Share

Beseda 155.

O zlobi koju je dopustila Aiša i upozorenje stanovnika o onome što treba da se desi

فَمَنِ اسْتَطَاعَ عِنْدَ ذَلِكَ أَنْ يَعْتَقِلَ نَفْسَهُ عَلَى اللهِ عَزَّ وَجَلَّ فَلْيَفْعَلْ، فَإِنْ أَطَعْتُمُونِي فَإِنِّي حَامِلُكُمْ إِنْ شَاءَ اللهُ عَلَى سَبِيلِ الْجَنَّةِ، وَإِنْ كَانَ ذَا مَشَقَّةٍ شَدِيدَةٍ وَمَذَاقَةٍ مَرِيرَةٍ، وَأَمَّا فُلَانَةُ، فَأَدْرَكَهَا رَأْيُ النِّسَاءِ وَضِغْنٌ غَلَا فِي صَدْرِهَا كَمِرْجَلِ الْقَيْنِ، وَلَوْ دُعِيَتْ لِتَنَالَ مِنْ غَيْرِي مَا أَتَتْ إِلَيَّ لَمْ تَفْعَلْ، وَلَهَا بَعْدُ حُرْمَتُهَا الْأُولَى وَالْحِسَابُ عَلَى اللهِ تَعَالَى

Ko god tada bude mogao da ostane Bogu veran, neka to učini. Ako me poslušate, vodiću vas, zaista, ako Bog tako hoće, putem u raj, čak i da je on prepun nevolja žestokih i iskušenja gorkih. Što se tiče žene izvesne, ona je u vlasti gledišta ženskih; zloba plamti u grudima njenim kao u ognju kovačkom. Da je pozivana da postupa s drugima kao što postupa sa mnom, ne bi to činila. Čak i posle toga iskazivaću joj poštovanje prvobitno, a obračun će svesti Bog Uzvišeni.

Iz iste besede je o opisu vere

سَبِيلٌ أَبْلَجُ الْمِنْهَاجِ أَنْوَرُ السِّرَاجِ، فَبِالْإِيمَانِ يُسْتَدَلُّ عَلَى الصَّالِحَاتِ، وَبِالصَّالِحَاتِ يُسْتَدَلُّ عَلَى الْإِيمَانِ، وَبِالْإِيمَانِ يُعْمَرُ الْعِلْمُ، وَبِالْعِلْمِ يُرْهَبُ الْمَوْتُ، وَبِالْمَوْتِ تُخْتَمُ الدُّنْيَا، وَبِالدُّنْيَا تُحْرَزُ الْآخِرَةُ، وَبِالْقِيَامَةِ تُزْلَفُ الْجَنَّةُ وَتُبَرَّزُ الْجَحِيمُ لِلْغَاوِينَ، وَإِنَّ الْخَلْقَ لَا مَقْصَرَ لَهُمْ عَنِ الْقِيَامَةِ مُرْقِلِينَ فِي مِضْمَارِهَا إِلَى الْغَايَةِ الْقُصْوَى

Put ovaj je smer najlakši i svetiljka najsjajnija. Verom se potvđuju dela dobra, dok se delima dobrim potvrđuje vera. Verom oživljava znanje, a smrt je znanjem uplašena. Smrću se završava svet ovaj, a svetom ovim osigurava se budući. Zaista, ljudi ne mogu pobeći od proživljenja. Smerom propisanim oni se užurbano kreću ka konačnom cilju svome.

Stanje umrlih na Danu sudnjim

قَدْ شَخَصُوا مِنْ مُسْتَقَرِّ الْأَجْدَاثِ، وَصَارُوا إِلَى مَصَايِرِ الْغَايَاتِ، لِكُلِّ دَارٍ أَهْلُهَا لَا يَسْتَبْدِلُونَ بِهَا وَلَا يُنْقَلُونَ عَنْهَا، وَإِنَّ الْأَمْرَ بِالْمَعْرُوفِ وَالنَّهْيَ عَنِ الْمُنْكَرِ لَخُلُقَانِ مِنْ خُلُقِ اللهِ سُبْحَانَهُ، وَإِنَّهُمَا لَا يُقَرِّبَانِ مِنْ أَجَلٍ، وَلَا يَنْقُصَانِ مِنْ رِزْقٍ، وَعَلَيْكُمْ بِكِتَابِ اللهِ، فَإِنَّهُ الْحَبْلُ الْمَتِينُ وَالنُّورُ الْمُبِينُ وَالشِّفَاءُ النَّافِعُ وَالرِّيُّ النَّاقِعُ وَالْعِصْمَةُ لِلْمُتَمَسِّكِ وَالنَّجَاةُ لِلْمُتَعَلِّقِ، لَا يَعْوَجُّ فَيُقَامَ، وَلَا يَزِيغُ فَيُسْتَعْتَبَ، وَلَا تُخْلِقُهُ كَثْرَةُ الرَّدِّ وَوُلُوجُ السَّمْعِ، مَنْ قَالَ بِهِ صَدَقَ، وَمَنْ عَمِلَ بِهِ سَبَقَ

Podignuti su s mesta u grobovima svojim, gde su počivali, i kreću prema ciljevima konačnim. Kuća svaka ima čeljad svoju. Oni odatle nisu ni menjani ni pomicani. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla jesu dve odredbe među odredbama Boga Uzvišenog. Oni ne mogu ni da približe rok, ni da smanje opskrbu. Držite se Knjige Božije jer, zaista, ona je uže čvrsto, svetlo jasno, lek koristan, gašenje žeđi, zaštita za pristalicu i oslobođenje za odanoga. Ona se ne krivi da bi joj trebalo ispravljanje, niti skreće da bi bila usmerena. Učestalost ponavljanja i slušanja ne čine je istrošenom. Svako ko govori u skladu s njom, govori istinu, a svako ko postupa po njoj, napreduje.

