute u stavcima ovog šaputanja.

Imam svim bićem u ovoj dovi moli i na različite načine različitim izrazima. On doziva Allaha ovim predivnim riječima: “O Krajnji Cilju srca onih koji čeznu, o Krajnji Cilju nada onih koji su zaljubljeni!”

Nakon toga moli Ga za ljubav i za ljubav onog ko Ga voli, i za ljubav prema svakom djelu koje vodi Božijoj blizini i okrilju.

Razmislimo sad o Imamovim riječima, jer će nas tumačenje odaljiti od prilike da izravno osmotrimo obzorja ove ljubavi koju nam Imam izlaže ovdje u ovoj dovi:

“Molim Te za ljubav Tvoju, i ljubav onih koji Tebe vole, i ljubav spram svakog djela koje vodi Tvojoj blizini, i da Se učiniš meni dražim od svega drugog, a moju ljubav prema Tebi učini vodičem do Tvog zadovoljstva. Učini moju čežnju za Tobom zaštitnikom od nepokornosti Tebi. Podari mi tu čast da u Tebe gledam, a Ti gledaj na Mene očima ljubavi i pažnje. Molim Te, ne okreći od mene lice Svoje!”

Još kaže: “I učini nas jednima od onih u koje si čežnju za susretom s Tobom usadio, i od onih kojima si utočište pružio od Svog napuštanja i ostavljanja, i od onih čija si srca pokrenuo ka onom što Ti želiš.”

Zatim kaže: “Allahu moj, učini nas jednima od onih čija su navika radovanje i sjeta zbog Tebe, čije je vrijeme popraćeno uzdasima i plačem (…), čija su srca vezana ljubavlju prema Tebi, dok su iz straha od Tebe skoro prestala kucati!”

Zahtjevi u ovom stavku svode se na sljedeća četiri:

• da nas sačuva od Svog napuštanja i ostavljanja,
• da nas opskrbi Svojom ljubavlju i pažnjom,
• da nas opskrbi bliskošću s Njim, i
• da nas opskrbi čežnjom za susretom s Njim.

 

Imam objedinjuje bliskost i čežnju u ovoj divnoj rečenici: “Učini nas jednima od onih čija su navika radovanje i sjeta zbog Tebe!”

Radovanje Allahu nije isto što i sjeta zbog Njega, a Imam oboje traži od Allaha. Radovanje je bliskost koja se izrodi iz susreta, dok je sjeta, ustvari, žudnja proistekla iz kretnje ka susretu.

3) Treća dionica uspinjanja Allahu u ovoj dovi jeste cilj svih ciljeva. To je najčasnije što traže poslanici i iskreni ljudi od Allaha. A to je traženje gledanja u Njegovo plemenito lice i u Njegovu blistavu ljepotu. A to je cilj do kojeg ne može doći niko do odabrani među odabranicima od onih koje je Allah odabrao za Svoju blizinu i okrilje.

Imam, a.s., kaže: “Učini nas jednima od onih kojima si dao da gledaju u Tvoje lice i za koje si pripremio mjesto iskrenosti u Svom okrilju (…), odabrao ih da Tebe vide… Podari mi tu čast da u Tebe gledam!”

Kakva je samo ovo molba u kojoj čovjek traži od Allaha da gleda u Njegovo Lice, da posmatra Njegovu veličinu i ljepotu iz blizine, da kod Njega sjedne na mjesto iskrenosti u okrilju Njegovom, te da od Gospodara bude čašćen pićem čistim!

[1] Biharu-l-envar, 94/148.