Share

BESEDA 29.

O onima koji su našli izgovore u vreme džihada

أَيُّهَا النَّاسُ الْمُجْتَمِعَةُ أَبْدَانُهُمْ، الْمُخْتَلِفَةُ أَهْوَاؤُهُمْ، كَلَامُكُمْ يُوهِي الصُّمَّ الصِّلَابَ، وَفِعْلُكُمْ يُطْمِعُ فِيكُمُ الْأَعْدَاءَ، تَقُولُونَ فِي الْمَجَالِسِ كَيْتَ وَكَيْتَ، فَإِذَا جَاءَ الْقِتَالُ قُلْتُمْ حِيدِي حَيَادِ، مَا عَزَّتْ دَعْوَةُ مَنْ دَعَاكُمْ، وَلَا اسْتَرَاحَ قَلْبُ مَنْ قَاسَاكُمْ، أَعَالِيلُ بِأَضَالِيلَ، وَسَأَلْتُمُونِي التَّطْوِيلَ دِفَاعَ ذِي الدَّيْنِ الْمَطُولِ، لَا يَمْنَعُ الضَّيْمَ الذَّلِيلُ وَلَا يُدْرَكُ الْحَقُّ إِلَّا بِالْجِدِّ، أَيَّ دَارٍ بَعْدَ دَارِكُمْ تَمْنَعُونَ، وَمَعَ أَيِّ إِمَامٍ بَعْدِي تُقَاتِلُونَ

الْمَغْرُورُ وَاللهِ مَنْ غَرَرْتُمُوهُ، وَمَنْ فَازَ بِكُمْ فَقَدْ فَازَ وَاللهِ بِالسَّهْمِ الْأَخْيَبِ، وَمَنْ رَمَى بِكُمْ فَقَدْ رَمَى بِأَفْوَقَ نَاصِلٍ، أَصْبَحْتُ وَاللهِ لَا أُصَدِّقُ قَوْلَكُمْ، وَلَا أَطْمَعُ فِي نَصْرِكُمْ، وَلَا أُوعِدُ الْعَدُوَّ بِكُمْ، مَا بَالُكُمْ؟ مَا دَوَاؤُكُمْ؟ مَا طِبُّكُمْ؟ الْقَوْمُ رِجَالٌ أَمْثَالُكُمْ، أَقَوْلًا بِغَيْرِ عِلْمٍ وَغَفْلةً مِنْ غَيْرِ وَرَعٍ وَطَمَعاً فِي غَيْرِ حَقٍّ

O ljudi, tela vaša su zajedno, a želje različite. Govor vaš razmekšava kamenje tvrdo, a slaba dela vaša čine pohlepnim neprijatelje vaše. Na skupovima svojim o borbi zborite, tvrdite kako ćete uraditi ovo ili ono, ali kada rat nastupi, kažete: “Neka je od nas daleko!“ Ako vas neko poziva (u pomoć), poziv njegov ostaje bez odziva, a srce onoga ko podnese vaše muku, nema spokoja. Izgovori koje iznosite daleko su od pameti, poput izgovora dužnika koji neosnovano traži da mu se rok produži. Čovek bez vrednosti nikako može od sebe odstraniti zlo, jer istina se ne ne može doseći bez napora. Koju kuću osim svoje treba zaštititi? I s kojim vođom biste išli da ratujete posle mene?

Boga mi, obmanut je usitinu onaj onaj kojeg ste obmanuli, a ako pobeda preko vas dođe, to je pobeda beskorisna, poput onoga koji u žrebu izvuče listić prazan. A onaj ko bi da pomoću vas odapinje strele, sličan je strelcu praznog luka. Boga mi, niti verujem rečima vašim, niti čeznem za pomoći vašom, niti s vama zastrašujem neprijatelja. Šta je s vama? Kakva je bolest vaša? Šta je lek za bolest vašu? I neprijatelj vaši su ljudi kao i vi. Čemu reči bez dela, nemar bez odanosti, i pohlepa za onim što nije pravo?!

Objašnjenje:

Posle bitke kod Nahravana, Muavija je poslao Dahaka ibn Kajs al-Fihrija prema Kufi sa vojskom od četiri hiljade ljudi sa ciljem da u ovoj oblasti stvore nerede i izazovu opšte krvoproliće i razaranje. Oni su kod mesta zvanog Talabija napali i poharali karavan hodočasnika koji je išao u Meku, a zatim u Kutkutani ubili Amra ibn Uvejs ibn Mesuda, bratanca Poslanikovog druga Abdulah Ibn Mesuda i njegove pratioce. Kada je Zapovednik vernika saznao za ove zločine, pozvao je svoje ljude u bitku kako bi se zaustavilo divljaštvo, ali se činilo da oni izbegavaju rat. Zgrožen njihovom učmalošću i manjkom poleta, popeo se na propovedaonicu i održao ovu besedu kojom je kod njih probudio stid i to da ne pokušavaju da izbegavaju rat, već da poput hrabrih ljudi bez navođenja lažnih i slabih izgovora ustanu u zaštitu svoje zemlje. Naposletku se odazvao Hudžr ibn Adi al-Kindi i sa grupom od četiri hiljade vojnika kod Tadmura sustigao neprijatelja. Tu je došlo do manjeg okršaja i neprijatelj je dolaskom noći pobegao izvukavši se sa manjim gubicima.

  • 2 Marta, 2019