وقام إليه رجل فقال يا أمير المؤمنين، أخبرنا عن الفتنة، وهل سألت رسول الله، صَلَّى اللهُ عَلَيهِ وَآلِهِ، عنها فقال، عَلَيهِ السَّلامُ

Ustao je čovek neki i rekao: „O, Zapovedniče vernika, obavesti nas o iskušenju tome; da li si se raspitivao o njemu kod Poslanika Božijeg, mir i blagoslovi Božiji neka su nad njim i nad porodicom njegovom.“ Na to je on , mir neka je nad njim, rekao:

إِنَّهُ لَمَّا أَنْزَلَ اللهُ سُبْحَانَهُ قَوْلَهُ “الم أَ حَسِبَ النَّاسُ أَنْ يُتْرَكُوا أَنْ يَقُولُوا آمَنَّا وَهُمْ لا يُفْتَنُونَ” عَلِمْتُ أَنَّ الْفِتْنَةَ لَا تَنْزِلُ بِنَا وَرَسُولُ اللهِ، صَلَّى اللهُ عَلَيهِ وَآلِهِ، بَيْنَ أَظْهُرِنَا، فَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللهِ: مَا هَذِهِ الْفِتْنَةُ الَّتِي أَخْبَرَكَ اللهُ تَعَالَى بِهَا، فَقَالَ: يَا عَلِيُّ إِنَّ أُمَّتِي سَيُفْتَنُونَ بَعْدِي، فَقُلْتُ يَا رَسُولُ اللهِ: أَ وَلَيْسَ قَدْ قُلْتَ لِي يَوْمَ أُحُدٍ حَيْثُ اسْتُشْهِدَ مَنِ اسْتُشْهِدَ مِنَ الْمُسْلِمِينَ وَحِيزَتْ عَنِّي الشَّهَادَةُ فَشَقَّ ذَلِكَ عَلَيَّ، فَقُلْتَ لِي: أَبْشِرْ فَإِنَّ الشَّهَادَةَ مِنْ وَرَائِكَ، فَقَالَ لِي: إِنَّ ذَلِكَ لَكَذَلِكَ، فَكَيْفَ صَبْرُكَ إِذاً، فَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللهِ: لَيْسَ هَذَا مِنْ مَوَاطِنِ الصَّبْرِ، وَلَكِنْ مِنْ مَوَاطِنِ الْبُشْرَى وَالشُّكْرِ، وَقَالَ يَا عَلِيُّ: إِنَّ الْقَوْمَ سَيُفْتَنُونَ بِأَمْوَالِهِمْ وَيَمُنُّونَ بِدِينِهِمْ عَلَى رَبِّهِمْ، وَيَتَمَنَّوْنَ رَحْمَتَهُ وَيَأْمَنُونَ سَطْوَتَهُ وَيَسْتَحِلُّونَ حَرَامَهُ بِالشُّبُهَاتِ الْكَاذِبَةِ وَالْأَهْوَاءِ السَّاهِيَةِ، فَيَسْتَحِلُّونَ الْخَمْرَ بِالنَّبِيذِ وَالسُّحْتَ بِالْهَدِيَّةِ وَالرِّبَا بِالْبَيْعِ، قُلْتُ يَا رَسُولَ اللهِ: فَبِأَيِّ الْمَنَازِلِ أُنْزِلُهُمْ عِنْدَ ذَلِكَ أَ بِمَنْزِلَةِ رِدَّةٍ أَمْ بِمَنْزِلَةِ فِتْنَةٍ، فَقَالَ بِمَنْزِلَةِ فِتْنَةٍ

Kada je Bog Uzvišeni objavio reči Svoje: Elif-Lam-Mim! Misle li ljudi da će biti ostavljeni da kažu: „Mi verujemo“, a da neće biti iskušavani?, doznao sam da nas iskušenje neće zadesiti sve dok je Poslanik, mir i milost Božiji neka su nad njim i porodicom njegovom, među nama. Zato sam rekao: „O, Poslaniče Božiji, kakvo je ovo iskušenje o kojem je obavestio Bog Uzvišeni?” A on odgovori: „O, Ali, sledbenici moji biće iskušavani posle mene.“ Rekoh: „O, Poslaniče Božiji, na dan Uhuda, kada su među muslimanima pali kao mučenici oni koji su pali, a ja ne bejah među njima, pa me to teško pogodi, ne reče li mi: „Razveseli se, jer zaista mučeništvo ti dolazi!'“ On odgovori: „Da, tako je, ali kako tada bejaše sa strpljenjem tvojim?!“ Rekoh: „O, Poslaniče Božiji, ovo nije prilika za strpljivost, nego pre prilika za razveseljenje i zahvalnost.“ Onda on reče: „O, Ali, ljudi će zaista biti iskušavani u imecima svojim i smatraće da verom svojom čine dobročinstvo Gospodaru svome. Želeće milost Njegovu, osećaće se sigurno od kazne Njegove i dozvoljavaće zabrane Njegove, gajeći sumnje lažne i podajući se strastima. Oni će, tako, smatrati dozvoljenim pića opojna, nazivajući ih uvarkom od ječma, podmićivanje, nazivajući ga darom, i kamatu, nazivajući je prodajom.“ A ja rekoh: „O, Poslaniče Božiji, gde da ih tada svrstam? Da li da smatram da su se vratili nazad u krivoverje ili u pobunu?“ On reče: „U pobunu!“
  • 19 Marta, 2019